1. Naslov i uvod
SoftBank želi preskočiti jedan korak u AI utrci: umjesto da samo ulaže u startupe i čipove, planira izgraditi tvornicu same AI infrastrukture – uz pomoć robota. Nova kompanija Roze AI trebala bi automatizirati gradnju podatkovnih centara u SAD‑u, a u igri je i IPO s ciljanom valuacijom od čak 100 milijardi dolara. To nije samo još jedna bombastična SoftBank priča; radi se o tome tko će kontrolirati fizičku osnovu digitalne ekonomije. U ovoj analizi gledamo što taj potez znači za industriju, investitore i za europski – pa tako i hrvatski i regionalni – kontekst.
2. Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, pozivajući se na Financial Times i Wall Street Journal, SoftBank osniva novo poduzeće Roze AI. Njegova svrha je povećati učinkovitost gradnje podatkovnih centara u SAD‑u korištenjem autonomnih robota i drugih oblika automatizacije.
Roze bi se fokusirao na ubrzavanje izgradnje velikih „server farmi“, ključne fizičke infrastrukture današnjeg AI booma, uz smanjenje troškova. Prema istim izvorima, SoftBank već priprema uvrštenje Rozea na burzu; dio menadžmenta zagovara IPO već u drugoj polovici 2026.
Željena valuacija iznosi oko 100 milijardi američkih dolara. TechCrunch navodi da unutar SoftBanka postoji skepticizam oko realnosti te brojke i ambicioznog vremenskog okvira. SoftBank zasad nije objavio detaljnije informacije.
3. Zašto je to važno
Roze AI je simptom dublje promjene: glavna uska grla razvoja umjetne inteligencije više nisu samo modeli i podaci, nego beton i megavati. Bez podatkovnih centara nema GPU‑ova, a bez GPU‑ova nema napredne AI.
Tko bi mogao profitirati?
- Veliki cloud pružatelji usluga (AWS, Microsoft, Google, Meta, Oracle, ali i regionalni igrači) kojima kronično nedostaje novih kapaciteta.
- SoftBank, koji nakon mješovitih rezultata Vision Funda traži novu, uvjerljivu priču oko AI i infrastrukture – uz ARM kao dokaz da zna pogoditi.
- Robotska i industrijska automatizacija, koja bi dobila vrlo konkretan, visokovrijedan slučaj primjene izvan klasične tvornice.
Tko bi mogao izgubiti?
- Tradicionalne građevinske i inženjerske tvrtke, navikle na radno intenzivne projekte i relativno niske marže.
- Specijalizirani podizvođači i dio radne snage, osobito na tržištima s manjom zaštitom radnika, gdje će uvođenje robota lakše proći kroz prizmu „konkurentnosti“.
Kratkoročno, Roze pojačava trend industrijalizacije gradnje podatkovnih centara. Veliki naručitelji više ne žele svaki objekt kao jedinstveni projekt, već kao standardizirani proizvod koji se ponavlja.
No sama ambicija IPO‑a od 100 milijardi pokazuje i drugu stranu: financijska tržišta spremna su iznimno visoko vrednovati priče na sjecištu AI‑a, infrastrukture i robotike, čak i prije dokazanih rezultata. To je moćna, ali i opasna kombinacija – pogotovo kad znamo SoftBankovu povijest između ARM‑ovog uspjeha i promašaja poput WeWorka ili Zumea.
4. Šira slika
Roze se uklapa u nekoliko važnih trendova.
1. AI gradi svoju vlastitu infrastrukturu.
Umjetna inteligencija se već koristi za optimizaciju dizajna čipova, hlađenja podatkovnih centara i raspodjele opterećenja. Slijedeća stepenica je primjena automatizacije na sam početak lanca – gradnju objekata u kojima će ta AI živjeti. To je fizička verzija ideje da će AI sustavi sve više dizajnirati i poboljšavati vlastitu okolinu.
2. Robotika izlazi iz tvornice.
U automobilskim i logističkim postrojenjima robotika je standard. Najteže okruženje su nestrukturirani prostori: ulice, skladišta s ljudima, gradilišta. Tamo se sukobljavaju sigurnost, promjenjivi uvjeti i pravila. Podatkovni centri su specifična niša: jako standardizirani objekti, visoka vrijednost svake lokacije i ponavljajući procesi. Upravo zato su logičan kandidat za „robotsko gradilište“.
3. Infrastruktura kao špekulativna imovina.
Klasična infrastruktura – dalekovodi, ceste, telekom tornjevi – dugo se doživljavala kao dosadna, ali stabilna imovina. S AI‑boomom, podatkovni centri i cloud ulaganja dobivaju etiketu visokog rasta. TechCrunch ističe i snažan rast ulaganja u cloud infrastrukturu: svi žure podići što više kapaciteta.
Povijesno gledano, to podsjeća na telekom balon početkom 2000‑ih, kad se pretjerano ulagalo u optiku i kapacitete. Tada je uslijedilo razdoblje prezasićenja i konsolidacije. Danas je potražnja za računalnom snagom konkretnija, ali ako se kombiniraju hype, veliki kapital i automatizacija gradnje, lako možemo ući u fazu pretjerane izgradnje.
Sličan obrazac vidimo i kod projekta Prometheus Jeffa Bezosa, o kojem također piše TechCrunch: cilj je kupovati industrijske tvrtke i modernizirati ih pomoću AI‑a iznutra. SoftBank s Rozem bira drugi put – stvoriti od nule industrijsku kompaniju rođenu u AI eri. Oba pristupa polaze od iste pretpostavke: sljedeći veliki val produktivnosti dolazi iz fizičkog svijeta, ne iz još jedne mobilne aplikacije.
5. Europski i regionalni (SEE) kut
Europa se nalazi između ambicije digitalnog suvereniteta i realnih ograničenja na terenu. Gradovi poput Frankfurta, Dublina, Amsterdama ili dijela Skandinavije već su suočeni s ograničenjima elektroenergetske mreže, zabrinutošću zbog potrošnje vode i otporom lokalnih zajednica prema novim podatkovnim centrima.
Automatizirana gradnja u stilu Rozea mogla bi pomoći u:
- smanjenju troškova i rokova izgradnje,
- povećanju sigurnosti kod teških ili rizičnih radova,
- boljoj dokumentaciji ekološkog otiska.
No, EU AI Act će vrlo vjerojatno autonomne sustave na gradilištima tretirati kao visokorizične, uz stroge zahtjeve za transparentnost, nadzor čovjeka i odgovornost. To znači da će implementacija sličnih rješenja u EU biti sporija i skuplja, ali će standardi biti viši.
Za Hrvatsku i širu regiju (Slovenija, Srbija, BiH, Crna Gora, Sjeverna Makedonija) Roze je zanimljiv kroz nekoliko leća:
- Regionalna podatkovna infrastruktura raste – od lokalnih data centara telekoma do velikih objekata u susjednim hubovima poput Beča, Milana ili Budimpešte.
- Startupi i tehnološke tvrtke iz Zagreba, Splita, Ljubljane ili Beograda sve više ovise o oblaku i AI‑uslugama; cijena i dostupnost infrastrukture izravno utječu na njihovu konkurentnost.
- Industrijski i građevinski sektor u regiji mogao bi postati dobavljač ili integrator za automatizirane gradnje, ili pak osjetiti pritisak ako globalni igrači uđu s moćnijom tehnologijom i kapitalom.
EU članstvo daje Hrvatskoj pristup regulativnom okviru i fondovima, ali i obvezu da uskladi robotiku i AI s europskim standardima sigurnosti i prava radnika.
6. Pogled unaprijed
Što je realno očekivati od Rozea i sličnih projekata u sljedećih nekoliko godina?
1. Ključni pokazatelji.
Treba pratiti hoće li Roze potpisati dugoročne ugovore s barem jednim ili dva hiperskalera ili velikim colocation operatorom, te hoće li javno prikazati gradilišta gdje roboti obavljaju značajan dio posla. Bez tih referenci, priča o 100 milijardi lako se raspadne.
2. Tehnološke granice.
Do 2026. godine vjerojatno će biti moguće znatno automatizirati pojedine faze (zemljani radovi, manipulacija teških elemenata, montaža standardnih modula i rackova). No koordinacija desetaka robota i ljudi u promjenjivim uvjetima, uz lokalna pravila i sigurnosne zahtjeve, ostaje težak problem. Što je veći jaz između obećanog stupnja autonomije i stvarnosti, to će investitori biti oprezniji.
3. Ciklus AI‑a i raspoloženje tržišta.
Ako se do 2026. AI hype ohladi ili regulatori uvedu stroža ograničenja, tržište bi se moglo vratiti starom pitanju: kolika je stvarna profitna marža u građevini, pa makar bila „robotska“? Odgovor vjerojatno nije kompatibilan sa startnom valuacijom od 100 milijardi.
4. Regionalne prilike.
Za hrvatske i regionalne tvrtke prilika je u specijaliziranim segmentima: softver za upravljanje flotama građevinskih robota, sustavi sigurnosti i nadzora, digitalni blizanci gradilišta, energetska optimizacija podatkovnih centara, integracija s cloud platformama. Rimac, Infobip i drugi su već pokazali da tvrtke iz regije mogu igrati globalno u nišama visoke tehnologije.
Ako gradnja podatkovnih centara postane standardiziran, „tvornicki“ proces, pojavit će se cijeli lanac dobavljača. Pitanje je hoće li netko iz naše regije zauzeti mjesto u tom lancu, ili ćemo ostati samo korisnici tuđe infrastrukture.
7. Zaključak
Roze AI logičan je potez u smjeru u kojem ide industrija: automatizacija se širi iz softvera u fizički svijet, a podatkovni centri postaju nova kritična infrastruktura. Poslovno, ideja da se njihova gradnja ubrza i pojeftini robotikom ima smisla. Ono što izaziva podignute obrve jest razina ambicije – IPO od 100 milijardi dolara za kompaniju koja još nema povijest. Za Europu, Hrvatsku i cijelu regiju ključno je pitanje: hoćemo li dopustiti da drugi definiraju kako se gradi infrastruktura AI ere, ili ćemo pokušati biti dio onih koji je dizajniraju i automatiziraju?
