Mit „otpuštanja zbog AI“: kada je automatizacija samo izgovor
Posljednjih mjeseci sve više kompanija tvrdi da otpušta ljude zato što „njihov posao sada radi umjetna inteligencija“. To dobro zvuči na burzi, ali puno lošije u životopisima stvarnih ljudi. Pitanje je: koliko tih „AI otpuštanja“ zaista proizlazi iz konkretnih sustava umjetne inteligencije, a koliko je riječ o starom dobrom rezanju troškova zamotanom u novi tehnološki narativ?
U nastavku analiziramo što zapravo znamo o ovom trendu, zašto uprave tako rado spominju AI, kakve su posljedice za tržište rada te što sve to znači za Europsku uniju i regiju jugoistočne Europe, uključujući Hrvatsku.
Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, pozivajući se na članak The New York Timesa, sve veći broj tvrtki službeno navodi umjetnu inteligenciju kao glavni razlog za valove otpuštanja – fenomen koji analitičari sve češće nazivaju „AI‑washing“.
Prema podacima navedenim u tim izvješćima, tijekom 2025. više od 50.000 otpuštanja bilo je formalno pripisano uvođenju AI sustava. Među velikim tehnološkim kompanijama koje su u javnoj komunikaciji isticale AI kao ključni razlog rezanja radnih mjesta nalaze se i Amazon te Pinterest.
TechCrunch dodatno ističe siječanjsko izvješće analitičke kuće Forrester, koje upozorava da nemali broj tih kompanija zapravo još nema dovoljno zrele i provjerene AI aplikacije koje bi mogle realno preuzeti poslove otpuštenih radnika. Umjetna inteligencija tako često služi kao obećanje buduće učinkovitosti, dok su pravi razlozi financijski pritisci ili preveliko zapošljavanje u prethodnim godinama.
Medij navodi i razmišljanja istraživačice Molly Kinder iz instituta Brookings, koja naglašava da je poruka „otpustili smo zbog AI“ vrlo privlačna investitorima – znatno privlačnija od priznanja da poslovanje jednostavno stagnira ili da je uprava pogriješila u procjeni.
Zašto je to važno
Kada direktor kaže „AI preuzima vaš posao“, on ne objašnjava samo jednu odluku, nego gradi priču koja će oblikovati način na koji javnost, politika i obrazovni sustavi doživljavaju promjene na tržištu rada u godinama koje dolaze.
Tko dobiva?
U prvom redu uprave i dioničari. Ako tvrtka smanji broj zaposlenih i prizna da je krivo procijenila potražnju, to izgleda kao menadžerski neuspjeh. Ako isti potez predstavi kao „agresivan zaokret prema umjetnoj inteligenciji“, šalje poruku odlučnosti, modernosti i usklađenosti s globalnim tehnološkim trendom. Burza danas vrlo često nagrađuje upravo takve priče.
Dobit imaju i konzultantske kuće te pružatelji cloud infrastrukture i AI alata: jednom kad je AI formalno naveden kao razlog restrukturiranja, uprava i nadzorni odbor očekuju AI strategije, projekte i investicije – čak i ako je poslovni slučaj još labav.
Tko gubi?
Zaposlenici su prvi na udaru. Ako su stvarni razlozi pad narudžbi, preveliko zapošljavanje u pandemiji ili promašena ekspanzija, ljudi ne samo da gube posao, nego dobivaju poruku da je njihova struka „pojedenа“ algoritmima. To može navesti na panične promjene karijere i ulaganje u edukacije koje ne rješavaju pravi problem.
Drugi gubitnik je javna politika. Ako statistike pokazuju da je velik dio otpuštanja službeno povezan s AI, kreatori politika će logično zaključiti da je ključni izazov – tehnološko zastarijevanje vještina. Posljedični programi prekvalifikacije i poticaji mogu biti promašeni ako je stvarni uzrok klasična poslovna kriza.
Tu je i manje vidljiva šteta: AI‑washing narušava povjerenje u stvarnu automatizaciju. Tamo gdje AI zaista donosi veću produktivnost, logično je očekivati promjene u organizaciji rada. Ali ako svako „stezanje remena“ bude proglašeno AI revolucijom, sindikati i radnici brzo će svaku AI inicijativu doživjeti kao prijetnju – pa i onda kada bi se uz dobar dogovor i prekvalifikaciju mogla pretvoriti u win‑win.
Šira slika
AI‑washing nije izolirani fenomen. Vidjeli smo slične obrasce s greenwashingom, ESG‑washingom, pa i tijekom kratkotrajne manije oko metaversa.
U prethodnim valovima automatizacije – od industrijskih robota do bankomata – tehnologija je najčešće prvo ulazila u jasno definirane procese, a onda su se mijenjali opisi poslova. U aktualnom valu generativne umjetne inteligencije nerijetko je obrnuto: najprije se najavi „veliki zaokret prema AI“, dok se stvarni sustavi tek testiraju u pilot‑projektima.
To stvara podjelu između tvrtki koje AI uvode tiho i pragmatično – automatizirajući konkretne zadatke u logistici, financijama ili korisničkoj podršci – i onih koje AI koriste prvenstveno kao komunikacijski alat prema tržištu kapitala. Prve će postupno stvarati mjerljive prednosti; druge riskiraju da ih za godinu‑dvije ulove vlastite neispunjene najave.
Važno je i povijesno sjećanje: samo nekoliko godina ranije mnoge su korporacije korištenjem riječi „metaverse“ opravdavale investicije koje su se kasnije pokazale promašenima. Ako se isti obrazac ponovi s AI, udarac povjerenju u tehnologiju mogao bi biti znatno jači – i to baš u trenutku kada nam zaista trebaju ozbiljne digitalne transformacije, primjerice u zdravstvu ili javnoj upravi.
Europski i regionalni pogled
U Europskoj uniji priča o „otpuštanjima zbog AI“ sudara se s jačom zaštitom radnika i opširnijom digitalnom regulativom nego u SAD‑u.
Masovna otpuštanja u državama članicama često zahtijevaju konzultacije sa sindikatima, radničkim vijećima i državnim institucijama. Puko pozivanje na „uvođenje AI“ bez konkretnih projekata, analiza utjecaja i planova prekvalifikacije teško će proći, osobito u zemljama s jačom tradicijom socijalnog dijaloga poput Njemačke ili Francuske.
Uz to, EU ubrzano uvodi Akt o umjetnoj inteligenciji, dok GDPR već postavlja granice za automatizirano donošenje odluka koje bitno utječu na pojedince. Ako se kompanija poziva na AI kao razlog za smanjenje broja radnih mjesta, logično je da regulatori, radnici i sindikati pitaju: koje točno sustave koristite, kako procjenjujete rizike, koje ste informacije dali zaposlenima?
Za Hrvatsku i širu regiju jugoistočne Europe postoji još jedna dimenzija. Mnoge tvrtke u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu ili Skoplju rade kao nearshoring ili outsourcing centri za zapadne klijente. Kada ti klijenti u SAD‑u ili zapadnoj Europi proglase „AI‑restrukturiranje“, posljedice se često preliju na regionalne urede – ponekad bez jasnog razumijevanja je li doista riječ o automatizaciji ili o običnom rezanju budžeta.
S druge strane, hrvatske IT i AI tvrtke imaju priliku istaknuti se transparentnijim pristupom: pokazati stvarne AI projekte, otvoreno razgovarati o utjecaju na radna mjesta i nuditi usluge koje klijentima pomažu da izbjegnu vlastiti AI‑washing.
Pogled unaprijed
U sljedećih 12 do 24 mjeseca vrijedi obratiti pozornost na nekoliko trendova.
1. Strpljenje investitora nije beskonačno
Trenutno tržišta nagrađuju gotovo svaku uvjerljivo ispričanu AI priču. No ako se kroz vrijeme pokaže da najavljene „ogromne uštede zbog AI“ često izostaju, analitičari će početi tražiti konkretne brojke: koji su procesi automatizirani, kako se promijenila produktivnost po zaposlenom, kakav je utjecaj na kvalitetu usluge.
2. Regulatori će gledati i na AI obećanja
Europske institucije već su pooštrile pristup greenwashingu. Nije teško zamisliti da će se sličan interes proširiti i na zavaravajuće tvrdnje povezane s AI, posebno ondje gdje tvrtke takvim tvrdnjama opravdavaju otpuštanja ili utječu na cijenu dionica. Smjernice o tome kada se restrukturiranje opravdano može nazvati „AI‑povezanim“ mogle bi AI‑washing učiniti mnogo skupljim.
3. Novi socijalni dijalog o automatizaciji
Sindikati i radnička vijeća u EU ubrzano uče jezik algoritama i AI sustava. Sve češće će tražiti transparentnost u vezi s uvođenjem AI alata, zajedničke procjene utjecaja na radna mjesta i obvezu poslodavaca da ponude prekvalifikaciju prije otkaza. Poslodavci koji na to pristanu rano i iskreno imat će veću šansu uvesti stvarne AI inovacije bez ozbiljnijih sukoba.
Za pojedince u Hrvatskoj to znači dvostruku zadaću. S jedne strane, isplati se ulagati u vještine koje nadopunjuju AI – analitika, rad s podacima, komunikacija, kreativno rješavanje problema. S druge strane, važno je ne paničariti pri svakom naslovu o „otpuštanjima zbog AI“: često se iza toga kriju dobro poznati poslovni ciklusi, a ne nužno algoritmi koji preuzimaju vaš posao.
Zaključak
Nisu sva otpuštanja koja se pripisuju umjetnoj inteligenciji lažna, ali značajan dio više nalikuje starim mjerama štednje presvučenima u novo tehnološko ruho. Prepoznati i imenovati AI‑washing nije puka semantička vježba, nego preduvjet za pametnu javnu politiku, razborite karijerne odluke i odgovorno ulaganje.
Sljedeća faza AI ere trebala bi nagraditi poslodavce koji su spremni otvoriti karte: jasno pokazati gdje automatizacija zaista donosi koristi, kako se te koristi dijele i kakvu podršku dobivaju ljudi čiji se posao mijenja. Ključno pitanje za poslodavce, radnike i investitore glasi: kada čujete „otpuštanja zbog AI“, tražite li i dokaze – ili vam je dovoljan dobar PR slogan?
