- NASLOV I UVOD
Intelova odluka da krene u razvoj vlastitih GPU‑ova za podatkovne centre i umjetnu inteligenciju nije još jedan „line extension", nego pokušaj promjene uloge u industriji. U eri CPU‑a Intel je bio gotovo pa sinonim za poslužitelje; danas težište ide prema specijaliziranim akceleratorima, gdje Nvidia diktira tempo – i cijenu. Za europske i regionalne igrače, od Zagreba do Ljubljane i Beograda, kojima nedostaje GPU kapaciteta, ovo je vijest s potencijalno vrlo konkretnim posljedicama. U nastavku analiziramo komu ovaj potez najviše koristi, gdje su rizici i što znači za EU i hrvatsko/regionalno tržište.
- VIJEST UKRATKO
Prema pisanju TechCruncha s konferencije Cisco AI Summit, izvršni direktor Intela Lip‑Bu Tan najavio je da će Intel početi proizvoditi grafičke procesorske jedinice (GPU). Time se širi izvan svog tradicionalnog fokusa na centralne procesore (CPU), koji su do sada bili glavna djelatnost tvrtke. Novi GPU‑ovi ciljat će na gaming, ali ponajprije na treniranje i izvođenje modela umjetne inteligencije.
Projekt će biti smješten u Intelovu grupu za podatkovne centre, kojom upravlja izvršni potpredsjednik Kevork Kechichian. Njegovo je imenovanje u rujnu već ranije istaknuo Reuters, zajedno s valom novih inženjerskih pojačanja. U siječnju se pridružio i Eric Demers, dugogodišnji inženjerski lider u Qualcommodu. Tan je inicijativu opisao kao ranu fazu, uz naglasak da će se strategija oblikovati prema potrebama kupaca. Sve se događa u trenutku kad Nvidia uvjerljivo vodi na tržištu AI GPU‑ova, a Intel pokušava provesti zaokret poslovanja.
- ZAŠTO JE OVO VAŽNO
Intel nije nov u grafici – integrirani GPU‑ovi u procesorima i kratkotrajni pokušaj s diskretnim karticama Intel Arc to potvrđuju. No prvi put GPU‑e stavlja u središte svoje vizije za podatkovne centre i AI. Upravo tu Nvidia ostvaruje najveće profite, zahvaljujući kombinaciji hardvera i moćnog softverskog ekosustava (CUDA i niz specijaliziranih biblioteka).
Za velike kupce – od globalnih oblaka do telekoma i banaka – pojavljivanje ozbiljne alternative je dobra vijest. Danas, želite li trenirati veći model, u pravilu ste osuđeni na Nvidiju: liste čekanja, visoke cijene i ovisnost o njihovim alatima. Sama činjenica da se pojavljuje drugi dobavljač „teške kategorije" može značajno promijeniti pregovaračku dinamiku.
Gubitnici bi mogli biti manji proizvođači AI čipova i specijalizirani startupi. Već sada se bore s Nvidia dominacijom i limitiranim pristupom tržištu. Ako Intel uđe agresivno – s jakim ulaganjima, vezom na vlastitu proizvodnju i prisutnošću u Europi – borba za niše postaje još tvrđa.
Za sam Intel ovo je priznanje da se rast više ne može temeljiti samo na CPU‑ovima. Teret računalnih opterećenja sve se više seli na specijalizirane akceleratore: za AI, mrežu, obradu videa. Tko kontrolira čipove za AI, polako kontrolira i širu platformu. Bez ozbiljnog GPU‑a Intel bi riskirao da postane „prilog" u tuđim rješenjima.
- ŠIRA SLIKA
Intelov ulazak u GPU za AI treba gledati u kontekstu šire utrke. Gotovo svaki veći igrač razvija vlastite akceleratore: Amazon (Trainium/Inferentia), Google (TPU), Microsoft, pa čak i automobilske tvrtke sa svojim čipovima za autonomnu vožnju. Nvidia prednjači zato što drži vertikalu: od silicija do softvera i gotovih sustava.
Intel je dugo odgovarao „sa strane": optimizacijama za AI na Xeon CPU‑ovima, akvizicijom Habana Labs i inicijativom oneAPI kao otvorenijom protutežom CUDA‑i. No percepciju to nije bitno pomaknulo – u glavama inženjera, GPU za treniranje = Nvidia.
Postoji i geopolitička dimenzija. GPU‑ovi su postali strateški resurs, uz američke izvozne kontrole prema Kini i europske rasprave o tehnološkom suverenitetu. EU kroz Akt o čipovima i nacionalne poticaje (uključujući i planirane Intelove tvornice u Njemačkoj) pokušava osigurati vlastitu proizvodnju. Intelov ulazak u AI GPU – potencijalno barem djelomično proizveden u EU – dobro se uklapa u tu priču.
No ljestvica je visoka: osim sirove računske snage, presudni su propusnost memorije, mrežna povezanost u klasterima, energetska učinkovitost, napredni packaging te činjenica koliko lako postojeći softver može prijeći na novu arhitekturu.
- EUROPSKI I REGIONALNI KUT
Za EU, ovo je prilika da se smanji ovisnost o jednom dobavljaču u području koje je sve više ključno i za obranu, i za gospodarstvo. Superračunala u Sloveniji, Hrvatskoj i susjednim zemljama, kao i veliki podatkovni centri u Italiji, Austriji ili Njemačkoj, danas se uglavnom oslanjaju na Nvidiju ili AMD za akceleratore. Ako Intel ponudi konkurentan GPU i bude spreman dio proizvodnje i R&D‑a vezati uz europske lokacije, politički i ekonomski pritisak da se takve konfiguracije usvoje bit će velik.
Za Hrvatsku i širu regiju (SEE) posljedice su veoma praktične. Lokalni cloud i hosting pružatelji, integratori i AI startupi već mjesecima govore o nedostatku dostupnih GPU‑ova i visokim cijenama. Mnogi završavaju na američkim cloudovima jer domaći i regionalni pružatelji jednostavno nemaju dovoljno Nvidijinih kartica. Ako Intel bude spreman ponuditi povoljnije uvjete i dugoročne ugovore upravo takvim manjim igračima, mogao bi otvoriti prostor za jačanje regionalnih AI platformi.
Regulativa tu ide na ruku: GDPR, Digital Services Act i nadolazeći AI Act potiču razvoj lokalnih ili barem europskih rješenja, kako bi se osigurala zaštita podataka i nadzor nad kritičnim sustavima. Što je veća ponuda AI hardvera od dobavljača koji već grade tvornice i centre u EU, to je realnije da će se dio AI opterećenja preseliti s globalnih hiperskalera na „suverene" ili hibridne oblake u regiji.
- POGLED NAPRIJED
Realno, nećemo sutra kupovati Intelove GPU‑ove za AI u lokalnoj trgovini hardvera. Iz samog načina na koji je Intel predstavio projekt jasno je da govorimo o godinama razvoja. Put od najave do zrelog proizvoda uključuje dizajn, proizvodnju na naprednim procesnim čvorovima, optimizaciju potrošnje, izgradnju softverskog ekosustava i – možda najteže – uvjeravanje prvih velikih korisnika.
Na što bi vrijedilo paziti?
- Veliki early‑adopteri: pojavi li se javna najava da neki veći cloud u EU ili SAD‑u gradi AI klaster na Intel GPU‑ovima.
- Softverska priča: hoće li Intel gurati otvorene standarde (SYCL, oneAPI) i alate koji olakšavaju prijenos CUDA koda, ili će inzistirati na „čistom" novom ekosustavu.
- Partnerstva u regiji: vidimo li suradnje s telekomima i cloud pružateljima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj ili Srbiji za izgradnju AI usluga na Intelovom hardveru.
Rizici su jasni: Intel može podcijeniti težinu zadatka, isporučiti preslabu prvu generaciju ili se raspršiti između foundry strategije i GPU ambicija. No prilika je također konkretna: dok god Nvidia prodaje sve što proizvede i diktira uvjete, tržište je neuobičajeno otvoreno za drugog velikog igrača.
- ZAKLJUČAK
Intelov ulazak u GPU segment za AI dolazi kasno, ali bez njega bi tvrtka dugoročno skliznula na margine AI revolucije. Za korisnike – od država i operatora oblaka do startupova – dodatna ozbiljna opcija gotovo uvijek znači bolji izbor i uvjete. Ključno pitanje nije može li Intel napraviti GPU, nego može li izgraditi ekosustav u kojem će developeri i pružatelji usluga rado živjeti. Kad razmišljate na čijem će hardveru raditi vaši AI projekti za pet do deset godina, jeste li sigurni da želite ovisiti samo o jednom imenu?
