Indija puni digitalnu blagajnu, ali prihodi završavaju u Silicijskoj dolini

Indija je godinama bila sinonim za golem broj korisnika i minimalnu potrošnju po korisniku. To više ne vrijedi. Prihodi od kupnji unutar aplikacija i pretplata rastu dvostruko brže od samog tržišta, a godišnji iznos premašuje milijardu dolara. No glavninu tog novca ne uzimaju indijske tvrtke, nego globalne platforme – Google, Meta, YouTube, pa čak i AI asistenti poput ChatGPT‑a. U nastavku analiziramo što podaci koje prenosi TechCrunch doista znače, koje paralele postoje s europskim iskustvom i gdje u svemu tome leže prilike za hrvatske i regionalne tvrtke.

Vijest ukratko

Kako piše TechCrunch, pozivajući se na podatke Sensor Towera, indijsko tržište mobilnih aplikacija u prvom je tromjesečju 2026. ostvarilo više od 300 milijuna dolara prihoda od kupnji unutar aplikacija – 33 % više nego godinu ranije. Glavni motor rasta bile su aplikacije koje nisu igre, s više od 200 milijuna dolara prihoda i rastom od 44 % na godišnjoj razini. Najbrže rastu kategorije pomoćnih alata, video streaming i aplikacije s generativnom umjetnom inteligencijom.

Broj preuzimanja aplikacija stabilizirao se na oko 25 milijardi godišnje, ali vrijeme provedeno u aplikacijama i dalje raste, što upućuje na veću angažiranost i spremnost korisnika da plate. Najveći dio potrošnje odlazi globalnim platformama: među vodećima po prihodu su Google One, Facebook, ChatGPT i YouTube. Indijske aplikacije bolje stoje u video streamingu (npr. JioHotstar, SonyLIV). Unatoč rastu, Indija ostvaruje tek oko 0,03 dolara prihoda po preuzimanju, znatno manje od tržišta jugoistočne Azije ili Latinske Amerike.

Zašto je to važno

Ovi podaci označavaju prijelaz Indije iz faze „sve instaliram, ništa ne plaćam“ u fazu pune digitalne monetizacije. To bi trebala biti velika šansa za domaći startup ekosustav. No struktura tržišta govori drugačije: vrijednost se generira u Indiji, a ekstraktira u inozemstvu. Indijski korisnici daju promet, podatke i sve češće novac, ali glavninu zarade zadržavaju strani igrači s globalnim mrežnim efektima.

Najveći dobitnici su američki divovi u oblaku, društvenim mrežama i videu te nekolicina kineskih aplikacija za kratki sadržaj. Generativni AI posebno se ističe: ChatGPT je među vodećima i po broju preuzimanja i po prihodima, a Indija je njegovo najveće tržište po korisnicima. Svaka pretplata indijskog učenika, developera ili menadžera direktno puni bilancu američke tvrtke, dok se njihovi obrasci korištenja koriste kao dodatno gorivo za treniranje globalnog modela.

Indijske kompanije nisu nevidljive – u streamingu, trgovini i nekim sadržajnim nišama postoje vrlo jaki igrači – ali njihov udio u prihodima ne prati udio u korištenju. To dugoročno znači manje lokalnih investicija u istraživanje i razvoj, slabiju pregovaračku poziciju i veću tehnološku ovisnost. Ako sloj digitalnih „mentora“ – AI‑asistenti, preporučni sustavi, pametni alati – uglavnom dolazi izvana, onda izvana dolaze i njihovi prioriteti, poslovni modeli i pristranosti.

Šira slika

Priča je europskim korisnicima itekako poznata. Desetljeće smo gledali kako većinu ključnih digitalnih platformi – tražilice, društvene mreže, video i glazbene servise – grade američke kompanije, dok je Europa ostala uglavnom dobavljač B2B softvera i industrijskih rješenja. Danas pokušavamo taj jaz korigirati GDPR‑om, Aktom o digitalnim uslugama (DSA), Aktom o digitalnim tržištima (DMA) i budućim EU Aktom o umjetnoj inteligenciji.

U Indiji se bitka vodi na nešto drugačijem terenu:

• Konsolidacija u AI sloju. Kako podsjeća TechCrunch, korištenje generativne AI koncentrira se oko nekolicine pružatelja baznih modela. Ako se najveće tržište korisnika na svijetu oslanja mahom na jedan ili dva američka modela, njihova prednost postaje gotovo nedostižna.
• Nova runda rata za kratki video. Ekspanzija aplikacija za kratke drame poput FreeReelsa podsjeća na uspon TikToka, ali uz još agresivnije mikro‑naplate po epizodi. Tko u toj fazi osvoji kreatore i publiku, dugo drži polugu moći.
• Tržište ulazi u fazu zrelosti. Ravne krivulje preuzimanja uz rast prihoda po korisniku klasičan su znak prelaska s faze „rast pod svaku cijenu“ na fazu „maksimalno iskorištavanje postojećih korisnika“. Tada se tržišni lideri učvršćuju i postaju teško dostižni.

Drugim riječima, Indija ulazi u svoju monetizacijsku eru upravo kad se globalni tržište aplikacija i AI‑platformi koncentrira oko nekoliko mega‑igrača. Prozor za izgradnju jakih domaćih alternativa još je otvoren, ali se sužava.

Europski i regionalni kut

Za Europsku uniju, a time i za Hrvatsku, indijski razvoj nosi tri poruke.

Prvo, ogledalo: EU već desetljeće priča o digitalnoj suverenosti, ali većinu vremena na mobilnim uređajima i dalje provodimo u aplikacijama iz SAD‑a ili Kine. Slično vrijedi i za zemlje jugoistočne Europe. Regulacija je nužna, ali nije dovoljna za stvaranje globalnih platformi.

Drugo, prilika: za hrvatske i regionalne tvrtke koje razvijaju SaaS ili AI rješenja, Indija bi trebala biti na radaru jednako kao Njemačka ili SAD – uz svijest da je cjenovna elastičnost potpuno drugačija. Startupi iz Zagreba, Ljubljane ili Beograda koji već danas prodaju na zapadnim tržištima, mogu u Indiji pronaći ogroman, ali zahtjevan bazen korisnika, ako proizvode prilagode nižoj kupovnoj moći, slabijem hardveru i lokalnim navikama.

Treće, partnerstvo: EU i Indija se sve češće spominju kao prirodni saveznici u balansiranju utjecaja SAD‑a i Kine. Kako EU kroz GDPR, DSA, DMA i AI Act gradi svoj regulatorni okvir, a Indija uvodi vlastita pravila o podatcima i digitalnim tržištima, otvara se prostor za usklađivanje standarda i zajedničke projekte. Europske tvrtke, navikle na stroge propise, mogle bi tu imati prednost u odnosu na američke.

Pogled unaprijed

U idućih nekoliko godina vjerojatno ćemo vidjeti tri ključna trenda.

Prvi je rast prihoda po korisniku, osobito u kategorijama vezanim uz rad s informacijama: produktivnost, obrazovanje, alati za kreatore i duboko integrirani AI‑asistenti. Video će i dalje donositi najveći dio novca, ali strateški najvažniji sloj bit će „horizontalni AI“ – asistenti prisutni u svakoj aplikaciji i svakom uređaju.

Drugi je pojačana regulatorna i politička napetost. Kako će neravnoteža između lokalne upotrebe i stranog profita postajati vidljivija, rast će pritisak na vladu u New Delhiju da reagira: od preispitivanja provizija trgovina aplikacijama, preko jačeg guranja lokalnih platnih rješenja, do mogućeg favoriziranja domaćih rješenja u oblaku i umjetnoj inteligenciji.

Treći je pitanje domaćih prvaka. Hoće li Indija razviti vlastitog generičkog AI‑asistenta na razini ChatGPT‑a? Mogu li današnji streaming i e‑trgovinski giganti prerasti u šire potrošačke platforme prije nego globalni konkurenti učvrste „super‑aplikacije“ i „super‑agente“? Od odgovora će ovisiti ne samo gdje završava novac, nego i čiji interesi oblikuju svakodnevno digitalno iskustvo stotina milijuna ljudi.

Za hrvatske developere poruka je jednostavna: ako ciljate Indiju, morate kreirati verziju proizvoda „za Indiju“ – s lokalnim cijenama, optimizacijom performansi, razumijevanjem jezične i kulturne raznolikosti te, sve više, s AI‑modelima koji se mogu prilagoditi lokalnim podacima i potrebama.

Zaključak

Indijska app‑ekonomija napokon ozbiljno zarađuje, ali glavnina zarade i strateškog utjecaja odlazi globalnim platformama. Europa taj scenarij već živi i pokušava ga naknadno ispraviti. Indija tek ulazi u kritično razdoblje u kojem može drugačije postaviti pravila igre – a europskim i regionalnim tvrtkama nudi se rijetka prilika da u tome sudjeluju. Ključno pitanje sljedećeg desetljeća glasi: hoćemo li ostati samo golemi digitalni potrošači, ili i suvlasnici platformi i AI‑sloja koji taj rast monetizira?