Naslov i uvod
OpenAI je godinama gradio reputaciju istraživačkog laboratorija koji primarno brine o sigurnosti i dugoročnim posljedicama umjetne inteligencije. Današnji OpenAI, procijenjen na oko 500 milijardi dolara, izgleda bitno drukčije: ponaša se kao veliki platformski igrač kojem je sve podređeno uspjehu ChatGPT‑a. Odlazak višeg kadra i preusmjeravanje resursa s »plavog neba« istraživanja na glavni chatbot mijenja ravnotežu snaga u globalnoj AI‑utrci – i otvara pitanja što to znači za Europu i našu regiju.
Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, koja prenosi izvještavanje Financial Timesa, OpenAI je u posljednjim mjesecima značajno preusmjerio resurse s dugoročnih istraživanja na razvoj ChatGPT‑a i temeljnih velikih jezičnih modela.
Više sadašnjih i bivših zaposlenika navodi da pristup računalnim resursima i novim zaposlenjima sve više imaju timovi izravno povezani s ChatGPT‑om i osnovnom LLM arhitekturom. Ekipe koje rade na videu (Sora), generiranju slika (DALL·E) ili drugim eksperimentalnim smjerovima osjećaju se podfinancirano, a dio projekata nevezanih uz jezične modele navodno je ugašen.
Istodobno je otišlo nekoliko senior osoba: potpredsjednik zadužen za istraživanje »razmišljanja« modela, voditeljica istraživanja politika modela koja je prešla u Anthropic te ekonomist koji je već ranije upozoravao na odmak od nepristranih istraživanja.
Do zaokreta dolazi nakon interne »uzbune« kada su Googleov Gemini 3 i Claude od Anthropica po neovisnim testovima uhvatili ili prestigli OpenAI‑jeve modele. Unatoč tome, mnogi ulagači ostaju mirni, jer vjeruju da je baza od oko 800 milijuna korisnika ChatGPT‑a dugoročno veća prednost od pukog vodstva na benchmark testovima.
Zašto je to važno
Za tipičan startup iz Silicijske doline ovo bi bio očekivan razvoj: manje rizičnih istraživanja, više fokusiranog rada na proizvodu koji plaća račune. No kada je taj proizvod opća AI‑platforma koju koriste stotine milijuna ljudi, radi se o nečemu mnogo većem od internog restrukturiranja.
Najizravniji dobitnici su poslovni partneri i dioničari OpenAI‑a. Koncentriranje talenta i GPU resursa na ChatGPT povećava šanse da usluga ostane u samom vrhu tržišta uz Google i Anthropic. To je priča kojom se opravdava golemo vrijednovanje tvrtke.
Gubitnici su istraživački pravci koji ne ulaze u tablicu featurea ChatGPT‑a: alternativne arhitekture izvan klasičnih LLM‑ova, kontinuirano učenje, novi sigurnosni okviri, dublje analize ekonomskih i društvenih učinaka. Ako i vrlo iskusni znanstvenici teško dolaze do računalne snage za takve teme, signal je jasan i unutar tvrtke i prema van.
Za širi AI ekosustav opasnost je sužavanje vidokruga. Kada najutjecajniji laboratorij de facto poruči da je budućnost »još veći LLM‑ovi i pametnije inženjerstvo«, to oblikuje prioritete sveučilišta, VC fondova i mladih istraživača. A povijest tehnologije pokazuje da su veliki iskoraci često dolazili iz pravaca koji su u tom trenutku izgledali marginalno ili čak nebulozno.
Šira slika
Ono što se događa u OpenAI‑u uklapa se u tri veća trenda u industriji.
1. Od laboratorija do platforme. Početni OpenAI isticao je mission‑driven pristup i sigurnost. Današnji OpenAI podsjeća na Apple ili Google: ChatGPT kao univerzalni interfejs, oko njega API‑ji, dodaci, partnerski programi, sve s ciljem izgradnje jarka oko platforme. Objavljivanje znanstvenih radova i dalje postoji, ali nije više primarni pogon tvrtke.
2. Oligopol nad računalnom snagom. Treniranje vrhunskih modela zahtijeva ogromna ulaganja i pristup najnovijim GPU‑ovima koje realno imaju tek OpenAI/Microsoft, Google, Anthropic/Amazon i Meta. Unutar tih kuća, pristup GPU‑ovima postaje političko i strateško pitanje. Opisi istraživača koji moraju »pitchati« svoje ideje kako bi dobili kredite za računanje više nalikuju internom investicijskom odboru nego akademskom laboratoriju.
3. Od tehnološkog do ponašajnog jarka. U ranim godinama ključna prednost OpenAI‑a bila je tehnička. Danas je to činjenica da stotine milijuna ljudi svaki dan otvaraju ChatGPT. Navika je teže promjenjiva od algoritma. Kada je glavni jarek ponašanje korisnika, interna se logika tvrtke logično okreće retenciji, monetizaciji i dubokim integracijama, a manje rizičnoj znanosti koja možda neće imati direktan produktni output.
Sličnu putanju već smo vidjeli kod Googlea i DeepMinda, kao i kod drugih velikih igrača. Razlika je što je OpenAI ovaj put prošao bržu transformaciju – i to pod reflektorima globalne javnosti.
Europski i regionalni kut
Za Hrvatsku i EU taj zaokret dodatno naglašava dvije teme koje se ionako sve češće spominju: digitalni suverenitet i koncentraciju moći u nekoliko američkih i kineskih firmi.
S jedne strane tu je europska regulativa. Akt o umjetnoj inteligenciji, GDPR i Akt o digitalnim uslugama (DSA) od pružatelja moćnih modela traže transparentnost, procjenu rizika i zaštitu korisnika. Ako se unutar OpenAI‑a fokus pomiče na brzinu isporuke novih mogućnosti u ChatGPT‑u, bit će sve veće napetosti između poslovnih ciljeva i zahtjeva regulatora u Bruxellesu. Pritom je Microsoft kao ključni partner već pod povećalom zbog uloge »gatekeepera« prema DMA‑u.
S druge strane, radi se o razvojnim prilikama za Europu i jugoistočnu Europu. Startupi iz Zagreba, Ljubljane, Beograda ili Sarajeva već danas intenzivno koriste OpenAI‑jeve API‑je. No istodobno se razvijaju europski igrači poput Mistral AI ili Aleph Alpha, te niz istraživačkih centara (od Tübingena do Pariza) koji pokušavaju ponuditi otvorenije i istraživački orijentirane alternative. Ako se OpenAI sve više zatvara u produktni mindset, otvara se prostor da europske inicijative preuzmu ulogu »javnog interesa« u AI istraživanjima – uz uvjet da ih prate ozbiljna ulaganja i pristup računskoj infrastrukturi.
Za hrvatske tvrtke poruka je pragmatična: OpenAI i ChatGPT su moćan alat, ali ne smiju postati jedini stup digitalne strategije. U okruženju u kojem se prioriteti velikih igrača brzo mijenjaju, oslanjanje na jednog dobavljača je rizično, kako s tehnološke, tako i s regulatorne strane.
Pogled unaprijed
U idućih godinu do dvije vjerojatno ćemo vidjeti nekoliko trendova:
- daljnju produktizaciju: dublju integraciju ChatGPT‑a u Microsoft 365, GitHub, Azure i vjerojatno specijalizirane verzije za pojedine sektore;
- odljev temeljne znanosti: istraživači koji žele raditi na alternativnim pristupima vjerojatno će odlaziti u konkurentske labove, sveučilišta ili vlastite startupe;
- pojačan regulatorni pritisak u EU: kako AI Act bude stupao na snagu, generički modeli visoke snage bit će pod sve većom lupom, a OpenAI će morati birati između veće otvorenosti ili ograničavanja funkcionalnosti na pojedinim tržištima.
Šire gledano, najveći rizik nije da OpenAI »izgubi« utrku, nego da cijela industrija zapne u jednom mentalnom modelu: još više podataka, još veći modeli, još više GPU‑ova – uz premalo prostora za drugačije ideje. Dosadašnja povijest AI‑a pokazuje da su radikalni pomaci često dolazili iz rubnih istraživačkih zajednica.
Za poduzeća i razvijače u Hrvatskoj i regiji najbolja je strategija diverzifikacija: graditi rješenja koja danas mogu koristiti OpenAI, sutra Anthropic ili neki europski model, bez potpunog zaključavanja. Tražiti ugovorne garancije oko prijenosa podataka i koristiti standardne formate kako bi se smanjili troškovi eventualne migracije.
Zaključak
OpenAI se sve više ponaša kao ono što je de facto postao: globalni platformski div fokusiran na ChatGPT, a sve manje kao laboratorij koji prvenstveno služi znanosti i javnom interesu. Ta je odluka poslovno razumljiva, ali ostavlja prazninu u području dugoročnih, rizičnih i otvorenih istraživanja. Ako tu prazninu ne popune javne institucije, sveučilišta i novi laboratoriji – uključujući one u EU i našoj regiji – razvoj umjetne inteligencije ostat će u potpunosti usmjeren onim što je trenutno najprofitabilnije za nekolicinu tvrtki.
