Legora vrijedna 5,55 milijardi: tko će posjedovati AI sloj pravne industrije?

Švedski legaltech koji je odrastao u New Yorku, Legora, upravo je procijenjen na 5,55 milijardi dolara. Iza tog impresivnog broja krije se važnije pitanje: tko će kontrolirati budući „AI sloj” pravne industrije? Hoće li to biti horizontalni divovi poput Microsofta i Anthropica ili specijalizirane platforme, poput Legore i Harveya, koje žele postati neizostavni dio svakodnevnog rada odvjetnika?

U nastavku sažimam ključne informacije iz TechCruncha i nudim širi pogled: što ova runda znači za odvjetnička društva, za postojeće dobavljače pravnog softvera i za europsko, uključujući hrvatsko i regionalno, tržište.

Vijest ukratko

Prema pisanju TechCruncha, Legora, AI platforma namijenjena odvjetnicima i internim pravnim službama, prikupila je 550 milijuna dolara u rundi serije D, uz vrijednovanje tvrtke na 5,55 milijardi dolara. Tvrtka je nastala u Švedskoj (pod imenima Judilica i kasnije Leya), sudjelovala je u Y Combinator programu, a danas joj je sjedište u New Yorku.

Rundu predvodi fond Accel, uz sudjelovanje niza renomiranih investitora rizičnog kapitala kao što su Benchmark, Bessemer, General Catalyst, ICONIQ i drugi. Legora se oslanja na velike jezične modele, prije svega Claude tvrtke Anthropic, a prema TechCrunchu već je koriste oko 800 odvjetničkih ureda i pravnih timova.

Tvrtka se širi vrlo brzo – u godinu dana višestruko je povećala broj zaposlenih te otvara dodatne urede u SAD‑u, uključujući Houston i Chicago. Istodobno se suočava s ozbiljnom konkurencijom: rivalom Harveyem, Microsoftovim Copilotom i novim pravnim dodacima za generičke AI modele.

Zašto je to važno

Legorina runda nije samo još jedan dokaz da su investitori zaljubljeni u AI. Ona jasno pokazuje gdje očekuju da će nastati najveća vrijednost u pravnoj industriji: u sloju koji upravlja radnim tokovima, a ne u samim modelima.

S jedne strane, horizontalni igrači integriraju AI u široko korištene alate – e‑poštu, uredske pakete, kolaboracijske platforme. S druge strane, vertikalne platforme poput Legore žele postati mjesto gdje svaki predmet počinje i završava: od inicijalnog upita klijenta, preko istraživanja i izrade nacrta, do revizije, komunikacije i obračuna sati.

Za odvjetnička društva posljedice su jasne:

• Dobitnici: veće i digitalno zrelije kuće koje rano uvedu i standardiziraju uporabu AI alata. One mogu smanjiti troškove po predmetu, ubrzati isporuku prema klijentima i ponuditi nove modele naplate (paušali, kombinacija fiksne i varijabilne naknade i sl.).
• Gubitnici: uredima „srednje klase“ koji odgađaju odluku prijeti rizik da postanu svojevrsni „analogni otok“: i dalje rade, ali izvan glavnih lista dobavljača velikih korporativnih klijenata.

Dobavljači tradicionalnog pravnog softvera – DMS, alati za upravljanje predmetima, e‑obračun – nalaze se pod dodatnim pritiskom. TechCrunch podsjeća da su dionice nekih javno listanih pravnih softverskih kuća pale nakon najave pravnog dodatka za Claude. Tržište na taj način poručuje: ako AI preuzme ključne radne tokove, postoji opasnost da se postojeći alati svedu na puku infrastrukturu za pohranu i naplatu.

Legora pokušava zauzeti upravo suprotno mjesto – želi biti operativni sustav za kompleksne pravne predmete, a ne samo sučelje preko Claudea. U tom slučaju dobavljač modela postaje zamjenjiv, dok odnos s klijentom i ugradnja u procese ostaju stvarna barijera ulaska konkurenciji.

Šira slika

Legora se uklapa u nekoliko ključnih trendova u svijetu AI‑a.

1. Od generičkih chatbotova do dubokih vertikalnih rješenja.

Prvi val generativnog AI‑a bio je „stavimo chatbota u sve“. Drugi val su specijalizirane platforme koje razumiju duboku strukturu pojedinih industrija: vrste podataka, regulativu, tipične pogreške i stvarne poticaje aktera. U pravu to znači:

• odražavanje odvjetničke tajne i profesionalnih standarda,
• rad s različitim procesnim pravilima i rokovima,
• upravljanje više jezika i jurisdikcija.

Prednost Legore nije u pristupu API‑ju, nego u tome što razumije kako stvarno izgleda radni dan odvjetnika u složenom sporu ili M&A transakciji: tko daje zadnji „approve“, što se klijentu može poslati bez partnerove revizije, kako se znanje vraća u bazu presedana.

2. Tradicionalni igrači moraju odlučiti hoće li kupovati ili graditi.

Veliki pravni izdavači i softverske kuće već razvijaju vlastite AI slojeve. Imaju sadržaj, portfelj klijenata i prodajne timove, ali i tehnički dug te cjenovne modele prilagođene licenciranju baza podataka, a ne AI‑posredovanom radu.

Startupi poput Legore mogu od početka dizajnirati proizvode polazeći od pretpostavke da je AI stalno prisutan suradnik. To uključuje drugačiji dizajn sučelja, drugačiju podjelu zadataka između ljudi i stroja te drugačije metrike uspjeha (npr. koliko se sati rada „uštedjelo“, a ne samo koliko je dokumenata spremljeno).

3. Modeli postaju roba, podaci i integracije – ključna imovina.

Legora otvoreno naglašava da se oslanja prvenstveno na Claude. To implicira budućnost u kojoj će uspješne platforme biti multi‑model, birajući model prema jeziku, vrsti posla i zahtjevanoj razini sigurnosti, uključujući i otvorene modele u „suverenim“ europskim oblakima.

Tko će pobijediti? Oni koji kontroliraju:

• vlastite skupove podataka (ugovore, presedane, interni „know‑how“),
• razumijevanje obrazaca korištenja (gdje odvjetnici ispravljaju AI, gdje mu vjeruju, gdje odustaju),
• duboke integracije u postojeće sustave (DMS, ERP, CRM, sustavi za naplatu).

Vrijednovanje od 5,55 milijardi dolara pokazuje da investitori vjeruju kako će upravo ovaj sloj imati nekoliko globalnih pobjednika.

Europski i regionalni kut (Hrvatska i SEE)

Legora je još jedan primjer europskog deep‑techa koji puni naslovnice tek nakon selidbe preko Atlantika. Europa postavlja regulatorni okvir – GDPR, Akt o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act), DSA/DMA – dok se najveće komercijalne prilike i dalje realiziraju na tržištu koje je pravno i kulturno sklonije parnicama, tj. u SAD‑u.

Za Hrvatsku i širu regiju (Slovenija, Srbija, BiH, Crna Gora, Sjeverna Makedonija) to otvara dvije teme:

1. Usvajanje. Veći regionalni uredi u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu koji rade cross‑border poslove s klijentima iz EU i SAD‑a bit će među prvima pod pritiskom da uvedu AI alate – i zbog konkurencije i zbog očekivanja međunarodnih klijenata.
2. Prilika. Kompleksnost jezika i lokalnih propisa može postati prednost. Alati koji „razumiju“ hrvatski, slovenski ili srpski pravni jezik i specifične procedure (npr. ovršni postupak, zemljišne knjige, trgovački sporovi) mogu popuniti nišu koju globalne platforme neće brzo pokriti.

Istodobno, EU AI Act i GDPR nameću stroge zahtjeve u pogledu lokacije i obrade podataka. Hrvatskim odvjetnicima i pravnim službama neće biti svejedno gdje se nalaze serveri, kako se podaci anonimiziraju i je li moguće isključiti da se povjerljivi dokumenti „vrate“ u trening modela.

Pogled unaprijed

Za Legoru, sljedeće dvije do tri godine bit će presudne – manje po pitanju novih rundi, a više po pitanju dokaza da je platforma postala dio infrastrukture pravnog rada.

Ključna pitanja na koja vrijedi obratiti pozornost:

1. Stvarna razina korištenja. Hoće li Legora biti alat koji se povremeno otvori za brzi nacrt ili početna točka većine predmeta? Investitori će sve manje gledati broj klijenata, a sve više udio obračunatih sati koji prolaze kroz platformu.

2. Odnosi s regulatorima i osiguravateljima. Od odvjetničkih komora do osiguravajućih društava za profesionalnu odgovornost – svi će morati zauzeti stav o AI alatima. Rješenja koja nude jasne revizijske tragove, kontrolu pristupa i mogućnost rekonstrukcije odluka AI‑a imat će prednost.

3. Strategija modela i suverenosti podataka. Oslonac na jednog dobavljača modela (Claude) nosi komercijalne i političke rizike. Bit će zanimljivo pratiti hoće li Legora uvesti sloj koji će omogućiti odabir različitih modela, uključujući hosting unutar EU za osjetljive klijente.

4. Konsolidacija tržišta. Nerealno je očekivati da će desetak AI pravnih platformi održavati duboke integracije u sve sustave koje koriste velike korporacije i odvjetničke kuće. Stoga treba očekivati val akvizicija i partnerstava – kako od strane globalnih izdavača, tako i od samih AI‑native startupa.

Za hrvatske i regionalne aktere poruka je jednostavna: ako sami ne definirate AI strategiju, ona će nastati stihijski – kroz nekoordinirano korištenje javnih chatbotova i pojedinačnih alata, bez jasnih pravila o podacima i odgovornosti.

Zaključak

Legorino vrijednovanje od 5,55 milijardi dolara potvrđuje da je pravo bojište u AI eri – barem u pravu – sloj koji upravlja svakodnevnim radnim tokovima, a ne sami modeli. Moje je mišljenje da će pobjednici biti oni koji najbolje razumiju i preoblikuju „tkanje“ odvjetničkog rada, uz poštovanje regulatornog okvira.

Za europske, hrvatske i regionalne odvjetnike pitanje više nije hoće li AI promijeniti praksu, nego koga će izabrati za partnera u toj promjeni i koliko brzo su spremni djelovati.