Meta, BitTorrent i AI podaci: stari piratski alati, novi pravni rizici

Utrka u generativnoj umjetnoj inteligenciji sve se češće vodi na sudovima. Dok javnost raspravlja o tome hoće li modeli zamijeniti novinare, programere ili dizajnere, odvija se manje vidljiva bitka: koliko daleko smiju AI tvrtke ići u prikupljanju podataka za učenje modela. Meta je sada u središtu te rasprave zbog navodne upotrebe BitTorrenta za preuzimanje i dijeljenje golemih količina zaštićenih djela – i pokušava se obraniti pozivajući se na nedavnu odluku američkog Vrhovnog suda.

Za hrvatske autore, izdavače i tehnološke tvrtke ovo je važan signal kako će izgledati pravila igre za AI u sljedećem desetljeću.

Vijest ukratko

Prema pisanju Ars Technice (novinarka Ashley Belanger), Meta se u SAD-u suočava s dvije ključne tužbe povezane s korištenjem BitTorrenta za prikupljanje podataka za treniranje AI modela:

• Entrepreneur Media protiv Mete – tužba zbog doprinosne povrede autorskih prava. Tvrtka Entrepreneur tvrdi da je Meta pri sastavljanju skupova podataka za učenje navodno "sejala" oko 80 TB piratskih djela putem BitTorrenta.
• Kadrey protiv Mete – skupna tužba autora knjiga, u početku fokusirana na izravnu povredu (nedopuštenu distribuciju) zbog istog torrentiranja.

Izravna distribucija je teška za dokazivanje jer kod BitTorrenta treba pokazati da je konkretno djelo u cijelosti distribuirano. Kako ističe Ars Technica, u slučaju Entrepreneur Media primjenjuje se lakša teorija doprinosne odgovornosti: dovoljno je dokazati da je Meta olakšala prijenos spornih datoteka.

Američki saveznički sudac Vince Chhabria sada je – iako je oštro kritizirao odvjetnike autora zbog zakašnjenja i usredotočenosti na javno "pljuvanje" Mete – dopustio da se taj zahtjev za doprinosnu povredu doda i u skupnu tužbu. Meta je istodobno najavila da će se u obrani pozvati na nedavnu odluku Vrhovnog suda u predmetu pružatelja internetskog pristupa Cox, kojom je sužena odgovornost posrednika za piratstvo korisnika.

Zašto je to važno

Ove tužbe otvaraju dvije neugodne, ali ključne teme za cijeli AI sektor:

1. Mogu li veliki AI igrači prebaciti pravni rizik na infrastrukturu i protokole koje koriste?
2. Hoće li sudovi tretirati prikupljanje podataka za učenje kao poseban, strože reguliran oblik kopiranja?

Doprinosna odgovornost posebno je opasna za Metu jer opisano ponašanje ne izgleda kao klasična uloga pasivnog pružatelja pristupa internetu. Prema navodima tužitelja, Meta nije samo "koristila mrežu" – navodno je svjesno sudjelovala u torrent roju, unosila desetke terabajta autorski zaštićenih knjiga i članaka i istovremeno koristila mrežu za brže preuzimanje.

Za sud je to intuitivno jasna priča: netko tko se aktivno uključuje u BitTorrent kako bi razmjenjivao sumnjive datoteke izgleda drugačije od operatora koji samo prenosi promet. Ako porota jednoga dana čuje pojednostavljenu verziju – "Meta je djelovala kao sofisticirani korisnik piratske mreže" – bit će teško tvrditi da je riječ o neutralnom posredniku.

Meta se zato poziva na odluku u slučaju Cox. Kako prenosi Ars Technica, Vrhovni sud je tamo ograničio teorije sekundarne odgovornosti: tvrtka koja javnosti pruža uslugu, znajući da će je neki iskoristiti za kršenje autorskih prava, nije automatski odgovorna; u pravilu treba dokazati aktivno poticanje konkretnih povreda.

Za nositelje prava to je potencijalno loša vijest. Ako bi Meta uspjela uvjeriti sud da se i ovdje radi samo o "korištenju neutralne tehnologije" bez poticanja, prag za tužbe protiv drugih AI tvrtki u vezi s prikupljanjem podataka postao bi znatno viši.

S druge strane, ako doprinosna teorija opstane, tužitelji dobivaju snažan alat: više neće morati precizno rekonstruirati put svake datoteke, već dokazivati da je tvrtka svjesno koristila mehanizam – poput torrent roja sa sumnjivim sadržajem – čiji je normalan učinak masovna redistribucija zaštićenih djela.

U osnovi, ovo je test koliko duboko će autorsko pravo zahvatiti u tehničku infrastrukturu učenja AI modela.

Šira slika

Slučaj se uklapa u nekoliko većih trendova:

1. Pomak od scrapanja weba prema masovnom uvozu zbirki. Prvi generativni modeli trenirani su prvenstveno na javno dostupnim web stranicama – pravno maglovito, ali fragmentirano. Preuzimanje desetaka terabajta pažljivo složenih podataka putem BitTorrenta mnogo je bliže spajanju na "sjenovite" knjižnice i arhive piratskih e‑knjiga.

2. Tužbe zbog trening podataka kao pregovarački alat. Od 2023. svjedočimo valu tužbi protiv OpenAI‑a, Microsofta, Stability AI‑a i drugih zbog korištenja knjiga, članaka i koda u treniranju. Ta su pitanja nova i teška: je li samo učenje na nečijem djelu već povreda, i kada izlazi model previše nalik originalu? Nasuprot tome, priča o torrent piratstvu sudovima je dobro poznata, od Napstera do BitTorrenta.

3. Redefiniranje uloge posrednika. Američki sudovi već godinama pokušavaju zaštititi pružatelje infrastrukture (ISP‑e, hosting) dok god oni ne potiču piratstvo. Meta sada pokušava stati u taj okvir, iako u ovim slučajevima više sliči na krajnjeg korisnika koji iskorištava postojeću piratsku infrastrukturu.

Za druge AI aktere – bilo u Londonu, Berlinu, bilo u regiji – poruka je jasna: više nije dovoljno razmišljati samo o kvaliteti podataka; treba razmišljati i o njihovom pravnom porijeklu. Tužitelji će sve češće pratiti "cijevi" kroz koje teku podaci, a ne samo rezultate modela.

Zanimljiv je i ton suca Chhabrije prema odvjetnicima autora: optužuje ih da su previše fokusirani na javno ocrnjivanje Mete, a premalo na kvalitetno vođenje postupka. To je upozorenje i za europske i regionalne odvjetnike – sudovi su spremni razmotriti hrabre zahtjeve protiv AI kompanija, ali očekuju precizne i pravovremene podneske.

Europski i regionalni kontekst

Za Hrvatsku i širi jugoistočnoeuropski prostor ovaj slučaj ima nekoliko specifičnih implikacija.

EU već ima iznimke za rudarenje teksta i podataka (TDM), koje dopuštaju određene obrade zaštićenih djela u svrhu analize i treniranja, ali uz izričito pravo nositelja da se isključe. Nadolazeći Akt o umjetnoj inteligenciji EU (AI Act) dodatno će tražiti od pružatelja velikih modela da dokumentiraju vrste korištenih podataka i poštuju autorsko pravo država članica.

Ako bi neka tvrtka u EU pokušala reproducirati "Metin" pristup – npr. prikupljanje velikih zbirki knjiga na hrvatskom ili drugim jezicima regije putem torrenta – rizik bi bio znatno veći nego u američkom okviru Coxa. Posebno ako su nositelji prava (npr. nakladnici iz Zagreba, Beograda ili Ljubljane) jasno naznačili da ne dopuštaju TDM.

Za regionalno tržište vrijedi nekoliko ključnih pitanja:

• Mali jezici, visoki ulozi. Hrvatski, slovenski, srpski, makedonski ili albanski za globalne igrače često su "kolateralna šteta" – uzimaju se iz piratskih izvora jer licenciranje traži dodatni trud, a potencijal prihoda je manji.
• Slaba pregovaračka pozicija. Nemamo vlastitog giganta AI‑a koji bi mogao diktirati uvjete. Ako velike američke ili kineske tvrtke dobiju na sudu poruku da je rizik nizak, malo je poticaja da ikada ozbiljno licenciraju lokalne sadržaje.
• Mogućnost diferencijacije. S druge strane, start‑up iz Zagreba ili Ljubljane koji odluči graditi modele na legalno licenciranim podacima mogao bi se pozicionirati kao sigurna i regulatorno usklađena alternativa za javni sektor ili velike domaće klijente.

Pogled unaprijed

U sljedećih godinu do godinu i pol vrijedno je pratiti nekoliko točaka:

1. Kako će Meta konkretno interpretirati odluku Cox. Koliko daleko će ići u usporedbi svoje uloge s ulogom pružatelja pristupa? Što više guraju tu analogiju, veća je šansa da će sud eksplicitno povući crtu između pasivne infrastrukture i aktivnog torrentiranja.

2. Odluka o skraćenom postupku (summary judgment). Dok god tužitelji ne prođu ovu fazu kod zahtjeva za distribuciju i doprinosnu povredu, Meta je zaštićena od duboke objave internih dokumenata. Ako prežive filtriranje, odnosi snaga se mijenjaju – otvara se mogućnost uvida u to tko je u Meti odobrio torrentiranje i koliko je dobro razumio BitTorrent.

3. Sporovi oko odvjetničke tajne i povjerljivosti. Autori već najavljuju da će, ako dobiju djelomičnu presudu, pokušati osporiti da su Metine interne rasprave o torrentiranju zaštićene kao povjerljive. Ako sud to prihvati, to bi bio opasan presedan za cijeli AI sektor.

4. Potencijalne nagodbe i europska regulacija. Ako se diljem svijeta nastave gomilati skupi, neizvjesni sporovi oko AI i autorskih prava, logičan ishod bit će širi dogovori – kolektivne licence, naknade, možda i globalni opt‑out mehanizmi. EU će u toj priči imati važnu ulogu jer već sada kroz TDM i AI Act zacrtava detaljnija pravila od SAD‑a.

Moja procjena: odluka u predmetu Cox vjerojatno će pomoći Meti da odbije najšire teorije doprinosne odgovornosti, ali neće izbrisati razliku između pasivnog ISP‑a i tvrtke koja svjesno sudjeluje u sejanju golemih količina sadržaja. Čak i djelomična pobjeda autora bila bi dovoljno snažan signal industriji da se na "sive" izvore podataka više ne može dugoročno oslanjati.

Zaključak

Metin pokušaj da vrlo aktivnu upotrebu BitTorrenta sakrije iza pravila koja štite pasivne pružatelje pristupa nosi ozbiljan rizik – pravni, ali i reputacijski. Čak i ako joj odluka Cox podigne prag za doprinosnu odgovornost, ključna poruka ostaje: odluke o tome odakle dolaze podaci za treniranje AI modela više nisu tehnički detalj, već političko i ekonomsko pitanje prve kategorije. Za hrvatske i regionalne aktere pravo je vrijeme da razmisle žele li biti na strani onih koji grade transparentne, licencirane podatkovne tokove – ili čekati da im sudovi i veliki igrači nametnu rješenja.