Spielberg protiv AI u filmu: privilegij velikana ili nužna obrana zanata?

Kad Steven Spielberg na SXSW‑u izjavi da nikada nije koristio AI u svojim filmovima, to nije samo simpatična gesta filmskog veterana. To je poruka upućena industriji koja sve češće gleda na kreativni proces kao na niz koraka koje treba automatizirati – od prvog sinopsisa do zadnjeg kadra.

Za hrvatske i regionalne autore, koji rade s daleko skromnijim budžetima od Hollywooda, ova izjava otvara ozbiljnu dilemu: je li odricanje od generativne AI luksuz rezerviran za nekolicinu zvijezda, ili crvena linija koju bi cijeli sektor trebao povući ako želi sačuvati kreativna radna mjesta?

Vijest ukratko

Prema pisanju TechCruncha, Steven Spielberg je na razgovoru na konferenciji SXSW 2026 u Austinu jasno rekao da do sada nije koristio umjetnu inteligenciju ni u jednom svom filmu. Publika je, navodi portal, tu izjavu dočekala gromoglasnim pljeskom.

TechCrunch prenosi kako je Spielberg naglasio da nije protiv tehnologije općenito i da vidi smisao uporabe AI u mnogim područjima. No u njegovim scenarističkim sobama, pa i u televiziji, nema „prazne stolice s laptopom“ koja bi radila posao umjesto čovjeka. Ne podržava, kako je pojašnjeno, AI kada zamjenjuje kreativnog pojedinca.

Istodobno, industrija se kreće u suprotnom smjeru. TechCrunch podsjeća da Amazon testira AI alate u filmskoj i TV produkciji, dok je Netflix nedavno kupio AI filmsku tvrtku Bena Afflecka u poslu vrijednom oko 600 milijuna dolara.

Zašto je to važno

Spielbergova izjava je važna prvenstveno kao signal moći. Redatelj s njegovim statusom može sebi priuštiti rad bez AI – i publika mu to očito odobrava. No iza pljeska stoji i duboko nepovjerenje: veliki dio kreativne zajednice ne vjeruje da će studiji, streameri ili tehnološke kompanije koristiti AI na način koji je pravedan prema ljudima koji zapravo stvaraju sadržaj.

Kome ovo koristi? Na kratki rok, scenaristima, montažerima, glumcima, crtačima storyboarda i svima koji su prvi na udaru kada uprave traže „optimizaciju troškova“. Ako Spielberg može snimati bez AI, teško je tvrditi da je masovno uvođenje generativnih alata u kreativno srce produkcije „neizbježno“. Sindikati u SAD‑u i cehovi u Europi ovdje dobivaju jak argument.

Gube oni koji su ulagali u viziju gotovo potpuno automatizirane produkcije: startupi koji obećavaju filmove „od prompta do premijere“, ali i menadžeri u velikim kućama koji pred dioničarima crtaju scenarij u kojem algoritmi zamjenjuju većinu kreativnog tima. Spielberg ne proziva AI za pomoćne zadatke; on dovodi u pitanje ideju da model preuzme autorsku ulogu.

Posljedica je jasnije iscrtana granica između dva pristupa: AI kao alat nasuprot AI kao zamjena. Tehnološki sektor u javnosti naglašava prvo, dok poslovni planovi vrlo često ciljaju na drugo. Spielberg taj nesrazmjer čini vidljivim.

Šira slika

Da bismo razumjeli težinu ove izjave, treba je staviti u povijesni i industrijski kontekst.

Holivud je 2023. već imao veliki sukob oko AI – tijekom štrajkova scenarista i glumaca. Ključna pitanja bila su mogu li studiji trenirati modele na starim scenarijima i snimkama bez dodatne naknade, te smiju li digitalno reproducirati likove glumaca bez njihove stalne kontrole. Postignuti dogovori ostavili su dosta sivih zona; Spielbergova jasna crta sada pojačava glas onih koji tvrde da su kompromisi bili preblagi.

TechCrunch ističe da Netflix akvizicijom Affleckove AI tvrtke i Amazon kroz vlastite testove žele ubrzati i pojeftiniti produkciju. Paralelno se razvijaju specijalizirani alati poput Runwaya ili Pike, koji nude generiranje videa iz teksta, automatizirane previsualizacije i slično. Zajednički nazivnik: obećanje da će se s manje ljudi moći proizvesti više minuta sadržaja.

U prošlim tehnološkim skokovima – od zvuka i boje do CGI‑a i digitalne montaže – alati su proširivali mogućnosti ljudi, ali ih nisu eksplicitno gurali prema izlazu. Generativna AI je drukčija: njena glavna prodajna točka jest upravo djelomična ili potpuna zamjena ljudskog rada. Zato Spielbergova izjava nije samo stvar ukusa, nego i pitanje radnih prava i vlasništva nad idejama.

Tu je i aspekt brendiranja. Oznake poput „snimljeno na filmu“ ili „ručno animirano“ već desetljećima služe kao signal kvalitete. U sljedećim godinama mogli bismo vidjeti „bez generativne AI u scenariju“ ili „bez sintetičkih glumaca“ kao novu vrstu premium etikete – posebno u kinima, na festivalima poput Pule, Sarajeva ili festivala u Motovunu te na europskim streaminzima koji žele ponuditi drugačiji sadržaj od globalnih divova.

Europski i regionalni kut

Za Europu i posebno za zemlje poput Hrvatske, članice EU s malim ali aktivnim audiovizualnim sektorom, pitanje AI u filmu ne može se odvojiti od regulative i javnog financiranja.

EU već ima snažan okvir zaštite podataka (GDPR) i autorskog prava, a politički dogovoreni Akt o umjetnoj inteligenciji donijet će dodatne obveze transparentnosti i upravljanja rizicima za generativne modele. Time će europskim platformama biti teže prikriveno ubacivati masovno generirane sadržaje bez jasnog označavanja i rješavanja pitanja prava.

U Hrvatskoj se velik dio produkcije oslanja na Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), europske fondove i koprodukcije. U sljedećih nekoliko godina HAVC i slične institucije vjerojatno će morati zauzeti stav: treba li i u kojoj mjeri financirati projekte koji se u znatnoj mjeri oslanjaju na AI generirani sadržaj? Spielbergova formula – AI da, ali ne kao zamjena za kreativca – ovdje nudi jednostavan orijentir.

Za regionalnu scenu (Zagreb, Ljubljana, Beograd, Sarajevo) AI je istovremeno prilika i prijetnja. S jedne strane, alati mogu značajno sniziti trošak previsualizacije, jednostavnijih vizualnih efekata ili lokalizacije, što je važno za male budžete. S druge, ako globalne platforme preplave tržište jeftinim AI‑serijama i filmovima, lokalnim produkcijama će ostati samo niša – ali ona može biti vrijedna ako se jasno pozicioniraju kao „ljudske priče, lokalni autori, bez generativnih prečaca“.

Pogled unaprijed

Što možemo očekivati u sljedećih nekoliko godina?

1. Tiho širenje AI u pozadini. Čak i produkcije koje će se javno deklarirati kao „bez AI“ vjerojatno će koristiti strojno učenje za tehničke zadatke: čišćenje slike i zvuka, titlove, planiranje snimanja, analitiku publike. Ključna rasprava vodit će se oko toga smije li model generirati sadržaj koji je ranije bio isključivo ljudski posao.
2. Oštrije pregovore oko ugovora. Sindikati i cehovi u SAD‑u i Europi tražit će detaljnije klauzule o AI – od korištenja glasova i likova glumaca do načina na koji se scenariji mogu koristiti za treniranje modela. Spielbergova izjava poslužit će kao dokaz da vrhunska kreativnost može funkcionirati i bez generativne AI.
3. Pojavu oznaka i standarda. Kako bi se izbjeglo da „bez AI“ postane prazna fraza, pojavit će se zahtjevi za tehničkim dokazima – vodotisci, digitalni tragovi nastanka materijala, pa čak i „deklaracije“ uz filmove. EU regulativa će zasigurno gurati u tom smjeru, ali provedba neće biti brza.

Za Hrvatsku i širu regiju postoji i dodatno pitanje: kako iskoristiti AI kao alat da male produkcije postanu konkurentnije, a da se pritom ne uruši već krhka mreža kreativnih radnih mjesta? Tu će odluke pojedinih producenata i institucija imati veću težinu nego što se čini.

Donja crta

Spielbergovo „ne“ generativnoj AI nije romantična obrana prošlosti, nego kritika industrije koja kreativce sve više tretira kao trošak za optimizaciju. Njegov stav neće zaustaviti Netflix, Amazon ni AI startupe, ali jača poziciju onih koji traže da tehnologija ostane alat u rukama ljudi, a ne obrnuto.

Ključno pitanje za sljedeće godine bit će tko definira granicu između prihvatljive pomoći i neprihvatljive zamjene. A za vas kao gledatelje: koliko filmova i serija koje ćete ubuduće gledati ste spremni prepustiti modelima koji nikada nisu stajali na setu, ali sve više upravljaju time što gledamo?