Naslov i uvod
U utrci za umjetnu inteligenciju sve se manje radi o idejama, a sve više o megavatima i GPU‑ovima. Tamo gdje nastanu najveći klasteri podatkovnih centara, nastat će i nova središta ekonomske moći. Indija je sada povukla potez koji teško prolazi nezapaženo: do 2047. godine nudi efektivno nultu stopu poreza na prihode od oblaka i AI‑usluga koje se iz te zemlje izvoze.
To je otvoreni pokušaj da se postane globalno čvorište za AI‑račun – u trenutku kada se Europska unija bavi prvenstveno regulacijom, a zemlje jugoistoka Europe pokušavaju uhvatiti korak s osnovnom digitalnom infrastrukturom. U nastavku analiziramo što indijska strategija znači za EU, Hrvatsku i širu regiju.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, novi proračun Indije predviđa porezne praznike do 2047. za strane pružatelje oblaka. Prihodi od cloud i AI‑usluga prodanih klijentima izvan Indije, ako se izvršavaju iz podatkovnih centara u zemlji, bili bi izuzeti od indijskog poreza na dobit.
Prodaja indijskim kupcima i dalje se oporezuje te mora ići preko lokalno osnovanih distributera. Za indijske operatere podatkovnih centara koji pružaju usluge povezanim inozemnim društvima uvodi se i „safe harbour” marža od 15 % (cost‑plus) radi veće pravne sigurnosti u transfernim cijenama.
Ovakav okvir nadovezuje se na već objavljene gigantske investicije: Google planira uložiti 15 mlrd USD u AI‑hub i infrastrukturu, Microsoft 17,5 mlrd do 2029., a Amazon cilja ukupnu izloženost u Indiji oko 75 mlrd USD. Domaći i zajednički projekti, poput Digital Connexiona ili grupacije Adani, razvijaju AI‑orijentirane kampuse snage u gigavatima.
Istim proračunom proširuju se i poticaji za poluvodiče, elektroničke komponente, kritične minerale te prekograničnu e‑trgovinu, čime Indija želi zaokružiti cijeli lanac – od ruda do oblaka.
Zašto je to važno
Ovo nije subvencija još jedne aplikacije ili startupa, već izravna podrška temeljnoj infrastrukturi na kojoj će raditi buduća umjetna inteligencija. Tko kontrolira jeftin i obilan račun, kontrolira i značajan dio AI‑ekonomije.
Glavni dobitnici:
- Veliki američki cloudovi (AWS, Google Cloud, Azure) dobivaju porezno gotovo sterilno okruženje iz kojeg mogu posluživati globalne AI‑workloade.
- Veliki indijski igrači u infrastrukturi – telekomi, energetske i građevinske grupacije – dobivaju dugoročnu sigurnost potražnje i mogu planirati vlastite mreže, izvore energije i podatkovne kampuse.
Potencijalni gubitnici:
- Manji indijski cloud i AI‑pružatelji, koji bi mogli ostati zarobljeni u ulogama preprodavača s tankim maržama, umjesto da sudjeluju u dobiti na infrastrukturnoj razini.
- Države koje žele privući AI‑podatkovne centre, uključujući i članice EU, jer se teško mogu politički opravdati porezne povlastice usporedive s indijskim.
Tu su i rizici: AI‑podatkovni centri izuzetno su energetski i vodno intenzivni. Indija se već bori s nestabilnom opskrbom električnom energijom i nestašicom vode. Ako infrastruktura i okolišna politika ne budu pratile brzinu ulaganja, rezultat bi mogli biti zastoji, lokalni otpor i pritisak da se režim preispita.
Iz perspektive industrijske politike poruka je ipak jasna: Indija je spremna odreći se dijela budućih poreznih prihoda kako bi osigurala da se ključni AI‑kapaciteti grade upravo kod nje.
Šira slika
Indijski potez uklapa se u sve izraženiji trend „suverenog računa“.
SAD guraju vlastitu proizvodnju čipova i superračunala kroz CHIPS and Science Act. Zaljevske monarhije, prije svega Saudijska Arabija i UAE, troše na desetke milijardi dolara na GPU‑farme i partnerstva s AI‑laboratorijima. U Aziji, Južna Koreja, Japan i Singapur razvijaju nacionalne AI‑infrastrukture.
Europska unija je do sada bila prvenstveno regulatorni lider: GDPR, Digital Services Act, Digital Markets Act i nadolazeći EU AI Act. Postoje snažni podatkovni hubovi u Frankfurtu, Amsterdamu, Dublinu i nordijskim državama, ali rast ograničavaju cijene struje, kapacitet mreže i lokalni otpor projekata.
Indija sada šalje poruku: „Ako gradite sljedeći AI‑superklaster, izgradite ga kod nas – i porez gotovo da nećete platiti.“ Povijesno, slični porezni aranžmani pomogli su Irskoj ili državama jugoistočne Azije da postanu proizvodne baze Zapada.
Ovaj put u igru ulazi i globalni projekt minimalnog poreza OECD‑a (15 %). Kako će se u praksi tretirati specijalni režimi za digitalne usluge, otvoreno je pitanje; Indija očito računa na sivu zonu i odgodu pune primjene.
Važan je i rok: do 2047., stote godišnjice neovisnosti. To je razina dugoročnosti kakvu u Europi rijetko viđamo; porezna politika u državama članicama često se mijenja svakih nekoliko godina.
Europski i regionalni kut gledanja
Za Europsku uniju i zemlje poput Hrvatske, Slovenije ili Srbije, koje žele jačati svoju digitalnu infrastrukturu, indijska odluka otvara nekoliko ključnih pitanja.
Prvo, može li EU realno konkurirati Indiji u poreznim olakšicama? Odgovor je vjerojatno ne. Proračunski prostor je ograničen, a politički otpor prema „poklonima“ Big Techu velik.
Drugo, što je tada europska dodana vrijednost? To može biti kombinacija:
- pravne sigurnosti i visokih standarda zaštite podataka;
- stabilne, uglavnom obnovljive energije (osobito u nordijskim zemljama);
- inicijativa za „suveren oblak“ i lokalna partnerstva, poput projekta Gaia‑X.
U praksi, mnogi AI‑workloadi koji ne uključuju osobne podatke mogli bi se preseliti u Indiju ili druge jeftinije jurisdikcije, dok bi se osjetljivi dijelovi zadržali u EU. Za hrvatske i regionalne startupe to znači da će:
- imati priliku koristiti globalno jeftiniji račun za najzahtjevnije treninge modela;
- istovremeno morati paziti na usklađenost s GDPR‑om, budućim EU AI Act i nacionalnim pravilima.
Za zemlje jugoistočne Europe, koje pokušavaju privući svoje podatkovne centre (npr. projekti u Zagrebu, Beogradu, Bukureštu, Ateni), indijski paket predstavlja novu razinu konkurencije. Bit će nužno tražiti niše: specijalizirane, energetski učinkovite i regulatorno usklađene centre, umjesto pokušaja da se natječe porezima.
Pogled unaprijed
Što možemo očekivati u sljedećih 5–10 godina?
Daljnju koncentraciju AI‑kapaciteta u nekoliko središta. Indija ima dobru poziciju da postane jedno od njih, uz pojedine američke savezne države i države Perzijskog zaljeva.
Standardnu praksu multiregionalnih arhitektura. Tvrtke će svoje AI‑sustave dizajnirati tako da različite faze (trening, fino podešavanje, inferencija) žive u različitim regijama, ovisno o cijeni, latenciji i regulativi.
Povezivanje klimatske i digitalne politike. EU već gura strože zahtjeve za energetsku učinkovitost podatkovnih centara; možda će slični kriteriji postati uvjet i za AI‑usluge koje uvozi. Time bi se posredno vršio pritisak i na indijske operatere.
Političku neizvjesnost u samoj Indiji. Obećanje do 2047. nije zakonom prirode. Promjene vlasti, gospodarske krize ili društveni pritisci mogu dovesti do revizije režima. Globalni igrači će zato paralelno razvijati kapacitete i na drugim lokacijama.
Za hrvatske tvrtke i startupe praktična je poruka: naučite koristiti globalnu raspodjelu računa kao prednost. To znači razumjeti gdje je koji workload smiješno jeftin, gdje mora ostati zbog podataka i gdje vam lokalna prisutnost donosi vrijednost (npr. u radu s javnim sektorom ili financijama).
Zaključak
Indija se otvoreno kandidira za ulogu svjetske porezne oaze za AI‑račun sljedećih dvadesetak godina. To će preoblikovati karte podatkovnih centara i pojačati pritisak na Europsku uniju i naše regionalne politike. Umjesto da pokušava kopirati indijski model, EU će vjerojatno morati igrati na svoje adute: povjerenje, održivost i pametno kombiniranje lokalne i globalne infrastrukture. Ključno pitanje za Hrvatsku i susjede glasi: u kojem dijelu tog lanca želimo biti – samo korisnici, ili i graditelji temelja nove AI‑ekonomije?
