1. Naslov i uvod
Gemini više nije izdvojeni AI alat koji posjetite iz znatiželje; postupno postaje zadani sloj iznad Gmaila, Drivea i ostatka Googleova ekosustava. Novo izvješće Ars Technice pokazuje da se iz tog svijeta „AI po defaultu“ još uvijek možete povući – ali uz cijenu zbunjujućih postavki i gubitka funkcionalnosti. Ovdje nije riječ samo o dizajnu sučelja, nego o konkretnom pitanju: imamo li još stvarnu kontrolu nad svojim podacima ili je izbor sveden na prihvaćanje Geminija ili odustajanje od praktičnih alata? U nastavku analiziram što Google radi, zašto to radi i što to znači za korisnike i tvrtke u Hrvatskoj i regiji.
2. Vijest ukratko (prema Ars Technici)
Prema pisanju Ars Technice, Google snažno ugrađuje svoju generativnu AI platformu Gemini u ključne proizvode poput Gmaila i Drivea, dok su postavke privatnosti razlomljene i teško razumljive. Službeno, Google tvrdi da sadržaj vašeg Workspacea – e‑poruke i dokumenti – ne koristi izravno za treniranje osnovnih Gemini modela. Istodobno, zadržava pravo trenirati na „ulazima i izlazima“ iz Geminija, uključujući AI-generirane sažetke i isječke tih istih sadržaja.
Korisnik može spriječiti da se njegovi Gemini razgovori koriste za treniranje ako isključi opciju „Aktivnost u Gemini aplikacijama“, skriveni prekidač koji ujedno briše cijelu povijest chatova. Isključivanje Gemini funkcija u Gmailu i Workspaceu moguće je samo preko nejasno nazvanih „Smart features“, pri čemu se zajedno gase i davno uhodane funkcije poput kartica u sandučiću ili pametnog dopunjavanja. Stručnjaci za „tamne obrasce“ UX‑a, na koje se poziva Ars Technica, smatraju da takav dizajn odgovara poznatim manipulativnim obrascima: zadanim postavkama i trenjem u sučelju koje korisnike guraju prema većem dijeljenju podataka i ostavljanju AI-ja uključenim.
3. Zašto je ovo važno: default postavke kao skriveni dovod podataka
Na prvi pogled, radi se o loše organiziranom izborniku. U stvarnosti, gledamo kako se ekonomski model AI-ja oslanja na našu pasivnost.
Veliki generativni modeli trebaju stalan dotok stvarnih interakcija: načina pisanja, tipičnih radnih zadataka, povratnih informacija. Google ovdje ima golemi adut – milijarde korisnika prijavljenih u Gmail, Android, Chrome, Maps. Ako uspije pretvoriti dio svakodnevnog rada u Workspaceu u materijal za treniranje Geminija, stvara dubok rov oko svog poslovanja, bez jasnog i dobro objašnjenog pristanka većine korisnika.
Tu na scenu stupaju zadane postavke i polu‑tamni obrasci. Korisniku se ne nudi pitanje „Želite li AI, da ili ne“, nego „Želite li praktičnost s AI‑jem ili frustraciju bez njega?“. Isključivanje Geminija u Gmailu automatski gasi i funkcije koje s generativnim AI‑jem nemaju nikakve veze, a isključivanje treniranja na temelju Gemini aktivnosti briše cijelu povijest razgovora. Na papiru postoji izbor; u praksi je kažnjen.
Najviše profitira Google, koji dobiva bogate zapise interakcija i lakše opravdava ogromne investicije u AI infrastrukturu. Velike organizacije s plaćenim Workspace licencama barem djelomično dobivaju dodatne kontrole kroz administraciju. Na gubitničkoj strani su pojedinci i manja poduzeća u Zagrebu, Splitu ili Sarajevu, koji nemaju ni vremena ni resursa za ručno raščišćavanje svakog izbornika.
Zaključak na kratki rok: „AI posvuda“ nije samo obećanje učinkovitosti, nego i agresivna strategija distribucije i prikupljanja podataka. Ako se takva praksa ustali, ozbiljna privatnost u popularnim alatima postat će privilegija ili hobi za tehnički napredne.
4. Šira slika: od kolačića do AI‑ja koji je uvijek uključen
Ovaj film smo već gledali. Prvo skriveno praćenje putem kolačića i oglasnih mreža, zatim GDPR i poplava bannera, često osmišljenih da nakon petog klika odustanete i stisnete „Prihvati sve“. Gemini je sljedeći čin iste priče, ali sada se ne prati samo koje stranice posjećujete, već što pišete kolegama, kakve dokumente izrađujete i kako organizirate posao.
Pogled na konkurenciju otkriva sličan obrazac:
- Microsoft agresivno ugrađuje Copilot u Windows i Office, s telemetrijom i AI‑jem uključenim po defaultu te složenim opt‑out mogućnostima.
- Meta uvodi generativni AI u WhatsApp, Instagram i Messenger, računajući na to da će komfor nadvladati brigu za privatnost.
- SaaS alati za suradnju uključuju AI asistente koji standardno čitaju timske razgovore i dokumente kako bi „učili“.
Povijesno gledano, to podsjeća na borbu za zadani preglednik ili tražilicu, ili na bloatware na novim računalima. Tko kontrolira default, preuzima korisnika – i njegove podatke. Razlika kod AI‑ja je da se ne radi o jednom profilu, nego o kontinuiranoj povratnoj sprezi: svaki prompt i svaka generirana poruka potencijalno hrani model.
Geminijev kaotičan sustav privatnosti pokazuje da načelo „privatnost po dizajnu“ u praksi još nije zaživjelo. Umjesto toga dominira maksimalno prikupljanje podataka po defaultu, uz marketinšku priču o „pomoćniku koji vam štedi vrijeme“. Bez pritiska regulatora i korisnika, sučelja će se i dalje optimizirati za iscrpljivanje korisnika do pristanka, a ne za stvarnu informiranu odluku.
5. Europski i regionalni kontekst
U europskom pravnom okviru ovakva praksa postaje sve riskantnija. GDPR traži da pristanak bude slobodan i nedvosmislen; ako isključivanje AI‑ja znači gubitak ključnih funkcija, teško je tvrditi da je izbor zaista slobodan. Europska nadzorna tijela već su otvoreno kritizirala tamne obrasce u cookie bannerima i mobilnim aplikacijama.
Tu su i Digital Services Act (DSA) te Digital Markets Act (DMA), koji posebno nadziru „gatekeepere“ poput Googlea, uključujući njihove zadane postavke i manipulativne dizajnerske prakse. EU AI Act dodatno će obvezati pružatelje visokorizičnih AI sustava na veću transparentnost glede podataka za treniranje i korisničke kontrole.
Za Hrvatsku i širu SEE regiju ovo ima nekoliko posebnih dimenzija. Tržište je malo, ali ovisnost o globalnim platformama je ogromna, posebno u javnom sektoru, obrazovanju i turizmu. Usto, nadležna tijela za zaštitu podataka (poput AZOP‑a u Hrvatskoj) morat će odgovarati na pitanja kako se uskladiti s EU pravilima kada ključnu digitalnu infrastrukturu kontroliraju američke korporacije.
Istodobno, otvara se prostor za lokalne i europske alternative – od pružatelja e‑pošte sa serverima u EU, preko regionalnih cloud rješenja, do AI platformi koje nude lokalnu pohranu i minimalno prikupljanje podataka. Za startupe iz Zagreba, Ljubljane ili Beograda upravo je povjerenje i usklađenost s EU regulativom potencijalni diferencijator.
6. Što dalje: tri scenarija na horizontu
Prvo, možemo očekivati pilot postupke regulatora. Realno je pretpostaviti da će neka europska agencija – ili čak nacionalno tijelo u Hrvatskoj – testirati je li vezivanje osnovnih funkcija Gmaila i Workspacea uz prihvaćanje Geminija u skladu s GDPR‑om i DMA‑om. Svaka snažnija odluka mogla bi prisiliti Google da uvede jasne, odvojene prekidače za AI i za ostale „pametne“ funkcije.
Drugo, vjerojatno dolazi do segmentacije tržišta:
- Na jednoj strani veliki ekosustavi s logikom „AI uvijek uključen“ (Google, Microsoft, Meta).
- Na drugoj, sporije rastući, ali stabilniji segment alata koji prodaju jednostavnost i privatnost: manje magije, više jasnih pravila.
Ako veći broj banaka, osiguravatelja, telekoma ili javnih institucija na Balkanu odluči da im Gemini i slični sustavi predstavljaju prevelik rizik, potražit će rješenja koja nude bolju kontrolu nad podacima – bilo kroz europske dobavljače, bilo kroz vlastitu infrastrukturu.
Treće, ostaje pitanje povjerenja. Gemini i konkurentski alati ciljaju upravo na najosjetljivije zadatke: pravne dopise, interne izvještaje, komunikaciju s zaposlenicima i klijentima. Ako se u organizacijama učvrsti dojam da korištenje takvih alata znači „hranjenje tuđeg modela našim tajnama“, usvajanje AI‑ja će usporiti upravo tamo gdje je potencijalna vrijednost najveća.
U sljedeće dvije do tri godine možemo očekivati još dublju integraciju AI‑ja u zadanim postavkama, a zatim fazu korekcije – istrage, moguće kazne, kolektivne tužbe i, naposljetku, čišće i poštenije postavke.
7. Zaključak
Labirint privatnosti oko Geminija nije bug, nego sučelje poslovnog modela koji računa na to da ćete ostati na zadanim postavkama. Google se kladi da će većina korisnika prihvatiti AI jer je otpor skup u vremenu i živcima. Hoće li ta oklada uspjeti, ovisit će o regulatorima – i o tome koliko smo kao korisnici spremni žrtvovati komfor da bismo zadržali kontrolu nad vlastitim podacima. Ključno pitanje glasi: koliko ste osobno spremni zakomplicirati si život da vaš budući „pomoćnik“ ne postane još jedan kanal za eksploataciju vaših informacija?
