Uvod: od modela do betona i megavata
U sjeni priča o chatbotovima i „općoj umjetnoj inteligenciji“ događa se tiši, ali važniji pomak: kapital i moć sele se u fizičku infrastrukturu. Singapurski Firmus, novi partner Nvidije, dosegnuo je vrijednost od 5,5 milijardi dolara gradeći podatkovne centre za AI u Australiji i Tasmaniji. To je jasan signal da budućnost umjetne inteligencije neće odrediti samo algoritmi, već i oni koji kontroliraju zemljište, energiju i čipove. U nastavku analiziram što Firmus gradi, zašto Nvidia izlazi kao glavni pobjednik te što ova priča znači za EU i regiju jugoistočne Europe.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, singapurska tvrtka Firmus prikupila je novu rundu financiranja od 505 milijuna američkih dolara, predvođenu fondom Coatue. Time je vrijednost tvrtke porasla na 5,5 milijardi dolara nakon ulaganja. Firmus navodi da je u posljednjih šest mjeseci ukupno prikupio 1,35 milijardi dolara.
Ranije je tvrtka osigurala 330 milijuna australskih dolara (oko 215 milijuna USD) uz vrijednost od 1,85 milijardi australskih dolara (približno 1,2 milijarde USD). Među investitorima je i Nvidia. Sredstva su namijenjena projektu Southgate – mreži energetski učinkovitih podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju u Australiji i na Tasmaniji.
Firmus će graditi objekte prema Nvidia referentnim dizajnima i u njima koristiti Nvidijinu nadolazeću platformu Vera Rubin, nasljednicu arhitekture Blackwell, čije se isporuke očekuju u drugoj polovici 2026. godine.
Tvrtka potječe iz segmenta rashladnih rješenja za rudarenje Bitcoina – još jedan primjer „crypto‑root“ infrastrukture koja se uspješno pretvara u AI biznis i za to biva izdašno nagrađena.
Zašto je to važno
Priča o Firmusu pokazuje da se ključna dodana vrijednost u AI ekosustavu pomiče s razine softvera na razinu fizičke infrastrukture.
Tko dobiva?
- Nvidia dodatno učvršćuje svoj utjecaj. Kombinacijom GPU‑ova, mrežne opreme, softvera i sada referentnih dizajna podatkovnih centara, tvrtka praktično „franšizira“ način na koji se grade AI objekti. Operateri poput Firmusa postaju produžena ruka njezine prodajne i razvojne strategije.
- Specijalizirani operateri infrastrukture stvaraju golemu vrijednost jer rješavaju vrlo konkretne probleme: kako dobiti priključnu snagu, hlađenje, lokaciju, dozvole. Njihova prednost je sposobnost da se nose s investicijama od stotina milijuna ili milijardi eura.
- Veliki korisnici AI‑a dobivaju novu opciju izvan tradicionalnih hiperskalerskih oblaka, i to u regiji s relativno stabilnom politikom i dobrim potencijalom obnovljivih izvora energije.
Tko gubi?
- Srednji i manji cloud pružatelji, uključujući i one u EU i regiji, teško će se natjecati s cijenama i performansama „tvornica AI“ usko vezanih uz Nvidiju.
- Države s dugim i nepredvidivim procedurama za prostorno planiranje i energetiku riskiraju da ih velika AI ulaganja potpuno zaobiđu. AI workloadovi će ići tamo gdje je kombinacija energije, regulacije i čipova najpovoljnija.
Strateški, Firmus se uklapa u Nvidijinu obranu od toga da hyperscaleri poput AWS‑a, Googlea i Microsofta razvijaju vlastite čipove i tako smanjuju ovisnost o Nvidiji. Ako u njihovim oblacima raste udio alternativnog hardvera, Nvidia uzvraća gradnjom paralelnog ekosustava specijaliziranih operatera koji su joj potpuno lojalni.
Šira slika
Firmus je dio tri jasna trenda u industriji.
1. Prelazak iz kripta u AI.
Infrastruktura razvijena za rudarenje kriptovaluta – visoka gustoća opreme, snažno hlađenje, lokacije s jeftinom energijom – idealno se nadovezuje na potrebe GPU klastera. U SAD‑u su tvrtke poput Crusoea i Core Scientifica već počele pretvarati stare „crypto farmove“ u AI podatkovne centre. Firmus čini isto u Azijsko‑pacifičkoj regiji, ali s naglaskom na energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima.
2. Utrka u izgradnji AI podatkovnih centara.
Posljednjih 18 mjeseci svjedočimo golemim najavama ulaganja u AI infrastrukturu. Istodobno, kako piše i TechCrunch u drugim tekstovima, veliki korisnici poput Ubera testiraju alternativne čipove Amazona kako bi smanjili troškove i ovisnost o Nvidiji.
Nvidijin odgovor je jasan: ponuditi kompletno rješenje i tako maksimalno otežati prelazak na konkurenciju. Firmus, koji svoje Southgate objekte u potpunosti temelji na platformi Vera Rubin, jedan je od pokaznih projekata te strategije.
3. Infrastruktura kao geopolitički alat.
AI podatkovni centri ovakvih razmjera postaju strateški resurs – utječu na energetske mreže, zapošljavanje, industrijsku politiku. Država koja ugosti „tvornice AI“ dobiva argumente u pregovorima oko digitalne ekonomije, ali i nove ovisnosti, primjerice o jednom dobavljaču čipova.
Za EU to znači da se pitanje digitalnog suvereniteta više ne može svesti samo na regulaciju softvera; potrebno je odlučiti gdje, kako i s kojim dobavljačima graditi fizičku bazu za AI.
Europski i regionalni kut
Iz europske perspektive Firmus šalje nekoliko poruka.
Prvo, brza i jasna energetska politika postaje konkurentska prednost. Dok EU kroz GDPR, Digital Services Act, Data Act i nadolazeći EU AI Act gradi detaljan regulatorni okvir, zemlje poput Australije fokusiraju se na to kako praktično omogućiti gigavatne AI projekte. Ako EU zemlje – uključujući Hrvatsku – ne ubrzaju procedure za energetski intenzivne objekte, investicije će ići drugdje.
Drugo, pitanje suvereniteta i podataka. Uz stroge zahtjeve za zaštitu privatnosti i lokalizaciju podataka, europske tvrtke ne mogu jednostavno prebaciti sve AI poslove u Australiju ili SAD. Morat će balansirati između cijene i usklađenosti s propisima. To otvara prostor za regionalne igrače u srednje i jugoistočnoj Europi, uključujući Hrvatsku, Sloveniju i Mađarsku, koji bi mogli ponuditi „EU‑kompatibilnu“ AI infrastrukturu uz konkurentnije troškove.
Treće, regija SEE ima priliku, ali i ograničenja. Hrvatska ima stabilno članstvo u EU, pristup fondovima i rastući IT sektor (Zagreb, Split, Osijek). No električna mreža, energetska mješavina i prostorno planiranje trenutno nisu pripremljeni za objekte razine Southgate.
Za lokalne startupove i poduzeća poruka je vrlo praktična: planirajte AI arhitekture s pretpostavkom da će najnapredniji kapaciteti često biti izvan regije, ali da će dio radnih opterećenja – posebno ona s osjetljivim podacima – morati ostati unutar EU.
Pogled unaprijed
Što vrijedi pratiti u iduće dvije do tri godine?
Rokovi i kvaliteta Nvidijine platforme Vera Rubin. Ako Nvidia isporuči novu generaciju čipova na vrijeme u drugoj polovici 2026., Firmus će svoje objekte pokrenuti u trenutku kada se očekuje još veća potražnja za AI‑om. Kašnjenja bi mogla ozbiljno poremetiti njihove poslovne planove.
Reakcija javnosti i ekološki pritisak. U Australiji i Tasmaniji već postoji rasprava o tome koliko AI podatkovni centri odgovaraju nacionalnim klimatskim ciljevima. Slične rasprave vidimo u Irskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj. Ishod će utjecati i na to kako će se regulirati slični projekti unutar EU.
Moguće akvizicije i ulazak velikih igrača. Tvrtka vrijedna 5,5 milijardi dolara logičan je kandidat za strateške ulagače – bilo da se radi o hiperskalerskim oblacima, državnim fondovima ili energetskim kompanijama. Ako model „neovisni operater + Nvidia“ postane izrazito profitabilan, sličnih projekata će biti sve više.
Cijena računalnih resursa. Konačni uspjeh Southgatea mjerit će se cijenom po jedinici izračuna. Ako Firmus, zahvaljujući učinkovitoj gradnji i lokaciji, značajno spusti trošak u odnosu na klasične podatkovne centre, to će staviti pritisak na sve ostale – uključujući i europske, pa i eventualne centre u regiji.
Za hrvatske tvrtke to znači da bi dugoročno moglo biti jeftinije iznajmljivati napredno računanje iz udaljenih „tvornica AI“, ali i da će pitanje latencije, pravne usklađenosti i sigurnosti postati još važnije.
Zaključak
Firmusova valuacija od 5,5 milijardi dolara nije tek kuriozitet iz Australije, već signal gdje se u eri AI‑a koncentrira moć: u podatkovnim centrima, energetskim mrežama i u planovima Nvidije. Za EU i jugoistočnu Europu ključno pitanje nije hoće li koristiti umjetnu inteligenciju – to je već odlučeno – nego tko će kontrolirati fizičku infrastrukturu na kojoj ta inteligencija živi. Hoćemo li razviti raznoliku, otpornu bazu kapaciteta ili prihvatiti novu vrstu ovisnosti, ovaj put ugrađenu u beton, bakar i megavate?
