1. Naslov i uvod
Dok se svi bore za GPU‑ove, pravo usko grlo umjetne inteligencije sve se više seli u – mrežu. Ako spajate tisuće akceleratora u jedan golemi klaster, više nije presudno samo koliko je svaki čip brz, nego koliko učinkovito međusobno komuniciraju. Upravo na to cilja Eridu, novi startup koji je izašao iz stealth načina rada s iznimno velikom Series A rundom od 200 milijuna dolara. U nastavku analiziramo što Eridu zapravo mijenja, zašto mrežna infrastruktura postaje kritična za AI te što to znači za Europu i regionalno tržište, uključujući Hrvatsku.
2. Vijest ukratko
Kako javlja TechCrunch, tvrtka Eridu izašla je iz tajnosti s preplaćenom Series A rundom od 200 milijuna američkih dolara, čime je ukupno prikupila 230 milijuna. Krug predvode Socratic Partners, iskusni investitor John Doerr i Matter Venture Partners, uz sudjelovanje Hudson River Tradinga, Capricorn Investment Groupa, MediaTeka, Bosch Venturesa, TDK Venturesa te investicijskog vozila povezanog s TSMC‑om.
Eridu su 2024. osnovali direktor Drew Perkins, veteran mrežnih tehnologija s nizom uspješnih izlaza, i suosnivač Omar Hassen, specijalist za mrežne čipove kod velikih proizvođača silicija.
Tvrtka razvija nove mrežne čipove i kompletne sustave optimizirane za AI, koji bi trebali zamijeniti više slojeva klasične optičke infrastrukture u podatkovnim centrima. Ideja je premjestiti više mrežnih funkcija izvan zasebnih uređaja izravno na čip, čime se smanjuje broj skokova u mreži, latencija i potrošnja energije te povećava učinkovitost velikih GPU klastera. Eridu zapošljava oko stotinu ljudi. Procjena vrijednosti i konkretni prvi kupci nisu javno objavljeni.
3. Zašto je to važno
Rasprave o AI infrastrukturi posljednjih su godina opsjednute GPU‑ovima. No dodavanje sve više akceleratora ima smisla samo dok mreža uspijeva isporučiti podatke tom tempom. Eridu cilja upravo sloj koji u megaklasterima postaje stvarna granica skaliranja.
Trening najnaprednijih modela znači povezivanje tisuća ili desetaka tisuća akceleratora. Klasična arhitektura podatkovnog centra odgovara dodavanjem novih razina preklopnika i sve više optičkih veza. To funkcionira, ali po sve većoj cijeni: svaki dodatni skok povećava latenciju; svaki optički modul troši energiju, košta i može otkazati. Rezultat je da dio skupe računalne snage stoji neiskorišten, čekajući podatke.
Teza Eriduja, kako je prenio TechCrunch, jest da računalna snaga i propusnost memorije GPU‑ova rastu daleko brže od mogućnosti standardnih podatkovno‑centričnih preklopnika. Razlika se širi i mreža se pretvara u usko grlo.
Ako pristup – pomicanje više funkcionalnosti preklapanja na sam čip i smanjenje broja optičkih slojeva – zaista donese konkretna poboljšanja, nekoliko skupina bi moglo značajno profitirati:
- Hiperskalerni pružatelji i AI laboratoriji dobivaju više korisnog računa po racku i po kilovatu.
- Pružatelji modela skraćuju vrijeme treniranja i lakše skaliraju na tisuće čvorova.
- Proizvođači čipova mogu svoje akceleratore ugraditi u veće i bolje iskorištene klastere.
Potencijalni gubitnici su tradicionalni proizvođači mrežne opreme i generičkog silicija, čije se razvojne mape oslanjaju na postupne nadogradnje Ethernet i optičkih tehnologija. Čak i ako Eridu na kraju ne postane dominantan, sama činjenica ovako velike A runde jasno poručuje: bol u AI mrežnom sloju dovoljno je velika da opravda razmišljanje od nule.
4. Šira slika
Eridu se uklapa u nekoliko širih trendova koji mijenjaju arhitekturu podatkovnih centara u eri AI‑ja.
Prvo, svjedočimo vertikalnoj integraciji oko AI radnih opterećenja. Nvidia više ne prodaje samo GPU‑ove, već i vlastite međusobne veze, preklopnike i kompletne sustave. Veliki cloud pružatelji poput Googlea i Amazona razvijaju vlastite akceleratore, a sve češće i mrežni hardver po mjeri. Eridu se pokušava pozicionirati kao neovisna alternativa: specijalizirana AI mreža bez potrebe da kontrolirate cijeli stack.
Drugo, ubrzava se razvoj specijaliziranih međusobnih veza. Startupi rade na su‑pakiranoj optici i integriranoj fotonici, istražuju se koncepti računa u mreži te standardi poput CXL‑a koji brišu granice između memorije i mreže. Eriduova strategija – više funkcija na čipu, manje diskretne optike i manje skokova – savršeno se uklapa u taj trend približavanja mreže računu.
Povijesno gledano, tržište se kretalo u suprotnom smjeru: vlasničke fabrics zamijenio je Ethernet i standardizirani silicij, što je snizilo cijene, ali i homogeniziralo ponudu. AI bi mogao djelomično preokrenuti taj smjer u najvišem segmentu. Kada nekoliko postotaka uštede znači milijune eura godišnje, egzotične topologije i specifični protokoli prestaju biti igračka i postaju poslovna prednost.
Treće, Eridu je dio investicijskog vala usmjerenog ispod razine samih modela. Nakon buma velikih jezičnih modela, investitori otkrivaju kritičnost napajanja, hlađenja, pakiranja, verifikacije – i mreže. Series A runda od 200 milijuna dolara za infrastrukturni startup bez gotovog proizvoda bila bi prije nekoliko godina gotovo nezamisliva; danas sugerira da se stvara nova, potencijalno višemilijardna kategorija: "AI mrežni stack".
5. Europski i regionalni kut
Za Europu i Hrvatsku Eridu je podsjetnik na neugodnu činjenicu: želimo europsku i "suverenu" AI, ali temeljna infrastruktura – GPU‑ovi, mreže, proizvodnja čipova – i dalje je koncentrirana u SAD‑u i Aziji.
Europska unija investira u EuroHPC superračunala i nacionalne AI klastere, dok regulativa poput GDPR‑a, Zakona o digitalnim uslugama (DSA), Zakona o digitalnim tržištima (DMA) i nadolazećeg AI akta postavlja sve strože uvjete. Cilj je jasan: više digitalnih usluga uz manju potrošnju energije i veću kontrolu nad podacima.
Ako Eridu uspije smanjiti potrošnju i poboljšati iskorištenje infrastrukture pojednostavljivanjem mrežnog sloja, mogao bi biti zanimljiv europskim cloudovima, telekomima i istraživačkim centrima – od Frankfurta do Zagreba. U regiji gdje su cijene električne energije i dostupnost kvalificiranog kadra ključni, svaki postotak učinkovitosti važan je faktor u poslovnim modelima.
Za Hrvatsku i širu regiju jugoistočne Europe pitanje je i razvojno. Države koriste EU fondove za digitalizaciju, izgradnju podatkovnih centara i e‑usluge. No bez sudjelovanja u novoj generaciji mrežnih tehnologija prijeti opasnost da ostanemo tek korisnici skupih, uvoznih "crnih kutija". Puno je dugoročnije pametno uključiti lokalne integratore, fakultete i startupe u testiranje i prilagodbu ovakvih rješenja specifičnim regulatornim i energetskim uvjetima u regiji.
6. Pogled unaprijed
Razvoj namjenskih mrežnih čipova dug je i rizičan proces. Eridu, unatoč iskustvu osnivača i obilnom kapitalu, tek treba dokazati da njegova arhitektura radi pouzdano u stvarnim AI radnim opterećenjima te da isporučuje mjerljive dobitke.
Sljedećih godina vrijedi pratiti nekoliko stvari:
- Prve velike korisnike – hoće li među ranim kupcima biti veliki cloud, vodeći AI laboratorij ili možda financijska institucija s ekstremnim zahtjevima za latencijom.
- Način integracije – hoće li se Eridu prikazivati kao "još jedan Ethernet" ili uvoditi radikalno drukčiji fabric. Što je rješenje udaljenije od postojećih standarda, to je teža integracija u postojeće alate i procese.
- Dokazanu učinkovitost – operatori će tražiti jasne brojke o poboljšanju performansi po vatu i po uloženom euru u proizvodnim okruženjima, a ne samo laboratorijske demoe.
Makro rizici su očiti: ciklus ulaganja u AI infrastrukturu može se usporiti; Nvidia pokušava kontrolirati cijeli sloj od GPU‑a do mreže; geopolitičke napetosti oko proizvodnje čipova stvaraju dodatnu nesigurnost. Sve to može usporiti prihvaćanje novih mrežnih arhitektura.
Za hrvatske i regionalne aktere ključno je pitanje žele li biti samo kasni korisnici ovih tehnologija ili sudjelovati u ranoj fazi – kroz pilot‑projekte, partnerstva s istraživačkim centrima i prilagodbu rješenja lokalnim uvjetima. U kontekstu EU članstva Hrvatska ima pristup fondovima i inicijativama koje mogu pomoći da se u tim raspravama ne pojavimo tek kada su pravila već napisana drugdje.
7. Zaključak
Eriduova Series A runda od 200 milijuna dolara jasan je signal da se usko grlo umjetne inteligencije pomaknulo s čipova na mrežni sloj. Hoće li upravo ovo poduzeće postati pobjednik, manje je važno od činjenice da prisiljava postojeće igrače da iznova promisle kako grade mreže za masivne GPU klastere. Za Europu i Hrvatsku lekcija je jasna: digitalni suverenitet u AI‑ju ne znači samo vlastite podatke i modele, već i utjecaj na nevidljivu infrastrukturu koja povezuje čipove. Pitanje je tko će tu infrastrukturu samo kupovati, a tko će je aktivno suoblikovati.
