Kada se ulaganje u AI plaća otkazima
Meta, vlasnik Facebooka, Instagrama i WhatsAppa, ponovno je pod povećalom zbog mogućih masovnih otkaza – ovaj put bi rez mogao zahvatiti svakog petog zaposlenika. Za tvrtku koja je nedavno tvrdila da je završila s velikim „godinama učinkovitosti“, to je jasan znak: utrka u umjetnoj inteligenciji više se ne vodi samo u podatkovnim centrima, već i na razini ljudskih resursa.
U nastavku analiziramo što se do sada zna, kakva je poslovna logika ovakvog poteza i zašto objašnjenje „zbog AI“ zaslužuje ozbiljnu skepsu, osobito iz europske i regionalne perspektive.
Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, pozivajući se na Reuters, Meta razmatra novu rundu otkaza koja bi mogla zahvatiti 20 % ili više zaposlenih.
Prema zadnjoj objavi, Meta je 31. prosinca zapošljavala gotovo 79.000 ljudi diljem svijeta. Rez od 20 % značio bi gubitak desetaka tisuća radnih mjesta.
Reuters navodi da bi otkazi pomogli Meti da uravnoteži agresivnu potrošnju na infrastrukturu za umjetnu inteligenciju te na akvizicije i zapošljavanje povezano s AI-jem. Drugim riječima, smanjenje broja zaposlenih bilo bi jedan od alata za financiranje AI strategije.
Glasnogovornik Mete opisao je ovo kao špekulativno izvještavanje o teoretskim pristupima, bez čvrstog demantija. Sve se događa u trenutku kada mnoge tehnološke tvrtke – TechCrunch izdvaja Block – najavljuju velike otkaze koje objašnjavaju automatizacijom i AI-jem.
Meta je već jednom posegnula za otkazima sličnog razmjera: u studenom 2022. ukinula je oko 11.000 radnih mjesta, a u ožujku 2023. još oko 10.000.
Zašto je to važno
Ako Meta doista krene u rezove razmjera koji se spominju, posljedice će biti višeslojne.
Veliki dioničari vjerojatno će potez pozdraviti. Troškovi plaća mogu se relativno brzo smanjiti, za razliku od, primjerice, dugoročnih infrastrukturnih ugovora. Smanjenje broja zaposlenih za 20 %, posebno u potpornih i administrativnih uloga, odmah bi uljepšalo profitabilnost i pokazalo da je Meta spremna gotovo sve podrediti AI-u i oglašivačkom biznisu.
Za zaposlenike je poruka puno neugodnija: sigurne su ponajprije pozicije blisko vezane uz AI i ključne proizvode. Takva klima potiče pad morala i odliv talenta. U Europi i regiji, gdje postoji stalna potražnja za iskusnim inženjerima, dizajnerima i menadžerima proizvoda, ti ljudi neće dugo čekati na nove prilike.
Strateški gledano, otvoreno je pitanje ima li smisla dugoročne AI oklade prvenstveno financirati smanjivanjem ostatka organizacije. Ulaganje u AI infrastrukturu je višegodišnja priča, dok su otkazi kratkoročan zahvat u troškovima. Ne može se beskonačno rezati i istovremeno očekivati da će tvrtka dugoročno ostati inovativna i otporna.
Ovdje se javlja i tema „AI-pranja“. Kako podsjeća TechCrunch, brojni analitičari – pa i neki čelni ljudi iz AI industrije – smatraju da se umjetna inteligencija često koristi kao zgodan izgovor za ispravljanje grijeha iz pandemijskih godina, kada se zapošljavalo prebrzo i previše. Ako Meta preglasno kaže da je „AI natjerao“ na otkaze, riskira gubitak povjerenja zaposlenika, javnosti i regulatora.
U konkurentskom smislu, ovakav rez dodatno bi koncentrirao sredstva na oglašavanje, preporučne algoritme i AI-asistente. To pomaže u borbi s TikTokom, YouTubeom i drugim igračima, ali može ugušiti manje, eksperimentalne i regionalne projekte unutar same Mete.
Šira slika
Mogući otkazi u Meti dio su nekoliko većih trendova.
Prvi je produžena korekcija tehnološkog sektora nakon 2022. godine. Velike platforme napuhale su svoje timove tijekom pandemije, a potom shvatile da se takva razina troškova ne može opravdati sporijim rastom prihoda. Meta je već otpustila oko 21.000 ljudi; činjenica da razmatra nove rezove sugerira da tadašnji rez nije bio dovoljan.
Drugi trend je kapitalna utrka u AI-ju. Razvoj i implementacija naprednih modela iznimno je skup. I bez konkretnih brojki jasno je da se radi o milijardama. Za tvrtku čiji prihod dominantno dolazi od digitalnog oglašavanja, svaka kuna ili euro za AI najčešće znači manje sredstava za druge odjele.
Treći je borba za narativ o tome što AI znači za posao. Svaki put kada neka velika tvrtka poveže otkaze s umjetnom inteligencijom, učvršćuje percepciju da AI znači gubitak radnih mjesta. Stvarnost je nijansiranija – mnoga se zanimanja mijenjaju i oslanjaju na AI alate, ali ne nestaju u potpunosti. No politika reagira na percepciju, a ne na finu analizu.
U odnosu na konkurente, Meta je u specifičnoj poziciji. Za razliku od Microsofta ili Googlea, nema jednako snažnu vlastitu cloud platformu koju bi mogla monetizirati nudeći AI usluge drugima. Njezina se AI ulaganja moraju vratiti kroz više korištenja Facebooka, Instagrama i WhatsAppa, bolje oglasne kampanje i nove korisničke proizvode. To pojačava opsesiju „učinkovitošću“.
Slične smo obrasce vidjeli i ranije: tvrtke agresivno ulažu u novu tehnološku platformu (mobilno, cloud, VR), a kad prihodi ne stignu dovoljno brzo, slijedi rezanje. Razlika danas je brzina: razmak između „AI je naša budućnost“ i „otpuštamo 20 % ljudi da tu budućnost platimo“ mjeri se kvartalima, a ne godinama.
Europski i regionalni kut
U Europi i Hrvatskoj priča dobiva dodatnu dimenziju zbog snažne zaštite radnika i sve strože regulacije digitalnih platformi.
Meta zapošljava tisuće ljudi u europskim središtima poput Dublina, Londona, Züricha, Berlina ili Varšave. Globalni rez od 20 % gotovo sigurno bi dospio i do tih ureda, ali dinamika otkaza bit će drukčija nego u SAD-u. U Njemačkoj, Francuskoj ili Španjolskoj ključnu ulogu imaju radnička vijeća i sindikati, a masovna otpuštanja zahtijevaju pregovore i socijalne planove.
Istodobno, EU uvodi Akte o digitalnim uslugama (DSA) i digitalnim tržištima (DMA), koji platformama poput Mete nameću nove obveze oko moderiranja sadržaja, transparentnosti algoritama i upravljanja rizicima. Ti zadaci traže upravo one timove – za povjerenje i sigurnost, pravnu usklađenost, analizu rizika – koje menadžment često vidi kao „trošak bez direktnog prihoda“.
Ako Meta previše skrati te funkcije, mogla bi se naći u situaciji da pokuša isporučiti više AI funkcionalnosti s manje ljudi zaduženih za kontrolu i usklađenost. Europski regulatori već su višekratno dokazali da su spremni na visoke kazne; diskrepancija između AI ambicija i kapaciteta za nadzor lako može postati meta.
Za Hrvatsku i širu SEE regiju postoji i potencijalna prilika. Ako Meta bude otpuštala u Dublin, Londonu ili Berlinu, dio iskusnih stručnjaka mogao bi razmotriti povratak ili preseljenje u zemlje s nižim troškovima života i rastućom tehnološkom scenom. Zagreb, Ljubljana, Beograd i druge regionalne metropole već imaju zdrav startup ekosustav koji bi takav „talent spillover“ znao iskoristiti.
Što slijedi
U nadolazećim mjesecima vrijedi pratiti nekoliko stvari.
Prvo, hoće li Meta uopće formalno potvrditi neki plan otkaza. Nije neuobičajeno da u javnost iscuri informacija o internim scenarijima i da sama ta vijest posluži kao signal zaposlenima i investitorima da slijedi stezanje remena.
Ako do službene najave dođe, ključno će biti gdje se reže. Jesu li to potporne funkcije i backoffice, regionalni uredi, Reality Labs ili čak dijelovi oglašivačkih timova? Posebno je osjetljivo područje povjerenja i sigurnosti te pravne usklađenosti, jer upravo ti timovi drže vezu s obvezama iz DSA, GDPR-a i budućeg EU AI Acta.
Drugo, pažljivo će se slušati kako Meta objašnjava vezu s AI-jem. Opći pojmovi poput „učinkovitosti“ i „fokusa na prioritete“ ukazivali bi na klasično rezanje troškova. Ako vodstvo eksplicitno kaže da AI zamjenjuje određene poslove, Meta će se naći u središtu rasprave o AI-pranju i potencijalno izazvati političku reakciju.
Treće, pravi test bit će vidljiv u proizvodima. Ako Meta uspije ugraditi uvjerljive AI funkcionalnosti u Facebook, Instagram i WhatsApp, a da se pritom ne naruši kvaliteta usluge ni sposobnost ispunjavanja europskih pravila, ojačat će narativ da AI omogućuje „više s manje“. Ako se pojave pukotine – u podršci korisnicima, moderaciji sadržaja ili brzini razvoja – bit će jasno da se štedjelo na krivim mjestima.
Zaključak
Mogući otkazi do 20 % zaposlenih u Meti podsjetnik su da AI revolucija nije samo priča o novim mogućnostima, nego i o brutalnim unutarnjim rezovima. Obrazloženje da je sve posljedica ulaganja u umjetnu inteligenciju dobro zvuči na financijskim tržištima, ali lako sklizne u AI-pranje ako u pozadini stoji tek ispravljanje pretjeranog zapošljavanja iz prošlosti.
Za europske i regionalne dionike – od zaposlenika do regulatora i oglašivača – ključno je pitati se: zamjenjuje li AI doista ove konkretne poslove ili je riječ o još jednoj verziji stare priče, u kojoj se hladno rezanje troškova pakira u retoriku tehnološke budućnosti?
