Bez raznolikih VC-ova nema raznolikih timova: gdje se zapravo lomi budućnost startupa
Na regionalnim startup konferencijama redovito slušamo o „važnosti raznolikosti“. No kad pogledamo tko sjedi u partnerskim strukturama fondova ili u prvim redovima uprave, slika je mnogo jednoličnija. Povod za ovaj tekst je razgovor s Leah Solivan o kojem piše TechCrunch i koji nas prisiljava na neugodno pitanje: možemo li očekivati raznolike timove u Hrvatskoj i regiji, ako kapital i dalje kontroliraju vrlo slični profili ljudi? U nastavku analiziram što njezina poruka znači za našu scenu.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, u jednoj od epizoda podkasta Build Mode gostovala je Leah Solivan, osnivačica Taskrabbit‑a i danas osnivačica te direktorica ranostupanjskog fonda Precedent.VC. U razgovoru je objašnjavala kako je razmišljala o zapošljavanju dok je Taskrabbit rastao od bootstrap projekta financiranog osobnim karticama do jedne od najpoznatijih platformi gig ekonomije.
Solivan je naglasila da se raznolikost ne događa sama od sebe: ona i njezin tim svjesno su je ugrađivali u svaki korak zapošljavanja. Po njezinu mišljenju, prenosi TechCrunch, ako tvrtka čeka da „riješi“ raznolikost tek kad je već velika, kultura i mreže su do tada već ukopane.
Istaknula je i širu sliku toka novca: kapital kreće od limited partners (LP‑jeva), koji biraju VC fondove; fondovi zatim biraju osnivače; iz toga nastaju startup timovi. Na svakoj razini ulogu igraju pristranosti ljudi koji odlučuju. Kao konkretne alate spominje, prema TechCrunchu, postavljanje cilja da se vidi više ženskih životopisa, ulazak u šire mreže i promicanje ljudi različitih pozadina u liderske uloge – bez pretpostavke da sami osnivači ili VC‑ovi moraju dolaziti iz podzastupljenih grupa.
Zašto je to važno
Solivanina poruka udara u samu srž načina na koji većina startupa i fondova u praksi funkcionira. Standardni obrazac je jasan: u ranoj fazi zapošljava se brzo, kroz poznate kanale i preporuke, uz kriterij „fit s postojećom ekipom“, a raznolikost se gura za kasnije. Ali „kasnije“ gotovo nikad ne dođe. Prvih desetak ili dvadesetak ljudi određuje ton kulture, mrežu preporuka i sliku toga tko uopće „pripada“ u firmi.
Dobitnici pristupa koji zagovara Solivan su očiti. Podzastupljeni talent dobiva priliku rano, prije nego što su uloge i vlasničke strukture zacementirane. Osnivači dobivaju bogatiji skup iskustava za dizajn proizvoda – što je ključno u sektorima poput fintecha, zdravstva, mobilnosti ili AI‑a, gdje su regulacija i povjerenje korisnika presudni. Vlagatelji pak smanjuju vjerojatnost da će financirati proizvode koji zbog slijepih pjega ekipe upadnu u regulatorne ili reputacijske probleme.
Gubitnici su svi koji su dosad profitirali od zatvorenih mreža: alumni istih sveučilišta i korporacija, homogene investicijske ekipe, klub „sličnih nama“. Kad LP‑jevi počnu povjeravati kapital novim menadžerima s drukčijim mrežama i kad osnivači počnu inzistirati na raznolikim shortlistama kandidata, ti klubovi gube dio svoje nevidljive prednosti.
Najvažnije je da Solivan diskusiju o raznolikosti seli s razine HR‑a na razinu moći. Politike zapošljavanja ne mogu nadoknaditi činjenicu da o većini milijunskih odluka još uvijek odlučuje uska, vrlo homogena skupina partnera i investitora. Ako želimo stvarno drukčije startupe, moramo promijeniti sastav ljudi koji raspoređuju kapital.
Šira slika
Solivanin istup dolazi u trenutku kad su DEI inicijative globalno pod pritiskom. Nakon vala javnih obećanja 2020., mnoge tehnološke kompanije — osobito u SAD‑u — tiho su smanjile timove i budžete za raznolikost. Istodobno, politička klima u nekim državama učinila je tu temu polarizirajućom.
Unatoč tome, postoje snažne struje koje guraju prema većoj raznolikosti:
- Remote i hibridni rad: tehnološke tvrtke danas bez problema zapošljavaju u više država i vremenskih zona. Ako je tim i dalje vrlo jednoličan, to sve više govori o selekciji, a sve manje o geografiji.
- Regulatorni pritisak: od zaštite podataka do umjetne inteligencije i digitalnih usluga, EU uvodi okvir (GDPR, DSA, AI Act) koji kažnjava proizvode s pristranim ili nefer ishodima.
- ESG zahtjevi prema institucionalnim ulagačima: europski i neki regionalni fondovi sve češće u ugovore s fondovima ugrađuju ciljeve vezane uz upravljanje i raznolikost.
Povijesno gledano, i dot‑com balon i kasniji Web 2.0 val obećavali su „demokratizaciju“, ali su vlasništvo i moć završili u rukama relativno uske skupine. Proizvodi nastali iz te perspektive često su zanemarivali realnost korisnika izvan nekoliko tehnoloških centara.
FONDOVI poput Precedent.VC, koji ulažu u najranijim fazama, djeluju tamo gdje je utjecaj najveći: odlučuju tko uopće dobiva šansu da izgradi tvrtku do ozbiljnog rasta. U našoj regiji sličnu ulogu već godinama imaju lokalni seed i pre‑seed fondovi, akceleratori i javni programi. Ako se kod njih ne promijeni način razmišljanja o tome tko dobiva prvi ček, teško da će se struktura osnivača bitno promijeniti.
Europski i regionalni kut
Europa, a s njom i Hrvatska, nalazi se u specifičnoj poziciji. Značajan dio VC kapitala dolazi posredno iz javnih izvora: EU fondova, nacionalnih razvojnih banaka, fondova fondova. U teoriji to znači da javne institucije mogu uvjetovati ulaganja time kakvi su timovi koji upravljaju fondovima i kakva je raznolikost u odborima portfeljskih tvrtki.
Hrvatska i šira SEE regija imaju još jedan izazov: tržišta su mala, broj fondova ograničen, a mreže često vrlo isprepletene. To može biti prednost (brza komunikacija, povjerenje), ali i zamka: ako se krug ljudi koji donose investicijske odluke ne širi, teško je očekivati novi val osnivača iz različitih društvenih, etničkih ili rodnih pozadina.
Istodobno, hrvatske tech tvrtke u pravilu ciljaju međunarodna tržišta – od EU do SAD‑a. U takvom kontekstu homogene ekipe riskiraju da previdje kulturne i regulatorne razlike. Čak i „neutralan“ B2B SaaS može naići na probleme ako ne razumije specifičnosti sektora u Njemačkoj, Francuskoj ili na Bliskom istoku.
Za regiju, poruka Leah Solivan djeluje kao upozorenje: ako javni i privatni LP‑jevi nastave davati prednost istim tipovima fond menadžera, teško da ćemo vidjeti ozbiljnije pomake u strukturi osnivača – a samim time i proizvoda – u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu ili Sarajevu.
Pogled unaprijed
Ako prihvatimo tezu da raznolikost timova počinje kod raznolikosti kapitala, na što bi regionalni akteri trebali obratiti pažnju u narednih nekoliko godina?
Prvo, na zahtjeve LP‑jeva prema fondovima. Moguće je očekivati detaljnije upitnike o sastavu partnerskih struktura, investicijskih odbora i načinu napredovanja unutar fondova, ne samo agregatne brojke o zaposlenima.
Drugo, na pojavu manjih, specijaliziranih fondova i angel sindikata koje vode ljudi s drugačijim iskustvima – bivši osnivači iz manjih ekosustava, žene iz korporativnog svijeta, stručnjaci iz tradicionalnih industrija. Njihov najveći izazov bit će doći do prvih većih ulagača; tu javni fondovi i razvojne agencije mogu napraviti ključnu razliku.
Treće, na promjenu mindseta samih osnivača. Ako danas pokrećete startup u Zagrebu ili Splitu, pitanje nije samo tko vam može najbrže isporučiti funkcionalnost, već i tko razumije vaše korisnike u Berlinu, Londonu ili Sao Paulu. Dizajnirati raznolikost znači promišljeno graditi tim i cap table od prvog dana – a ne „peglati sliku“ pred seriju B.
Rizici postoje: „diversity‑washing“ u PR‑u fondova, formalne politike bez stvarne moći za nove ljude, pa i otpor dijela scene koji raznolikost doživljava kao nametnutu obavezu. No u nestabilnom gospodarskom okruženju upravo raznolikost iskustava i mreža može biti ono što razlikuje tvrtke koje prepoznaju prilike od onih koje ostanu zarobljene u vlastitom ogledalu.
Zaključak
Poruka Leah Solivan, kako je prenosi TechCrunch, jednostavna je, ali dalekosežna: ako želimo drugačije timove, moramo promijeniti tko odlučuje o kapitalu. U europskom i posebno u hrvatskom kontekstu, gdje javni novac igra veliku ulogu, to više nije samo pitanje morala, nego i pitanje upravljanja rizikom i dugoročne konkurentnosti. Za svakoga tko zapošljava, ulaže ili savjetuje startupe, ostaje ključno pitanje: kad pogledate ljude u prostoriji u kojoj se donose odluke – od uprave fonda do osnivačkog tima – koliko oni zaista nalikuju tržištu kojem želite prodavati?
