- NASLOV + UVOD
Dok većina velikih igrača utrpava generativnu umjetnu inteligenciju u svaki kutak sučelja, Mozilla radi nešto naizgled staromodno, ali strateški hrabro: uvodi glavni prekidač za potpuno gašenje AI‑a u Firefoxu. U trenutku kada se mnogi korisnici osjećaju preplavljeno skočnim prozorima, asistentima i „pametnim“ prijedlozima koje nikad nisu tražili, takav prekidač dobiva težinu daleko iznad same funkcije. U nastavku analiziramo što točno Mozilla uvodi, zašto bi ovaj potez mogao promijeniti dinamiku tržišta preglednika te kakve posljedice ima za korisnike i organizacije u Hrvatskoj i regiji.
- VIJEST UKRATKO
Prema pisanju TechCruncha, Mozilla je najavila da će s verzijom Firefox 148 za stolna računala – čije uvođenje počinje 24. veljače – u postavke dodati novu sekciju „AI controls“. Ondje će korisnici moći uključiti globalni prekidač koji blokira sve „AI nadogradnje“. Kada je taj način rada aktivan, Firefox više neće prikazivati skočne prozore, podsjetnike ili prijedloge za korištenje postojećih ili budućih AI funkcija.
Osim toga, moći će se upravljati svakom funkcijom zasebno. Među opcijama koje se mogu isključiti su prijevodi uz pomoć AI‑a, automatsko generiranje alt‑teksta u PDF‑ovima, grupiranje kartica uz pomoć AI‑a, pregledi poveznica te bočna traka s chatbotom koji se može povezati sa servisima poput Claudea, ChatGPT‑a, Microsoft Copilota, Google Geminija ili Le Chat Mistrala.
TechCrunch potez povezuje s imenovanjem Anthonyja Enzor‑DeMea za novog glavnog direktora u prosincu, koji je ranije naglašavao da će AI u Firefoxu uvijek biti opcionalan. U članku se također, pozivajući se na CNBC, navodi da Mozilla planira uložiti oko 1,4 milijarde dolara svojih rezervi u tvrtke i neprofitne organizacije koje razvijaju transparentniju i pouzdaniju umjetnu inteligenciju.
- ZAŠTO JE OVO VAŽNO
Mozilla svoju ulogu manjeg igrača pokušava pretvoriti u oružje. Chrome i Edge vezani su uz poslovne modele koji nagrađuju agresivno širenje AI‑a: više angažmana, više podataka, više oblaka. Firefox si, zahvaljujući drugačijoj strukturi prihoda, može priuštiti da umjesto „što više AI‑a svugdje“ ponudi „potpunu kontrolu u rukama korisnika“.
Prvi veliki dobitnici su korisnici i organizacije kojima AI u osnovnom radnom alatu predstavlja rizik: pravnici, liječnici, novinari, tijela javne vlasti, istraživačke institucije. Za njih globalni prekidač nije pitanje ukusa, nego upravljanja rizikom i usklađenosti s propisima.
Druga skupina su napredni korisnici koji AI žele, ali selektivno. Mogućnost da zadržite, primjerice, prijevod weba, ali isključite chatbot u bočnoj traci; ili da koristite automatski alt‑tekst, ali ne i „pametno“ grupiranje kartica – to je filozofija Firefoxa koju znamo već godinama.
Gubitnici su strategije koje računaju na tihu, zadanu aktivaciju AI funkcija. Ako Firefox uspije pretvoriti kontrolu nad AI‑em u konkretnu prednost – u reputaciji, ali i u poslovnim ugovorima – konkurencija će morati objašnjavati zašto ne nudi slično. To pitanje je posebno neugodno za tvrtke čiji prihod ovisi o opsežnoj obradi korisničkih podataka.
Uz to, Mozilla hvata trenutak rastućeg zamora od AI‑a. Korisnici su umorni od stalnih najava novih asistenata i čudotvornih gumbova. Preglednik koji im dopušta da jasno povuku crtu, a da pritom ne moraju bježati u potpuno zastarjele alate, može spriječiti tihi odljev prema ekstremnim nišnim rješenjima.
- ŠIRA SLIKA
Firefoxovi AI kontrolni mehanizmi pojavljuju se usred utrke u kojoj svaki preglednik želi postati platforma za agente i modele. Arc, Opera, Perplexity i desktop iskustva OpenAI‑a pokušavaju omotati otvoreni web slojevima sažimanja, prepisivanja i poluautonomnog ponašanja.
U tom kontekstu, izvještaj TechCruncha pokazuje Mozillu kao svojevrsnu protu‑težu: dok drugi dodaju nove AI slojeve, Firefox uvodi jasan gumb za njihovo isključivanje. To podsjeća na ranije cikluse: kad su telemetrija i personalizacija postale agresivne, prostor su osvojili oni koji su ponudili transparentnost i stvarne mogućnosti isključivanja. Microsoftova integracija Copilota u Windows i Edge današnja je verzija vezivanja Internet Explorera uz Windows – samo sada s modelima umjesto render‑motorima.
Povijest nam govori da tehnološki „overreach“ redovito stvara kontra‑pokrete: ad‑blockeri, anti‑tracking liste, „ne ometaj“ načini rada. Globalni prekidač za AI logičan je nastavak tog niza. Ne odbacuje tehnologiju, već definira granice na način prihvatljiv korisnicima.
U odnosu na Chrome i Edge, Mozillina pozicija je neuobičajeno jasna. Google nudi mnogo postavki za privatnost, ali ne i jedan jasan „bez AI u ovom pregledniku“ prekidač. Microsoft si, s obzirom na ulog u Copilota, takvu opciju teško može priuštiti. Firefox se tako postavlja kao preglednik koji kaže: „Da, ulagati ćemo u AI, ali vi odlučujete koristite li ga.“
Time se mijenja i priroda konkurencije: pitanje više nije samo tko ima najveći model, nego tko ga zna uklopiti u regulatorni okvir i kulturna očekivanja korisnika. Upravljanje AI‑em postaje dio proizvoda, a ne fusnota.
- EUROPSKI I REGIONALNI KUT
U Europskoj uniji ovakvi mehanizmi nisu samo lijep dodatak, nego potencijalni adut u usklađivanju s propisima. GDPR, Akt o digitalnim uslugama (DSA), Akt o digitalnim tržištima (DMA) i nadolazeći Akt o umjetnoj inteligenciji stvaraju okruženje u kojem su zadano uključene, netransparentne AI funkcije ozbiljan problem.
Mogućnost da IT odjeli i službenici za zaštitu podataka u jednoj jasnoj ploči vide sve AI značajke i jednim potezom ih isključe, može Firefoxa učiniti privlačnim izborom za javnu upravu, škole, zdravstvo ili banke širom EU – uključujući Hrvatsku. Posebno u situacijama gdje se kombiniraju stari sustavi, oblačne usluge i strogi zahtjevi za zaštitu osobnih podataka.
Za hrvatske korisnike je bitno i to što na tržištu već postoje alternativni preglednici europskog porijekla – primjerice Opera i Vivaldi – koji ciljaju napredne korisnike. Ako i oni uvedu slične AI kontrole, možemo dobiti izrazito „europski“ smjer razvoja preglednika: manje forsiranja AI‑a pod svaku cijenu, više naglaska na suverenitet korisnika i usklađenost s regulativom.
U regionalnom kontekstu (SEE) gdje mnoge tvrtke rade za klijente iz EU, mogućnost demonstriranja da je radno okruženje – uključujući preglednik – pod strogom kontrolom u pogledu AI‑a može postati konkretna konkurentska prednost.
- POGLED U BUDUĆNOST
Kratkoročno, vjerojatno ćemo čuti da je ovo „funkcija za paranoične“ ili da postojeće postavke drugih preglednika već pružaju dovoljno kontrole. No, ako Firefox ovim potezom stekne reputaciju „sigurnijeg“ izbora kod stručnjaka za sigurnost i privatnost, ostatak tržišta neće moći ignorirati taj signal.
U razdoblju od jedne do dvije godine nije teško zamisliti da barem jedan veliki konkurent predstavi svoj „sigurni način rada za AI“ – vjerojatno prvo ciljan na poslovne korisnike. Ako se Akt o umjetnoj inteligenciji počne ozbiljnije provoditi, globalni prekidač za AI mogao bi prestati biti diferencijator i postati očekivani minimum.
Za Mozillu je ovo istodobno i alat za razumijevanje korisnika. Uz odgovarajuću, dobro objašnjenu telemetriju moći će vidjeti koje AI funkcije korisnici najčešće gase, koje zadržavaju i kako se taj odnos mijenja u vremenu. To je vrijedan signal kamo usmjeriti spomenutih 1,4 milijarde dolara ulaganja – i na kojim područjima namjerno stati na kočnicu.
Otvorena su i praktična pitanja: hoće li glavni prekidač obuhvatiti i ekstenzije trećih strana koje ugrađuju AI? Što točno znači „isključeno“ u smislu mrežnog prometa i obrade podataka? I hoće li Mozilla odoljeti pritisku da neke „polu‑AI“ značajke lingvistički izuzme iz dometa tog prekidača?
Ako ostane dosljedna i transparentna, Mozilla može Firefoxa ponovno pozicionirati kao logičan izbor za javni sektor, obrazovne ustanove i tvrtke u Hrvatskoj i EU koje žele koristiti moderni web, ali zadržati kontrolu nad time kada i kako AI ulazi u igru.
- ZAKLJUČAK
Firefoxov glavni prekidač za gašenje AI‑a nije anti‑tehnološki manifest, već pokušaj da se korisniku vrati stvarna moć odlučivanja u eri kada sve postaje „pametno“ po defaultu. Mozilla računa na to da će u svijetu u kojem je AI svuda prava premium opcija biti mogućnost da kažete „ne, hvala“. Ključno pitanje za vas je: kada vam sljedeći put aplikacija ponudi svojeg „kopilota“, hoćete li imati – i koristiti – gumb za gašenje?
