Kad četiri AI megadeala progutaju tržište: što rekordni VC kvartal stvarno znači

1. NASLOV I UVOD

Kad četiri AI megadeala progutaju tržište: što rekordni VC kvartal stvarno znači

Na papiru, globalni startup ekosustav nikad nije izgledao bolje: 297 milijardi dolara ulaganja u samo jednom kvartalu. No kada više od 60 % tog iznosa završi u svega četiri transakcije vezane uz umjetnu inteligenciju i autonomnu vožnju, priča prestaje biti "boom startupova" i postaje priča o koncentraciji moći i rizika. U nastavku analiziram zašto ovaj rekordni kvartal mijenja samu prirodu VC‑a, što znači za europske i regionalne igrače – od Zagreba i Ljubljane do Beograda i Sarajeva – te koje signale treba pratiti prije nego što balon (ako jest balon) pukne.

2. VIJEST UKRATKO

Prema pisanju TechCruncha, koji se poziva na nove podatke Crunchbasea, globalna ulaganja u startupe u prvom kvartalu 2026. dosegla su 297 milijardi američkih dolara – najviše otkad se takvi podaci prate. U odnosu na prethodni kvartal, kada je uloženo 118 milijardi, riječ je o rastu od oko 2,5 puta.

Skok je prije svega rezultat četiri iznimno velika ulaganja. OpenAI je prikupio 122 milijarde dolara uz valuaciju od 852 milijarde, čime je srušio vlastiti rekord najveće runde ikad. Anthropic, njegov glavni rival, dobio je 30 milijardi uz valuaciju od 380 milijardi. xAI Elona Muska osigurao je 20 milijardi, dok je Waymo, Alphabetova tvrtka za autonomnu vožnju, zatvorio rundu od 16 milijardi. Zajedno, te četiri runde iznose 188 milijardi dolara – više od 63 % ukupnog kvartalnog VC volumena.

TechCrunch navodi i da investitori na tržištu primjećuju rast valuacija i na seed razini, posebno kod AI startupova.

3. ZAŠTO JE TO VAŽNO

Ovo nije samo još jedan ciklički „bull run“ u VC‑u. Radi se o tome da se golem dio rizničnog kapitala praktički usmjerava u nekoliko infrastrukturnih oklada.

Najveći dobitnici su mala skupina američkih AI tvrtki i fondovi koji ih financiraju – globalni late‑stage VC‑evi, državni fondovi, veliki privatni kapital i tehnološki divovi. Njihov novac danas ne financira primarno „lean“ eksperimente, nego izgradnju AI infrastrukture razine javnog dobra: masivne podatkovne centre, GPU klastere, vlasničke modele i flote autonomnih vozila.

S druge strane nalaze se nebrojeni gubitnici: klasični softverski startupovi, hardverski deep‑tech, klimatske i health‑tech kompanije – ali i regionalni ekosustavi poput našeg. Kada se pažnja i kapital preusmjere na nekoliko globalnih AI priča, rane faze u Zagrebu, Splitu, Ljubljani ili Novom Sadu postaju teže, sporije i skuplje.

Tu je i sistemski rizik. Kad četiri tvrtke apsorbiraju više od 60 % svjetskog VC‑a u jednom kvartalu, cijeli se sustav naslanja na pretpostavku da će upravo te tvrtke dugoročno generirati nadprosječne povrate. Ako se pokaže da ekonomika velikih jezičnih modela ili autonomne vožnje nije toliko isplativa, udarac će osjetiti i fondovi i javna tržišta – ne samo nekoliko „prehajpanih“ unicorna.

U pozadini se mijenja i definicija samog startupa. OpenAI ili Anthropic danas više nalikuju digitalnim komunalnim poduzećima nego klasičnim mladim tvrtkama. VC se pretvara u svojevrsno projektno financiranje računalne infrastrukture. To ostavlja manje prostora baš onom segmentu koji jugoistočnoj Europi najviše treba: ranoj, eksperimentalnoj fazi gdje je kapital manji, ali rizik najveći.

4. ŠIRA SLIKA

Da bismo razumjeli ovaj rekord, moramo ga staviti u povijesni i industrijski kontekst.

Sjećamo se 2021. – godine kad su fintech, dostava i SaaS pumpali valuacije do neba. Mnogi od tih „jednoroga“ završili su s down‑roundovima, rezanjima i tihim gašenjima. Danas, međutim, novac ide u nešto drugačije: u skupu fizičku infrastrukturu i dugoročni AI R&D. S jedne strane, to je realnija baza od subvencionirane korisničke akvizicije; s druge, iznosi su toliko veliki da pogrešna odluka može imati posljedice razine makroekonomije.

Istovremeno, ove megainvesticije sve su manje čisto financijske, a sve više strateške i geopolitičke. Ulog nije samo povrat na uloženi kapital, nego tko će kontrolirati ključnu tehnologiju za obranu, industriju, obrazovanje. SAD koristi privatni kapital i Big Tech kao de facto instrument industrijske politike. Europa i ostatak svijeta zasad više promatraju nego igraju.

Trend „pobjednik nosi skoro sve“ u AI‑ju dodatno se učvršćuje. Treniranje vrhunskih modela traži milijarde, što automatski ograničava broj igrača na samom vrhu. Svi ostali – uključujući potencijalne AI startupe iz Hrvatske ili Srbije – realno će graditi na tuđim modelima ili u vrlo uskim nišama.

U usporedbi s dot‑com balonom ili kripto manijom, današnji AI val je vertikalno integriran: od čipa (Nvidia, AMD, vlastiti akceleratori) preko clouda i modela pa do distribucije kroz postojeće platforme. Ove Q1 megadeal runde su samo najvidljiviji dio slaganja te vertikale.

5. EUROPSKI I REGIONALNI KUT

Za Europsku uniju, ali i za Hrvatsku i širi SEE, poruka je neugodna, ali jasna.

EU zasad nema „svoj OpenAI“. Postoje zanimljivi igrači (poput francuskog Mistrala) i jaki istraživački timovi u Njemačkoj, Francuskoj, UK‑u, ali ni jedan nije u ligi stotina milijardi valuacije. Posljedica je strateška ovisnost o nekoliko američkih firmi koje će de facto određivati što AI može i smije raditi u našim gospodarstvima.

Regulatorno, Europa igra drugu igru. Uredba o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act), zajedno s DSA‑om i DMA‑om, postavlja stroga pravila. To donosi pravnu sigurnost, ali i trošak usklađivanja koji je proporcionalno teži za male igrače iz Zagreba nego za dobro financirane divove iz San Francisca. GDPR već znamo – nije jednako težak za sve.

Za Hrvatsku i regiju realistično je da svoju šansu traže u primjeni: AI u turizmu, logistici, brodogradnji, energetici, poljoprivredi, javnoj upravi. Zagreb, Ljubljana, Beograd i Sofija već imaju solidne tehničke timove i sve jače startup zajednice. Pitanje je hoćemo li na njima graditi vlastite slojeve vrijednosti ili ćemo ostati tek „front‑end“ za američku infrastrukturu.

6. POGLED UNAPRIJED

Što nas čeka sljedećih godina?

Kratkoročno, vjerojatno još nekoliko kvartala vrlo visokih ulaganja u nekolicinu AI giganata, dok se ostatak tržišta polako oporavlja od post‑2021 šoka. Dokle god je GPU‑ova manje nego potražnje i dokle god korporacije vjeruju da „ne mogu zaostati u AI‑ju“, kapital će teći.

Pravi test doći će kada tržište počne tražiti dokaze, a ne samo priče:

• Hoće li prihodi OpenAI‑a, Anthropica i xAI‑a postati stabilni, diversificirani i profitabilni – ili će ostati skupi eksperimenti?
• Hoće li cijena korištenja AI‑ja (tokeni, GPU sati) padati dovoljno brzo da opravda masovno usvajanje u industriji i javnom sektoru?
• Hoće li IPO tržište ponovno prihvatiti velike AI igrače, ili ćemo imati privatne "prevelike da propadnu" platforme u rukama malog broja fondova?
• Kako će EU AI Act i nacionalne implementacije u državama članicama (uključujući Hrvatsku) konkretno utjecati na mogućnosti i troškove razvoja?

Moja prognoza: iz današnjeg vala iznijet će se 2–3 doista globalne AI infrastrukture, koje će desetljeće ili dulje biti temelj digitalne ekonomije. No tempo i koncentracija kapitala koje vidimo u Q1 2026. nisu održivi. Barem jedan od današnjih superjunaka proći će kroz bolan pad valuacije ili će završiti u nekoj vrsti „prisilnog spajanja“.

Za osnivače u Hrvatskoj i regiji ključne su dvije lekcije: ne pokušavajte graditi još jedan foundation model iz garaže i ne zaključavajte se na jednog AI dobavljača. Prava konkurentska prednost bit će u vlasničkim podacima, pametno dizajniranim procesima i pristupu tržištu – ne u tome da u pitch deck napišete „AI".

7. ZAKLJUČAK

Rekordnih 297 milijardi dolara VC‑a u Q1 2026. ne znači da živimo u novom zlatnom dobu startupova, nego da financiramo nekolicinu gigantskih AI platformi brzinom koja podsjeća na infrastrukturne megaprojekte. To mijenja ravnotežu moći, rizika i prilika – i globalno i u našem susjedstvu. Ključno pitanje za hrvatske i regionalne aktere glasi: hoćemo li biti samo dobro educirani korisnici tuđih AI alata ili ćemo iskoristiti ovu infrastrukturu da izgradimo vlastite, globalno relevantne proizvode i tvrtke?