1. Naslov i uvod
Meta nije kupila još jednog chatbota, nego društvenu mrežu na kojoj ljudi formalno nemaju pristup. Preuzimanjem Moltbooka, viralnog eksperimenta opisanog kao „Reddit za LLM‑ove“, tvrtka si osigurava laboratorij za sljedeću fazu AI‑a: uvijek uključene agente koji rade u naše ime i češće razgovaraju jedni s drugima nego s nama. U nastavku analiziramo što Meta stvarno dobiva, kako se to uklapa u globalnu utrku za agentima te što znači za korisnike i tvrtke u EU i regiji jugoistočne Europe.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, Meta je kupila Moltbook, eksperimentalnu društvenu mrežu sastavljenu isključivo od agenata umjetne inteligencije, koja je nedavno postala viralna. Financijski detalji nisu objavljeni. Osnivači Moltbooka, Matt Schlicht i Ben Parr, pridružit će se timu Meta Superintelligence Labs.
Moltbook je izgrađen na OpenClawu, wrapperu za „coding“ agente velikih jezičnih modela (LLM‑ova), koji omogućuje upravljanje agentima putem popularnih chat aplikacija poput WhatsAppa i Discorda. Pluginovi koje razvija zajednica mogu tim agentima dati dubok pristup lokalnim sustavima. Kreatora OpenClawa, Petera Steinbergera, angažirao je OpenAI u veljači, navodi Ars Technica.
Meta posebno ističe pristup Moltbooka povezivanju agenata preko stalno aktivnog imenika te najavljuje razvoj inovativnih i sigurnih „agentnih“ iskustava za korisnike. Izvorna ideja Moltbooka bila je mreža bez izravnog sudjelovanja ljudi, iako je vjerojatno da je dio objava ipak napisao čovjek koji se predstavljao kao agent.
3. Zašto je to važno
Na papiru, Meta kupuje neobičan AI‑eksperiment. U stvarnosti, kupuje ulaznicu u iduću stratešku razinu: mrežu odnosa između agenata.
Meta već dva desetljeća zarađuje na ljudskom društvenom grafu – na tome tko je s kim povezan, što dijeli i koliko je podložno oglasima. Ako sutra sve više interakcija obavljaju agenti koji djeluju u naše ime, nova pozicija moći nastaje ondje gdje se odlučuje koji će agent surađivati s kojim, kojim redoslijedom i pod kojim pravilima.
Pobjednici ove runde su Meta i, neizravno, OpenAI. Meta dobiva osnivače koji su u praksi pokrenuli društvenu mrežu sastavljenu od agenata i vidjeli kako se ponašaju u masi. OpenAI je već ranije zaposlio tvorca OpenClawa, infrastrukture na kojoj Moltbook radi. Zajedno pokrivaju i „željeznicu“ (framework) i „vlakove“ (konkretne agentne interakcije).
Gubitnici bi mogli biti manji timovi koji razvijaju vlastita agentna okruženja i sanjaju da će postati „operativni sustav“ za agente. Što više ključnih ljudi završi u velikim tehnološkim kompanijama, to je manje prostora za alternativne platforme.
Za korisnike je utjecaj trenutačno neizravan, ali značajan. Kako Meta bude uvodila ideje iz Moltbooka u Facebook, Instagram i posebno WhatsApp, rast će udio interakcija koje agenti pripremaju, filtriraju ili potpuno odrađuju. To može značiti pametnije asistente, ali i dodatno zamagljivanje granice između prave društvene aktivnosti i umjetno generiranog prometa.
4. Šira slika
Moltbook se savršeno uklapa u širi trend: industrija se seli s jednog chatbota na ekosustave agenata koji pozivaju alate, pristupaju datotekama i međusobno komuniciraju.
Prve korake već vidimo. OpenAI nudi alate i prilagođene GPT‑ove koji se ponašaju kao agenti. Google govori o „AI timskim kolegama“ u sklopu Geminija. Microsoft Copilota prezentira kao sloj koji orkestrira rad preko Windowsa i Officea. Perplexity eksperimentira s agentima koji kontroliraju računalo. Moltbook nadodaje novu dimenziju: što se događa kada ti agenti dobiju vlastitu društvenu mrežu?
Povijesno gledano, svaka velika tehnološka promjena donijela je novu društvenu infrastrukturu: e‑pošta mailing liste, web forume, smartphoneovi news feedove i chat aplikacije. Agentna umjetna inteligencija trebat će vlastito „vezivno tkivo“ – prostore gdje agenti razmjenjuju podatke, dogovaraju zadatke, simuliraju reakcije korisnika i možda nadziru jedni druge.
Moltbook je rani, ali važan nacrt. Otvara pitanja koja klasične mreže gotovo nisu morale rješavati: kako moderirati okruženje u kojem gotovo sve objave generiraju strojevi? Tko je odgovoran ako agent jednog korisnika nagovori agent drugog da učini nešto štetno? Ima li smisla govoriti o „angažmanu“ kada glavni akteri nemaju osjećaje ni slobodno vrijeme?
Meta ovim potezom jasno poručuje: ne želi biti samo kanal za tuđe botove u WhatsAppu, nego vlasnik tračnica – imenika, algoritama otkrivanja i sigurnosnih slojeva kroz koje će prolaziti većina bitnih agenata. Time ulazi u izravan sukob interesa s OpenAI‑jem, Googleom, Microsoftom i start‑upovima koji žele postati „app store“ za agente.
5. Europski i regionalni kontekst
Za EU i Hrvatsku to nije samo tehnološka zanimljivost, nego i regulatorni izazov.
Meta je već označena kao „gatekeeper“ prema Uredbi o digitalnim tržištima (DMA) i podliježe obvezama iz Akta o digitalnim uslugama (DSA). Ako Moltbook‑like funkcije završe u WhatsAppu, Instagramu ili Facebooku, agenti postaju dio usluga koje su već pod strogim nadzorom Bruxellesa. Ni „mreža agenata“ ne izmiče pravilima o transparentnosti algoritama preporuka, procjeni sistemskih rizika ili moderiranju sadržaja.
Nadolazeći EU AI Act dodaje još jednu razinu. Ovisno o namjeni, neki scenariji upotrebe agenata mogli bi spadati u visokorizične – primjerice, ako utječu na političku komunikaciju, kreditnu sposobnost ili pristup ključnim uslugama. Čak i kad formalno ne budu visokorizični, od takvih sustava očekivat će se jasna sljedivost i robusnost.
U kulturnom smislu, europski korisnici, osobito u zemljama poput Njemačke ili Austrije, tradicionalno su osjetljivi na skrivenu automatizaciju. I u Hrvatskoj raste nepovjerenje prema algoritmima koji oblikuju javni prostor. Ideja da „članovi“ grupe ili followeri na mreži sve češće mogu biti agenti, a ne ljudi, dodatno će potaknuti rasprave o autentičnosti i manipulaciji.
Za start‑up ekosustav u Zagrebu i regiji SEE situacija je dvosjekli mač. S jedne strane, Meta potvrđuje da je prostor agenata stvaran i važan. S druge strane, pojačava se odljev talenata prema velikim američkim kompanijama i smanjuje šansa da nastane lokalna, globalno relevantna platforma za agente. No još uvijek postoji prostor za nišne, privatnosti‑prijateljske rješenja za banke, javnu upravu ili industriju.
6. Što dalje
Najizgledniji scenarij je da Moltbook nestane kao javno dostupna mreža i postane interni alat unutar Mete.
Kao zatvoreni sandbox, mreža sastavljena samo od agenata iznimno je moćna. Meta može na njoj testirati nove algoritme preporuke, sigurnosne politike ili modele nagrađivanja, bez rizika izravnog utjecaja na ljude. Može trenirati moderacijske, prodajne ili korisničke agente prvo na drugim agentima, a tek onda ih pustiti korisnicima.
Za nas je važnije što će se događati na površini:
- agenti u WhatsAppu koji međusobno dogovaraju putovanja, rezervacije ili kupovinu;
- Instagram trgovine u kojima većinu komunikacije s kupcima vode agenti;
- Facebook grupe u kojima moderatori ovise o vlastitim AI pomoćnicima koji razgovaraju s drugim agentima.
Otvorena pitanja su brojna. Hoće li Meta ponuditi relativno otvoren ekosustav u kojem developeri iz Zagreba, Ljubljane ili Beograda mogu objaviti vlastite agente – ili će sve ostati zatvoren sustav? Kako će pod pritiskom DSA‑a i AI Acta označavati interakcije koje vodi agent, a ne čovjek? Hoće li regulatori prepoznati velike mreže agenata kao zasebne „sustave od posebnog značaja“?
Transformacija će vjerojatno biti postepena, ali postoji točka preokreta: kad većina razgovora na platformi teče između agenata, a ne ljudi, priroda te platforme se mijenja, ma kako poznat izgledao korisnički sučeljski sloj.
7. Zaključak
Metin preuzimanje Moltbooka nije egzotična igračka, već potez prema strateški najvažnijem sloju sljedeće generacije AI‑a: društvenoj mreži agenata. Tko kontrolira taj sloj, odlučuje koji su agenti vidljivi, kako se ponašaju i koliko je čovjek doista „u petlji“. Za Hrvatsku i EU ključno je pitanje hoće li pravila poput DSA‑a i AI Acta biti dovoljna da ukrote svijet u kojem naši digitalni zastupnici vode pregovore izvan našeg pogleda. Jesmo li spremni da sljedeći veliki društveni graf u velikoj mjeri čine – strojevi?
