Konglomerati su nekoć bili simbol industrijskog 20. stoljeća: General Electric, ITT, Siemens. Zatim su pali u nemilost investitora i ekonomista. Danas se vraćaju u neočekivanom obliku. Umjesto korporativnog loga u središtu je – osoba. Elon Musk je najvidljiviji, ali ne i jedini primjer.
Električni automobili, rakete, sateliti, društvene mreže, modeli umjetne inteligencije, neuroimplantati, tuneli… Sve to čini jedan ekosustav koji se u praksi ponaša kao konglomerat, ali je strukturiran oko ambicija jednog čovjeka. To je loša vijest za one koji se još nadaju da će se digitalna budućnost razvijati pod nadzorom institucija, a ne osobnih imperija.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Muskovo poslovno carstvo sve više poprima obilježja modernog konglomerata. Danas upravlja Teslom, SpaceX‑om i satelitskom mrežom Starlink, tvrtkom za umjetnu inteligenciju xAI, društvenom platformom X (bivši Twitter), neurotehnološkom tvrtkom Neuralink i The Boring Company.
Tesla i SpaceX već su uložili kapital u xAI, a mediji prenose da se ozbiljno razmatra spajanje barem dijela tih kompanija u čvršći holding. TechCrunch Muska uspoređuje s Jackom Welchom iz doba General Electrica i s tajkunima kasnog 19. stoljeća, poput Johna D. Rockefellera. Njegovo osobno bogatstvo, navodi se, doseže udio u američkom BDP‑u sličan Rockefellerovu u njegovo vrijeme.
Ističe se i politička dimenzija: Musk je potrošio stotine milijuna dolara na utjecaj na izbore u SAD‑u i inozemstvu, dok istodobno kontrolira ključnu infrastrukturu – električne automobile, baterijske sustave, raketne lansirne kapacitete i satelitski internet. Čak i bez formalnog spajanja, ta se mreža ponaša kao konglomerat usmjeren na AI i infrastrukturu.
Zašto je to važno
Ključ priče nisu Muskovi tweetovi, već kombinacija resursa koju okuplja: računalna snaga, podaci i distribucija – tri stupa moći u eri umjetne inteligencije.
Računalna snaga: xAI treba ogromne GPU klastere za treniranje temeljnih modela. Tesla razvija vlastite superračunala (poput Dojoa) i ima stabilne prihode iz automobilske i energetske divizije. SpaceX donosi pristup državnim ugovorima i infrastrukturi. Ako se sve to objedini, razvoj AI‑a prestaje biti rizičan startup projekt i postaje dio industrijskog stroja koji može preživjeti više loših kvartala.
Podaci: Tesla posjeduje globalnu flotu povezanih vozila; Starlink upravlja prometom preko tisuća satelita; X prikuplja političke i društvene signale; Neuralink cilja na najosjetljivije moguće podatke – one iz ljudskog mozga. U doba AI‑a, gdje količina i raznolikost podataka izravno utječu na kvalitetu modela, osobni konglomerat ima prirodan poticaj da te tokove barem djelomično spaja.
Distribucija: Tesla kontrolira rastući dio tržišta električnih vozila; SpaceX i Starlink dominiraju privatnim lansiranjima i satelitskim internetom; X ostaje važna platforma za medije i politiku. To je kombinacija koja se ne odražava samo na cijenu dionica, nego i na sposobnost da se utječe na javne politike, regulatorne odluke i sigurnosne strategije država.
Klasici financija govore o »popustu za konglomerate«, jer su takve strukture često neučinkovite i netransparentne. Ali u eri AI‑a, kontrola cijelog tehnološkog sloja – od čipa do orbite – može vrijediti više od nekoliko postotnih bodova prinosa. Osobni konglomerat može donositi odluke koje bi tradicionalni nadzorni odbor odbio kao previše rizične ili politički osjetljive.
Gubitnici nisu samo konkurentske tvrtke. To su i regulatori, srednja poduzeća i manje države koje se iznenada suočavaju s činjenicom da o ključnoj infrastrukturi pregovaraju s čovjekom, a ne s institucijom koja je podložna domaćem pravu i političkom nadzoru.
Šira slika
Musk nije iznimka nego ekstremni predstavnik šireg trenda: uspona »osnivača‑suverena« koji kroz više tvrtki i sektora stječu de facto politički utjecaj.
Vidimo to i drugdje:
- Mark Zuckerberg ima gotovo potpunu kontrolu nad Metom, koja objedinjuje društvene mreže, VR/AR hardver i vlastite AI čipove.
- Jeff Bezos, iako manje eksponiran, i dalje stoji iza kombinacije Amazon–AWS–Blue Origin, koja povezuje cloud, logistiku i svemir.
- Čelnici najvećih AI laboratorija postavljaju standarde sigurnosti, otvorenosti i suradnji s Big Techom, koji će oblikovati cijele industrije.
Prijašnji val konglomerata – od GE‑a do ITT‑a – opravdavao se diverzifikacijom: ako jedan biznis padne, drugi ga pokriju. Danas je ljepilo nešto drugo: zajednički temeljni modeli, GPU infrastruktura i globalni kanali distribucije. Jedan proboj u multimodalnoj AI može se reflektirati u automobilima, robotima, satelitima i aplikacijama – ali samo ako ih ista struktura koordinira.
Opasnost je da ponavljamo obrasce »pozlaćenog doba«: ekstremna koncentracija bogatstva, infrastrukture i političkog utjecaja. Tada su odgovor bili antimonopolski zakoni i novi regulatori. Danas imamo konkurencijsko pravo, GDPR, Digital Services Act, Digital Markets Act i nadolazeći EU AI Act, ali svi ti instrumenti primarno gledaju na tvrtke, ne na osobne mreže utjecaja koje se protežu preko više pravnih osoba i država.
Europski i regionalni kut: što znači za Hrvatsku i SEE
Za Europsku uniju, Muskovo carstvo je test sposobnosti da se obrani digitalni suverenitet. Tesla već ima gigatvornicu u Njemačkoj, Starlink je kritičan u Ukrajini, X značajno utječe na politički diskurs. Svaka dublja integracija tih poslovanja automatski postaje europsko pitanje.
Hrvatska i regija jugoistočne Europe nalaze se u specifičnoj poziciji. S jedne strane, imamo vlastite snažne poduzetnike – Rimac je očit primjer osobnog brenda koji povezuje električnu mobilnost, razvoj komponenti za globalne proizvođače i sada Bugatti Rimac. No razmjeri su neusporedivi s Muskovima, osobito u domenu AI‑a i svemirske infrastrukture.
S druge strane, regija je u fazi ubrzane digitalne transformacije: 5G, pametni gradovi, digitalna administracija, razvoj AI‑a u financijama, turizmu i industriji. U toj fazi lako je ”zaključati” se u infrastrukturu jednog igrača – bilo da je to američki osobni konglomerat ili azijski tehnološki div – i kasnije teško izaći.
EU propisi (GDPR, DSA, DMA, AI Act) pružaju određenu zaštitu hrvatskim korisnicima i poduzećima, ali ne uklanjaju temeljno pitanje: koliko je mudro da ključne komunikacijske, mobilne i AI usluge u regiji dugoročno ovise o volji malog broja bogatih pojedinaca izvan EU?
Za zagrebačku i širu startup scenu ovo je i prilika i upozorenje. Prilika, jer se otvara prostor za europske, institucionalno utemeljene alternative u oblaku, satelitskoj komunikaciji i AI platformama. Upozorenje, jer bi bez tih alternativa naši najbolji timovi mogli završiti kao ovisni dobavljači u tuđim osobnim konglomeratima.
Pogled unaprijed
Što možemo očekivati u sljedećih nekoliko godina?
U kratkom roku, potencijalno spajanje Tesle, SpaceX‑a i xAI vjerojatno će biti predstavljeno kao logičan korak: jedinstvena AI platforma, učinkovitiji razvoj autonomne vožnje i robotike, brže ostvarenje vizije međuplanetarne civilizacije. Priča je atraktivna i mnogi će je investitori rado čuti.
Tržište kapitala dat će prvu presudu o održivosti osobnih konglomerata. Ako dioničari Tesle prihvate više kompleksnosti i veći oslonac na jednog čovjeka, drugi će osnivači u Silicijskoj dolini slijediti isti put.
Regulatori će se kretati sporije, ali će imati dugoročniji utjecaj. U SAD‑u su antimonopolske agencije već zaoštrile ton prema tehnološkim divovima. U EU kombinacija konkurencijskog prava, DMA/DSA i AI Act‑a daje alate za detaljan nadzor svake dublje integracije koja pogađa europsko tržište ili infrastrukturu.
Kroz sljedećih 18–24 mjeseca vrijedi pratiti tri stvari:
- Integraciju podataka – hoće li se podaci iz Teslinih vozila, Starlink mreže, X‑a i xAI‑jevih modela početi službeno ili neslužbeno spajati pod izlikom poboljšanja AI‑a.
- Velike državno‑privatne ugovore – hoće li EU ili pojedine članice sklapati dugoročne dogovore sa Muskovim tvrtkama za satelitski internet, obranu ili digitalne usluge.
- Krize upravljanja – situacije u kojima će Muskove osobne odluke ili stavovi izravno odrediti operativne poteze s geopolitičkim posljedicama (primjerice uključivanje/isključivanje Starlinka u ratnim zonama).
Ako se sve troje dogodi, bit će jasno da više ne govorimo samo o nizu povezanih tvrtki, nego o punokrvnom osobnom konglomeratu sa sistemskim utjecajem.
Zaključak
Osobni konglomerati poput Muskova nisu samo nuspojava tehnološkog buma, već nova arhitektura moći u doba umjetne inteligencije. Oni ubrzavaju inovacije, ali i koncentriraju odluke od kojih ovise ekonomije i sigurnost. Hrvatska i ostatak Europske unije moraju odlučiti žele li tu dinamiku samo regulirati, ili i graditi vlastite, više institucionalno nego osobno utemeljene alternative. Ključno pitanje za sljedeće desetljeće glasi: hoće li o našoj digitalnoj i fizičkoj infrastrukturi odlučivati institucije koje možemo mijenjati – ili nekolicina ljudi koje možemo samo promatrati s distance?
