Glazbena tužba od 3 mlrd. dolara protiv Anthropica: kraj ere „besplatnih“ podataka za KI

Godinama su generativni modeli tretirali svjetsku kulturu kao neograničen izvor besplatnih podataka. Nova tužba protiv Anthropica poručuje: to vrijeme je završilo.

Konzorcij glazbenih izdavača, predvođen Concord Music Groupom i Universal Music Groupom, traži više od 3 milijarde dolara odštete jer je Anthropic navodno trenirao svoje modele na desecima tisuća nezakonito preuzetih skladbi, nota i tekstova. Ključna novost nije samo iznos, nego fokus: tužba cilja na način prikupljanja podataka, a ne samo na to što modeli kasnije generiraju. Ako sud prihvati tu logiku, promijenit će se pravila igre za sve koji razvijaju velike modele – uključujući aktere u EU i jugoistočnoj Europi.

U nastavku objašnjavamo što se Anthropicu stavlja na teret, kako se ovaj slučaj uklapa u širi sukob između kulturnih industrija i umjetne inteligencije, te što znači za europsko i regionalno tržište.

Vijest ukratko

Kako izvještava TechCrunch, skupina glazbenih izdavača pod vodstvom Concord Music Groupa i Universal Music Groupa podnijela je novu tužbu protiv Anthropica u SAD-u. Tvrde da je tvrtka nezakonito preuzela više od 20.000 autorski zaštićenih glazbenih djela – uključujući kompozicije, note i stihove – s piratskih izvora, te ih koristila za treniranje svojih Claude modela.

Procijenjena šteta prelazi 3 milijarde američkih dolara, što bi ovaj spor svrstalo među najveće pojedinačne parnice zbog autorskih prava u povijesti SAD-a. Tužba slijedi nakon slučaja Bartz protiv Anthropica, koji su pokrenuli autori knjiga. U tom je predmetu sudac William Alsup, prema pisanju TechCruncha, zaključio da treniranje modela na zaštićenim djelima može biti zakonito, ali da pribavljanje tih djela putem piratstva nije.

Taj je postupak završio tako da je Anthropic morao isplatiti oko 1,5 milijardi dolara – približno 3.000 dolara po djelu za oko 500.000 djela, navodi TechCrunch. Tijekom tog procesa, glazbeni izdavači tvrde da su otkrili dodatne dokaze o tisućama nezakonito preuzetih glazbenih datoteka koje nisu bile obuhvaćene njihovom prvotnom tužbom (oko 500 djela). Sud je kasnije odbio njihov zahtjev da izmijene staru tužbu iz procesnih razloga, pa su sada pokrenuli poseban postupak u kojem su kao tuženici navedeni i izvršni direktor Dario Amodei te suosnivač Benjamin Mann. Anthropic, prema TechCrunchu, zasad nije dao komentar.

Zašto je to važno

Ova tužba nije tek još jedan udar na „preveliku“ KI. To je napad na sam temelj današnjih generativnih sustava: masovno prikupljanje podataka bez jasnog pravnog pokrića.

Nakon odluke u slučaju Bartz, u SAD-u se nazire neslužbeni kompromis:

• samo treniranje na zaštićenim djelima moguće je pravdati ako je svrha transformativna, a ne zamjena originala;
• izlazni sadržaj koji gotovo doslovno reproducira tuđa djela i dalje je problematičan;
• ali način pribavljanja podataka postaje presudan: razmjerno je lakše braniti prikupljanje javno dostupnih stranica nego organizirano preuzimanje sadržaja s očito ilegalnih izvora.

Glazbeni izdavači ciljaju upravo taj zadnji element. Umjesto da traže zabranu treniranja kao takvog, tvrde da je poslovni model Anthropica izgrađen na sustavnom piratstvu prilikom prikupljanja podataka. Ako sud prihvati da je tvrtka masovno koristila torrente i slične izvore, ovo će biti klasičan slučaj kršenja autorskih prava – područje na kojem glazbena industrija pobjeđuje već više od dva desetljeća.

Tko dobiva, a tko gubi?

• Veliki izdavači i nositelji prava dobit će snažan pregovarački adut: „plati licencu ili riskiraj milijardsku tužbu“.
• Najveće tehnološke kompanije i dobro financirani laboratoriji (OpenAI, Google, Microsoft, Meta…) mogli bi dugoročno ojačati. Ako je za ozbiljan trening nužno kupovati skupe, „čiste“ kataloge, samo će rijetki to moći platiti.
• Mali startupi, istraživači i open-source zajednice bit će stisnuti. Nemaju ni kapital ni pravne timove za kompleksne licenčne aranžmane.

Poruka cijeloj industriji je brutalno jasna: era „uzmi što nađeš na internetu pa se kasnije dogovaraj“ završava, osobito u područjima s koncentriranim pravima poput glazbe i filma.

Šira slika

Slučaj Anthropica dio je većeg trenda u kojem se generativna KI sudara s kreativnim sektorima.

Posljednjih godina vidjeli smo:

• tužbe izdavača vijesti i autora protiv OpenAI-ja i drugih zbog kopiranja novinskih arhiva i knjiga u skupove za treniranje,
• tužbu Getty Imagesa protiv Stability AI-ja zbog korištenja zaštićenih fotografija,
• poteze glazbenih kuća protiv servisa koji kloniraju glasove izvođača i šire „AI Drake“ pjesme.

Anthropicov slučaj razlikuje se po tome što, prema TechCrunchu, srž optužbi nije samo agresivno „struganje“ javnog weba, nego staro dobro piratstvo u velikom mjerilu. To je narativ koji je i pravno i politički jednostavniji: sud ne mora ulaziti u apstraktne rasprave o „poštenoj uporabi“, nego može primijeniti već postojeću sudsku praksu protiv piratskih servisa.

Povijesno gledano, glazbena je industrija upravo takve „primjerne“ slučajeve koristila da preusmjeri tržište – od Napstera preko Grokstera do Megauploada. Nakon svake velike presude pojavio se novi, licencirani model: iTunes, streaming servisi, pretplate.

Ako preslikamo taj obrazac na KI, vrlo su izgledni sljedeći koraci:

• veliki laboratoriji bit će prisiljeni sklapati široke licenčne ugovore s glazbenim izdavačima ili izbjegavati glazbeno bogate podatke;
• pojavit će se zasebna kategorija licenci za treniranje modela, koje će obuhvaćati ne samo reprodukciju, nego i analitiku i generiranje sintetičkih derivata;
• arhitekture modela sve će se više oslanjati na sintetičke podatke i vlastite sadržaje, a manje na „divlji“ web.

Rezultat bi u praksi mogao nalikovati na ono što već vidimo u streamingu: nekoliko globalnih platformi s jakim ugovorima i mnoštvo manjih igrača koji plaćaju pristup.

Europski i regionalni kut

Za Hrvatsku i regiju ovo nije samo američki pravosudni spektakl, nego i najava onoga što nam dolazi pod okriljem EU regulative.

Prvo, tu je Akt o umjetnoj inteligenciji EU (AI Act), koji će od pružatelja generativnih i „opće namjenskih“ modela tražiti veću transparentnost oko podataka za treniranje te poštivanje zahtjeva nositelja prava za isključenje. Ako američki sud jasno presudi protiv piratskih izvora, europske obveze transparentnosti postaju daleko rizičnije – svako priznanje „mutnog“ izvora potencijalno otvara put tužbama.

Zatim Direktiva o autorskom pravu (DSM), koja u EU već uređuje tekstualno i podatkovno rudarenje. Nositelji prava mogu zabraniti komercijalno rudarenje svojih djela, što daje podlogu za posebne „KI licence“. U glazbi to znači da će organizacije poput HDS ZAMP-a u Hrvatskoj, SAZAS-a u Sloveniji ili GEMA-e u Njemačkoj moći nuditi standardizirane pakete za trening modela.

Za hrvatske razvijatelje KI sustava – od zagrebačkih startupa do timova u Splitu, Rijeci ili Osijeku – to znači da će morati ozbiljno promisliti o pravnoj strani podataka. Ako vaš model zna generirati glazbu nalik poznatim autorima ili stihove na hrvatskom, potencijalno ulazite u zonu odgovornosti prema domaćim i stranim nositeljima prava.

S druge strane, za regionalne autore i izdavače ovo otvara novu liniju prihoda. Umjesto da gledaju kako njihova djela besplatno završavaju u američkim podatkovnim centrima, mogli bi u idućim godinama kroz kolektivne ugovore naplatiti i samu činjenicu da modeli uče na njihovim katalogima.

Pogled unaprijed

Što možemo očekivati u sljedećih godinu do dvije?

1. Preciznost presude. Ako se sud ograniči na osudu očito ilegalnih izvora (torrenti, piratski repozitoriji), industrija će se prilagoditi boljom „higijenom“ podataka, ali će masovno prikupljanje javnog weba ostati u sivoj zoni. Ako definicija „nezakonite nabave“ bude šira, mnogi će današnji skupovi podataka preko noći postati rizični.

2. Poravnanje ili presedan? S obzirom na procijenjenu vrijednost Anthropica koju navodi TechCrunch, tvrtka vjerojatno može preživjeti i višemilijardno poravnanje. No javno suđenje s detaljnim uvidom u interne procese moglo bi otvoriti Pandorinu kutiju i za druge laboratorije. Mnogi u industriji potajno će navijati za tihi dogovor.

3. Licencna utrka u EU. Uskoro možemo očekivati „KI-pripremljene“ glazbene kataloge koje će nuditi izdavači i organizacije poput HDS ZAMP-a. Moguće su različite tarife za istraživanje, startupove i velike korporacije. Tko prvi ponudi razumljiv i transparentan model, mogao bi postati standard za cijelu regiju.

4. Sudbina akademije i open sourcea. Sveučilišta u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu ili Sarajevu te open-source zajednice nemaju budžete za skupe licence. Ako se za njih ne osmisle posebni režimi ili fondovi, rizik je da će najsuvremenija KI istraživanja ostati privilegij nekolicine globalnih igrača.

Zaključak

Tužba od preko 3 milijarde dolara protiv Anthropica nije napad na samu ideju umjetne inteligencije, nego upozorenje da se tehnološki imperiji ne mogu graditi na piratstvu bez posljedica. Time što ciljaju fazu nabave podataka, a ne samo generiranje sadržaja, glazbeni izdavači biraju teren na kojem imaju veliku šansu pobijediti.

KI se neće prestati učiti iz glazbe, filmova i knjiga – ali će za to sve češće morati platiti. Ključno pitanje za EU i zemlje poput Hrvatske je hoće li novi licencni sustav istovremeno štititi autore i ostaviti prostor za inovaciju i istraživanje. Ako uz pristup računalnoj snazi sada ograničimo i pristup kulturnim podacima, riskiramo svijet u kojem naprednu KI mogu graditi samo najveći. Tko će se pobrinuti da kulturna baština kao „gorivo“ za modele ostane dostupna, ali i pravedno plaćena?