1. Naslov i uvod
Na službenim sastancima u Zagrebu, Splitu ili Sarajevu sve češće vidimo sitne uređaje: bedževe, privjeske ili tanke pravokutnike na stolu. Novi val AI diktafona obećava da će umjesto vas slušati, prepisati i sažeti sastanak u jasne točke i zadatke.
Za timove koji žive u hibridnom radu to zvuči primamljivo. No iza praktičnosti kriju se ozbiljna pitanja: normaliziramo li time stalno snimanje, komu zapravo predajemo zvučni zapis našeg poslovanja i kako se sve to uklapa u europsku regulativu kojoj Hrvatska pripada? U nastavku analiziramo vijest TechCruncha s regionalnim kontekstom.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, uz postojeće online alate koji se pridružuju Zoom ili Teams pozivima kao „botovi“ za bilješke, pojavio se niz fizičkih AI uređaja namijenjenih prvenstveno sastancima uživo.
Spominju se tanki snimači Plaud Note i Note Pro, pravokutni Mobvoi TicNote, Comulytic Note Pro koji nudi neograničenu osnovnu transkripciju bez pretplate, nosivi Plaud NotePin i NotePin S, jeftiniji Omi privjesak koji radi u paru s mobitelom, slušalice Viaim RecDot s mogućnošću snimanja i prepisivanja te mali Anker Soundcore Work pin. Cijene se kreću otprilike između 89 i 200 američkih dolara.
Zajedničke značajke: višesatno snimanje, automatski prepis govora, AI sažeci i, kod nekih, prijevod u stvarnom vremenu na više jezika. Većina uključuje određeni broj besplatnih minuta mjesečno, a dodatne minute i napredne funkcije naplaćuju kroz pretplate.
3. Zašto je to važno
Na prvu, ovo izgleda kao još jedan gadget za produktivnost. U stvarnosti, radi se o tehnologiji koja utječe na način rada, odnose u timovima i regulativu.
Tko dobiva?
- Menadžeri, konzultanti, odvjetnici, projektni timovi koji imaju nekoliko sastanaka dnevno.
- Tvrtke koje rade s inozemnim klijentima i koriste više jezika u komunikaciji.
- Novinari, istraživači i studenti kojima kvalitetan audio‑zapis i transkript olakšavaju posao.
Ako uređaj radi pouzdano, može smanjiti stres oko zapisivanja, poboljšati praćenje dogovorenih zadataka i omogućiti da se svi sudionici više usredotoče na raspravu.
A tko gubi?
Prije svega, zaposlenici i sugovornici koji ne žele da se svaki razgovor bilježi. Diskretni pin na košulji ili mala kartica na stolu olakšavaju snimanje bez jasnog trenutka u kojem svi shvate da je snimanje uključeno. U mnogim državama, uključujući Hrvatsku i susjedne članice EU, to lako ulazi u sivo područje kaznenog prava i propisa o zaštiti osobnih podataka.
Pod pritiskom su i čisto softverska rješenja za bilješke. Kako transkripcija i AI sažeci postaju standardna roba, razlika se seli na hardver, korisničko iskustvo i cijenu. Startupi bez vlastitog uređaja mogu završiti u ulozi lako zamjenjivog dodatka većim platformama.
Treći rizik je dugoročna kontrola nad podacima. Audio svih internih sastanaka – od planova širenja na tržišta regije do rasprava o plaćama – izuzetno je osjetljiv. Ako završava u oblaku male tvrtke izvan EU, bez jasnih jamstava enkripcije, lokacije poslužitelja i rokova brisanja, izlažete se ozbiljnom sigurnosnom i pravnom riziku.
4. Šira slika
Ovi uređaji su dio šireg trenda u kojem se AI seli iz aplikacija u fizički prostor.
Zoom, Microsoft Teams i Google Meet već uvode pomoćnike koji snimaju, prepisuju i sažimaju online sastanke. AI diktafoni proširuju istu logiku na sastanke izvan ekrana – na terenu, kod klijenata, u internim radionicama.
Paralelno gledamo eksperimente poput Humane AI Pin uređaja ili pametnih naočala s ugrađenim asistentom. U usporedbi s njima, ovi diktafoni su puno prizemniji: ne žele zamijeniti mobitel, već biti najbolji mogući mikrofon u kombinaciji s modelom umjetne inteligencije u pozadini.
Povijesno, podsjeća na klasične diktafone i digitalne snimače koje su koristili novinari i liječnici. Razlika danas je u obradi poslije snimanja: umjesto datoteke koju morate kasnije preslušavati, dobivate strukturiran tekst, sažetak, ključne teme i popis zadataka.
Istodobno, val ovakvih uređaja pokazuje da se veliki jezični modeli sve više pretvaraju u komoditet. Gotovo svatko može zakupiti API za prepoznavanje govora i generiranje teksta. U takvom okruženju, proizvođači traže prednost u tome što kontroliraju fizički uređaj i izravan odnos s korisnikom, a modele u pozadini mogu mijenjati po potrebi.
No postoji realna opasnost da mnogi od tih gadgeta završe u ladici. Kako se Android i iOS poboljšavaju u lokalnoj transkripciji i kako alati poput Googlea, Microsofta ili Applea dublje integriraju AI bilješke, pitanje je koliko smisla ima nositi poseban snimač.
5. Europski i regionalni pogled
Hrvatska je dio EU, što znači da se igra po pravilima GDPR‑a i nadolazećeg EU AI Acta. Snimanje sastanka i slanje audiozapisa izvan EU traži jasan pravni temelj, ugovore o obradi podataka, procjenu rizika i, često, izričitu privolu sudionika.
Ako se AI sažeci i analize počnu koristiti u procjeni učinka zaposlenika ili upravljanju kadrovima, takvi sustavi mogli bi upasti u kategoriju visokog rizika prema budućoj regulativi o umjetnoj inteligenciji. To povlači dodatne obveze transparentnosti, dokumentiranja i ljudskog nadzora.
U regionalnom kontekstu (Slovenija, Hrvatska, Srbija, BiH itd.) dodatan izazov su resursi i digitalna infrastruktura. Ne mogu sve tvrtke u regiji bez razmišljanja plaćati pretplate u dolarima, niti svugdje postoji stabilna veza potrebna za stalni upload zvuka.
S druge strane, to otvara priliku za lokalne i europske ponuđače koji mogu ponuditi rješenja s obradom u EU podatkovnim centrima, jasnim pravilima brisanja i povlačenja podataka te boljom prilagodbom jezicima regije. Startupi iz Zagreba, Ljubljane ili Beograda koji se pozicioniraju kao „privacy‑first“ alternativa mogli bi na tome izgraditi konkurentsku prednost.
6. Što dalje
U idućih godinu do dvije vjerojatno ćemo vidjeti nekoliko trendova.
1. Izjednačavanje funkcija.
Većina uređaja brzo će nuditi sličan set mogućnosti: prepoznavanje govornika, automatsko izdvajanje zadataka, integraciju s alatima poput Slacka, Jirae ili Notiona te barem djelomičan rad bez stalne veze na internet. Razlike će biti u kvaliteti prepoznavanja jezika i naglasaka, sigurnosti i cijeni.
2. Unutarnje politike i ograničenja.
Srednje i veće tvrtke u Hrvatskoj vjerojatno će pisati jasne pravilnike o korištenju AI alata za snimanje: u kojim je situacijama dopušteno, kako se ishođuje privola, koje tipove sastanaka treba izuzeti (npr. sindikalni sastanci, razgovori o plaći, osjetljive upravljačke teme) i koliko dugo se podaci čuvaju.
3. Čišćenje tržišta.
Nije realno očekivati da će desetak vrlo sličnih uređaja dugoročno opstati. Nekoliko brendova će se profilirati kroz jake integracije, enterprise funkcije i usklađenost s EU regulativom. Ostali će nestati ili se svesti na nišne primjene.
Za tvrtke u Hrvatskoj i širem SEE području ključno je da ove uređaje tretiraju kao dio kritične znanstvene i poslovne infrastrukture, a ne kao simpatične gadgete. To znači provjeriti gdje podaci fizički stoje, kako su šifrirani, postoji li mogućnost izvoza i brisanja te kakve su ugovorne obveze dobavljača.
7. Zaključak
AI diktafoni za sastanke mogu stvarno olakšati život timovima u regiji, posebno onima koji rade s inozemstvom i na više jezika. Istovremeno, uvode novu realnost u kojoj gotovo svaki razgovor može postati trajni, pretraživi zapis pod kontrolom vanjskog dobavljača.
Pravo pitanje za menadžere i zaposlenike nije samo „štedi li mi ovo vrijeme“, nego i „jesmo li spremni svoj kolektivni poslovni mozak pohraniti u tuđi oblak – i pod kojim uvjetima“.
