Naslov i uvod
Kad nestane pas, cijela se ulica pokrene: dijele se objave po Facebooku, lijepe se plakati, djeca zaviruju u svako dvorište. Ring sada nudi tehnološku verziju te solidarnosti – funkciju „Search Party“ koja koristi mrežu kamera i umjetnu inteligenciju za traženje izgubljenih pasa. Novo je to što ovu funkciju mogu pokrenuti i oni koji uopće nemaju Ringovu kameru. U nastavku nećemo gledati samo na sretne priče o pronađenim ljubimcima, nego na to kako ovakav sustav mijenja ravnotežu moći, privatnost i budućnost nadzora u susjedstvu – uključujući i Hrvatsku.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Ring u SAD‑u širi svoju funkciju „Search Party“, temeljenu na umjetnoj inteligenciji, kojom se pomaže pronaći izgubljene pse analizom snimki s Ringovih kamera u susjedstvu.
Funkcija je pokrenuta u jesen 2025. Kada korisnik u aplikaciji Ring označi psa kao nestalog, obližnje vanjske Ringove kamere automatski pretražuju nove i nedavne snimke pomoću računalnog vida, tražeći moguće podudarnosti. Ako sustav prepozna psa koji bi mogao odgovarati opisu, vlasnik kamere dobiva obavijest i može, po vlastitoj odluci, podijeliti videozapis te kontaktirati vlasnika psa putem aplikacije, bez otkrivanja svog broja telefona.
TechCrunch navodi da Ring tvrdi kako se od lansiranja ovim putem prosječno ponovno spaja više od jednog psa dnevno s vlasnicima. Do sada je Search Party bio dostupan samo vlasnicima Ringovih kamera, a sada potragu u SAD‑u može pokrenuti svatko tko koristi Ringovu aplikaciju. Istodobno, tvrtka obećava donirati sustave kamera u vrijednosti milijun američkih dolara za do 4.000 skloništa za životinje, koja će biti uključena u ovu mrežu.
Zašto je to važno
Ako imate psa, ideja da vam cijela mreža kamera po kvartu pomaže tražiti ljubimca zvuči fantastično. No, iza tog realnog benefita krije se jasna strategija širenja Ringova utjecaja.
Prvo, Ring širi svoju aplikaciju izvan okvira „daljinskog upravljača“ za kameru. Kad Search Party mogu koristiti i oni bez uređaja, Ring postaje platforma za susjedsku koordinaciju, a ne samo za nadzor vlastitog praga. Svaki vlasnik ljubimca koji u panici instalira aplikaciju postaje novi korisnik s lokacijom, navikama korištenja i potencijalom za kasniju kupnju hardvera i pretplata.
Drugo, normalizira se ideja da je u redu da privatna mreža kamera sustavno skenira polujavni prostor, sve dok je priča „plemenita“. Tko prigovori, lako se proglasi prenaglašenim: „Zar više brinete za privatnost nego za životinje?“ U praksi, to otežava ozbiljnu raspravu o granicama nadzora.
Treće, donacija kamerâ skloništima širi Ringov doseg u prostore kroz koje prolazi mnogo ljudi koji nikada nisu pristali na uvjete korištenja Ringovih usluga – posjetitelji, volonteri, komunalne službe. Za treniranje AI modela to su dodatni vrijedni podaci, a za Amazon još jedna točka prisutnosti u lokalnoj infrastrukturi.
Dobitnici su vlasnici pasa u američkim kvartovima s velikom gustoćom Ringovih uređaja – za njih se doista stvara nova, efikasna sigurnosna mreža. Potencijalni gubitnici su svi ostali stanovnici koji se možda ne žele nalaziti u tuđim snimkama koje obrađuje algoritam, kao i lokalni ponuđači tehnologije koji teško konkuriraju globalnoj platformi koja nudi „besplatno dobročinstvo“ uz vrlo malo transparentnosti.
Šira slika
Search Party se lijepo uklapa u širi tehnološki trend: pretvaranje fizičkog svijeta u mrežu distribuiranih senzora kojima upravlja umjetna inteligencija.
Appleov „Find My“ koristi milijune iPhonea kao anonimne odašiljače lokacije za izgubljene uređaje i AirTagove. Amazonov Sidewalk stvara mesh mrežu preko Echo zvučnika i Ringovih uređaja. Moderna vozila šalju podatke i snimke vožnje kako bi se unaprijedili sustavi pomoći vozaču.
Ring sada dodaje sloj vizualnog nadzora u neposrednom stambenom okruženju: svaka kamera na vratima ili fasadi sama po sebi izgleda bezazleno, no zajedno stvaraju privatnu mrežu koja „vidi“ velik dio susjedstva.
Važno je i povijesno iskustvo s Ringom u SAD‑u, gdje su partnerstva s policijom i mogući pristup snimkama iz privatnih kamera podigla mnogo prašine. Preoblikovanje iste infrastrukture u priču o spašavanju pasa i pomoći skloništima vrlo je vješt PR potez.
Za razliku od bombastičnih generativnih AI sustava, ovdje govorimo o usko specijaliziranom računalnom vidu integriranom u kućne uređaje. Upravo takve „tihe“ primjene vjerojatno će najdublje promijeniti svakodnevicu: ne kroz spektakularne demonstracije, nego kroz sitne odluke koje s vremenom postanu nova norma.
Konkurentske platforme – Google Nest, Arlo i drugi – imaju slične tehničke mogućnosti, ali zasad nisu otišle toliko daleko u brendiranju susjedske AI kao proizvoda. Njihov eventualni odgovor pokazat će hoće li ovakve funkcije postati standard ili će Ring ostati svojevrsni izuzetak.
Europski i hrvatski kontekst
Iako je Search Party zasad ograničen na SAD, uspjeh bi lako mogao potaknuti Amazon da potraži put prema Europi – uključujući i Hrvatsku, gdje već danas vidimo sve više pametnih kamera po kućama i apartmanima.
U EU‑u stvari nisu jednostavne. GDPR i nadolazeći Akt o umjetnoj inteligenciji zahtijevaju jasnu pravnu osnovu i stroge mjere zaštite pri obradi snimki na kojima se mogu prepoznati osobe, registarske pločice i drugi osobni podaci. Čak i ako je deklarirani cilj traženje pasa, algoritmi obrađuju i ljudske figure u javnom ili polujavnom prostoru.
U Hrvatskoj je Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) već intervenirala u slučajevima pretjerane videonadzorne prakse, primjerice kada kamere privatnih subjekata zahvaćaju javne površine. Sustav koji potiče dijeljenje i analizu takvih snimki unutar šire zajednice svakako bi došao pod povećalo.
S druge strane, problem izgubljenih životinja itekako je stvaran i kod nas – dovoljno je pogledati Facebook grupe lokalnih udruga ili praksu zagrebačkog skloništa u Dumovcu. Upravo tu se otvara prostor za domaća ili regionalna rješenja: primjerice platforme koje spajaju građane, općine i skloništa, ali uz strogu lokalnu kontrolu podataka i modele umjetne inteligencije koji rade na rubu mreže, bez slanja snimki u oblake velikih američkih tvrtki.
Za hrvatsko tržište, koje je malo i ovisno o uvoznim rješenjima, dodatno je važno pitanje ovisnosti o jednom ekosustavu. Ako se kvartovi, pa i lokalne vlasti, počnu previše oslanjati na zatvoreni sustav jednog dobavljača, dugoročno se gubi pregovaračka snaga i mogućnost izbora.
Pogled unaprijed
U sljedećih godinu do dvije najzanimljivije neće biti statistika o pronađenim psima, nego kakve će se nove namjene pojaviti na temelju iste tehnologije.
Kada jednom imate mrežu kamera koja se može zajednički „uhvatiti“ neke vizualne pojave, prirodno je da se u tvrtki počnu pojavljivati prijedlozi: ukradeni bicikli, razbijeni retrovizori, nestali paketi ispred ulaza. Ring za sada ništa od toga ne nudi, ali upravo u tom procjepu između tehničke mogućnosti i stvarne ponude trebaju djelovati regulatori i civilno društvo.
Građani bi trebali pratiti sitne novosti u aplikaciji: nove kategorije detekcije, mogućnost dijeljenja podataka s policijom ili osiguravajućim kućama, uvođenje „premium“ paketa s prioritetnim obavijestima. Sve to bili bi signali da se sustav od humanitarne funkcije za pse polako pretvara u širu komercijalnu i sigurnosnu platformu.
Za Hrvatsku je ovo prilika da se unaprijed promisli kakvu tehnologiju uopće želimo u našim kvartovima: hoćemo li dopustiti da standarde postave američke platforme, ili ćemo tražiti modele u kojima gradovi, općine i lokalne udruge imaju veću kontrolu nad podacima i pravilima igre?
Zaključak
Ringov Search Party istodobno je iskreno koristan i strateški vrlo lukav: teško je reći „ne“ sustavu koji pomaže pronaći izgubljene pse, a usput širi privatnu mrežu kamera i umjetne inteligencije duboko u tkivo susjedstva. Ako gledamo samo sretne završetke, propuštamo vidjeti presedan koji se stvara za rutinsko algoritamsko „češljanje“ javnog prostora. Ključno pitanje za Hrvatsku i EU nije volimo li životinje – to je jasno – nego tko će kontrolirati infrastrukturu koja povezuje naše ulice, i pod kojim uvjetima.
