1. Naslov i uvod
Prijetnje Irana usmjerene prema AI podatkovnim centrima projekta "Stargate" u Ujedinjenim Arapskim Emiratima jasno poručuju: farme GPU-ova više nisu samo poslovni resurs, nego potencijalna ratna meta. "Oblak" prestaje biti apstraktno, sigurno mjesto i postaje vrlo konkretan objekt na geopolitičkoj karti rizika. U nastavku analiziram što se, prema TechCrunchu, događa, zašto to mijenja odnose snaga u svijetu umjetne inteligencije i što to znači za tvrtke i institucije u Hrvatskoj i široj regiji jugoistočne Europe.
2. Vijest ukratko
Kako prenosi TechCrunch, Iran je upozorio da će napasti energetsku i tehnološku infrastrukturu povezanu sa SAD-om na Bliskom istoku, ako Sjedinjene Države izvrše svoje prijetnje napadom na iransku civilnu infrastrukturu.
U videosnimci iranske vojske, objavljenoj krajem prošlog tjedna i naširoko dijeljenoj tijekom vikenda, vojni glasnogovornik prikazuje potencijalne ciljeve te zumira na mega podatkovni centar umjetne inteligencije "Stargate" u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, uz poruku da Iran dobro vidi objekte čak i kada su, primjerice na Googleu, manje vidljivi.
TechCrunch navodi da je Stargate zajednički pothvat OpenAI-ja, SoftBanka i Oracla vrijedan 500 milijardi dolara, najavljen u siječnju 2025. s ciljem izgradnje golemih AI podatkovnih centara diljem svijeta. Projekt je u startu navodno imao problema s financiranjem i carinama, ali je usprkos tome tražio lokacije za međunarodnu ekspanziju.
U kontekstu rata koji traje od veljače i napetosti oko Hormuškog tjesnaca, TechCrunch piše da su iranske rakete već pogodile AWS podatkovne centre u Bahreinu i Oraclovo postrojenje u Dubaiju. Iran je prošlog tjedna spomenuo i tehnološke tvrtke poput Nvidije i Applea kao moguće buduće mete.
3. Zašto je to važno
Godinama slušamo kako je prelazak u oblak sinonim za otpornost: distribucija, redundancija, visoka dostupnost. Aktualna situacija pokazuje granice tog narativa. Fizički serveri i GPU-ovi žive u betonskim zgradama na vrlo određenim lokacijama, podložnim političkim odlukama i vojnim kapacitetima država domaćina i njihovih protivnika.
Najizravniji gubitnici su partneri Stargatea. OpenAI, SoftBank i Oracle kladili su se da će zaljevske države postati nova okosnica globalnog AI računarstva: mnogo energije, regulatorno povoljno okruženje i pozicija između Europe, Azije i Afrike. Sada ta oklada izgleda mnogo riskantnije. Osiguravatelji će podizati premije, financiranje novih faza bit će teže, a klijenti će se ozbiljnije pitati žele li svoje ključne modele i podatke držati u regiji koja se javno označava kao meta.
Ali posljedice se ne zaustavljaju na jednom konzorciju. Svaka kompanija koja koristi regije na Bliskom istoku – bilo zbog latencije, cijene ili blizine određenim tržištima – morat će revidirati svoje planiranje kontinuiteta poslovanja. Banke, logističke tvrtke, SaaS platforme i AI startupi iz regije koji dio prometa ili inferencije prebacuju na Bahrain ili UAE sada uvode rizik fizičkog prekida rada zbog državnog aktera, a ne samo zbog kvara ili kibernapada.
Konkurenstki gledano, na dobitku su lokacije koje su možda manje egzotične, ali su politički dosadne i sigurne: sjever Europe, pojedini dijelovi Sjeverne Amerike, Japan. Argument za "suvereni oblak" – podatke i AI modele u jurisdikcijama koje dijele vaše političke i sigurnosne interese – time postaje znatno jači.
Ključna promjena je ova: AI podatkovni centri prelaze iz kategorije obične komercijalne infrastrukture u sferu strateških ciljeva.
4. Šira slika
Napadi na digitalnu infrastrukturu nisu novost, ali otvoreno ciljanja AI megacentara jest.
Od Stuxneta koji je sabotirao iranske centrifuge, preko malicioznog softvera Shamoon u Saudi Aramcu, do ransomware napada na američki naftovod Colonial – navikli smo da kibernapadi imaju vrlo opipljive posljedice. U Europi su sumnje na sabotažu plinovoda i oštećenja podmorskih kabela podsjetile koliko je krhka naša energetska i komunikacijska mreža.
Sada se ista logika preslikava na AI infrastrukturu. Hiperskalirni AI centri objedinuju veliku gustoću specijaliziranog hardvera, kompleksne energetske sustave i ključne mrežne čvorove. U svijetu u kojem se Nvidia GPU-ovi doživljavaju gotovo kao strateški resurs, a sposobnost razvoja i primjene AI rješenja postaje faktor moći među državama, privremeno onesposobljavanje takvog centra dobiva značaj poluge.
Istodobno gledamo i druge trendove: američke izvozne kontrole čipova prema Kini, koncentraciju AI znanja i modela u nekoliko američkih tvrtki, te nastojanja zaljevskih zemalja da se pozicioniraju kao digitalna i AI središta. Stargate je gotovo školski primjer te isprepletenosti: američka AI tehnologija, japanski kapital, američki enterprise softver i lokacija u državi koja se želi dokazati kao tech-hub.
Veliki pružatelji oblaka poput AWS-a, Microsofta i Googlea već godinama ulažu u sigurnost i otpornost, ali su isto tako značajno gradili u Zaljevu kako bi zadovoljili potražnju. Sada postaje očito da nijedan firewall ne štiti od balističkog projektila. Geografija se vraća u središte tehnološkog planiranja – sviđalo nam se to ili ne.
5. Europski i regionalni (SEE) kontekst
Za Hrvatsku i zemlje jugoistočne Europe poruka ima nekoliko slojeva.
Kao članica EU, Hrvatska mora provesti direktivu NIS2, koja od ključnih subjekata – energetika, promet, zdravstvo, financije i dr. – traži sustavno upravljanje rizicima IKT infrastrukture, uključujući geopolitičke. Ako banka iz Zagreba dio svojih AI modela za upravljanje rizikom vrti u regiji smještenoj u zoni povećanih napetosti, ubuduće će to morati vrlo dobro obrazložiti.
Na razini infrastrukture, većina hrvatskih i regionalnih tvrtki danas koristi podatkovne centre u EU (npr. Frankfurt, Beč, Milano) i lokalne pružatelje. No kako se poslovanje širi prema Bliskom istoku ili Africi, raste i iskušenje da se koriste tamošnje cloud regije. Nakon ovih događaja, svaka takva odluka mora uključivati i procjenu sigurnosnog rizika, a ne samo cijene i performansi.
Istodobno, otvara se prilika za regiju. Hrvatska, Slovenija i druge države jugoistočne Europe mogu, uz odgovarajuća ulaganja, iskoristiti kombinaciju članstva u EU/NATO-u i relativno povoljnih troškova za razvoj regionalnih AI kapaciteta – bilo kroz javno-privatna partnerstva ili privlačenje investicija postojećih providera.
Za krajnje korisnike – od državne uprave do industrije i turizma – bit će sve važnije znati ne samo koji oblak koriste, nego i gdje se taj oblak fizički nalazi.
6. Pogled unaprijed
Ako se tenzije ne smire, u sljedećih godinu do dvije možemo očekivati nekoliko trendova.
Prvo, tvrtke će detaljnije mapirati svoje ovisnosti o pojedinim regijama. CIO-i i CISO-i morat će upravama predočiti ne samo popis dobavljača, nego i kartu fizičkih lokacija ključnih podatkovnih centara. Scenariji kontinuiteta poslovanja morat će uključivati i mogućnost dugotrajnog fizičkog prekida rada u određenoj regiji.
Drugo, AI podatkovni centri sve će se češće formalno svrstati u kritičnu infrastrukturu. To znači strože sigurnosne standarde, veće uključivanje nacionalnih sigurnosnih službi i potencijalno specifične propise o lokaciji i redundanciji takvih objekata.
Treće, mega-projekti poput Stargatea, smješteni u geopolitički osjetljiva područja, naići će na veći oprez investitora, osiguravatelja i regulatora. Vjerojatniji smjer razvoja bit će mreža više srednje velikih AI centara u politički stabilnim državama, uz jačanje edge računarstva bliže krajnjim korisnicima.
Za Hrvatsku i širu regiju to znači i priliku i obvezu. Priliku, jer stabilno okruženje i članstvo u EU/NATO-u mogu privući dio ulaganja koja će se povlačiti iz rizičnijih zona. Obvezu, jer će biti potrebno ulagati u energetsku infrastrukturu, mrežnu povezanost i specijalizirani AI hardver da bismo tu priliku iskoristili.
Konkretno, menadžment u hrvatskim tvrtkama trebao bi već sada postaviti nekoliko pitanja: znamo li točno gdje žive naši najvažniji podaci i modeli? Ovisi li naš rad o regijama koje bi mogle postati mete? Imamo li plan B ako jedna takva regija postane nedostupna na tjedne ili mjesece?
7. Zaključak
Iranove prijetnje projektu Stargate i drugim podatkovnim centrima pokazuju da je AI infrastruktura ušla u novu fazu – iz svijeta softvera prešla je u sferu tvrde moći. Računska snaga postala je strateški resurs, a njezin fizički smještaj sigurnosno pitanje. Za Hrvatsku i regiju to je istodobno upozorenje i prilika: upozorenje, ako nastavimo olako koristiti udaljene i potencijalno rizične regije, te prilika, ako na vrijeme investiramo u vlastite, geopolitički stabilne AI kapacitete. Ključno pitanje koje ostaje jest: tko je, zapravo, spreman braniti vaše podatkovne centre – i na čijem se tlu oni nalaze?
