1. Naslov i uvod
Dogovor Snowflakea i OpenAI‑a vrijedan 200 milijuna dolara lako je pročitati kao još jednu veliku pobjedu generativne AI. No važnije od samog iznosa je što nam govori o pravoj utrci: tko će kontrolirati upravljački sloj – mjesto gdje se susreću podaci, korisnici i različiti AI modeli.
Snowflake se pokušava pozicionirati upravo tu: iznad pojedinih modela, kao neutralni „prometni policajac“ za umjetnu inteligenciju u poduzećima. U nastavku analiziram što ovaj potez znači za tržište, kako se uklapa u druge recentne dogovore te što može značiti za tvrtke u Hrvatskoj i regiji.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Snowflake je potpisao višegodišnji AI ugovor s OpenAI‑em vrijedan 200 milijuna dolara. Time otprilike 12.600 Snowflakeovih korisnika dobiva pristup modelima OpenAI‑a izravno kroz Snowflake, bez obzira koriste li AWS, Azure ili Google Cloud. Zaposlenici Snowflakea interno će koristiti i ChatGPT Enterprise.
Dvije će kompanije zajednički razvijati AI agente i druge proizvode koji rade izravno na podacima pohranjenim u Snowflakeu. TechCrunch podsjeća da je Snowflake već u prosincu objavio sličan enterprise ugovor od 200 milijuna dolara s Anthropicom. U siječnju je i ServiceNow najavio višegodišnje suradnje s OpenAI‑em i Anthropicom.
Snowflake za TechCrunch naglašava da ostaje „modelno agnostičan“ te, uz OpenAI i Anthropic, nudi i modele Googlea, Mete i drugih pružatelja.
3. Zašto je to važno: tko će upravljati prometom između podataka i modela
Na površini, vijest izgleda kao još jedna velika pobjeda za OpenAI. No strateški gledano, stvarni pomak događa se u korist Snowflakea.
Snowflake kupcima poručuje: „Dovedite sve svoje podatke k nama, a mi ćemo ih spojiti s odgovarajućim AI modelima.“ Time se iz klasičnog „data warehousea“ pretvara u posrednički sloj između podataka i različitih modela. Što više poduzeća koristi taj sloj za pristup više pružatelja, teže će kasnije mijenjati samu platformu.
Tko dobiva:
- Snowflake podiže svoju ulogu – više nije samo spremište, nego AI platforma. To mu pomaže u borbi s cloud‑nativnim rješenjima poput BigQueryja ili Redshifta.
- OpenAI dobiva kanal do tisuća enterprise korisnika bez rješavanja svake integracije s podacima zasebno.
- Poduzeća dobivaju fleksibilnost i jaču pregovaračku poziciju: mogu koristiti više modela i prilagođavati ih zadatku, cijeni ili regulativi.
Tko gubi:
- Dobavljači koji inzistiraju na zatvorenoj „sve od nas“ priči (naš oblak, naši alati, naš model) djeluju sve manje uvjerljivo.
- Interni zagovornici „jednog modela za sve“ morat će objasniti zašto ignoriraju alternative koje platforme poput Snowflakea čine tehnički dostupnima.
Drugim riječima, odluka o AI‑ju u poduzećima prestaje biti jednokratni izbor i postaje upravljanje portfeljem modela – stalno testiranje, mjerenje, zamjena i kombiniranje.
4. Šira slika: AI sve više sliči oblaku, a ne tržištu pretraživača
Dugo se nagađalo da bi generativna AI mogla završiti kao web pretraživanje: jedan dominantan igrač i nekoliko daleko manjih konkurenata. No val višegodišnjih ugovora koje sklapaju Snowflake, ServiceNow i drugi sugerira drugačiji ishod, bliži tržištu javnog clouda.
TechCrunch navodi dvije ankete VC fondova s oprečnim rezultatima: jedna tvrdi da Anthropic vodi kod enterprise klijenata, druga da je ispred OpenAI. Bitnije od toga tko je trenutno prvi je činjenica da oba imaju značajnu prisutnost – i da mnoga poduzeća već danas koriste više pružatelja paralelno.
Usporedbe su očite:
- Mnoge tvrtke koriste kombinaciju AWS‑a, Azurea i GCP‑a, čak i kada imaju „primarnog“ pružatelja.
- U svijetu baza podataka normalno je istodobno imati SQL, data warehouse u oblaku i NoSQL sustave.
- U Hrvatskoj i regiji često viđamo hibridne scenarije: dio infrastrukture u vlastitom data centru, dio u oblaku.
Vjerojatno ćemo isto gledati i kod modela umjetne inteligencije. Neki su jači u programiranju, drugi u jeziku i dokumentima, treći u višejezičnim scenarijima ili specifičnim domenama poput zdravstva, prava ili industrijske proizvodnje.
Iz toga proizlazi važan pomak: najvrjednija pozicija nije nužno imati „najbolji“ pojedinačni model, već kontrolirati sloj koji odlučuje koji model kada dobiva pristup kojim podacima i pod kojim pravilima.
Tu poziciju ciljaju Snowflake, ServiceNow, ali i Salesforce, SAP, Oracle, pa i Microsoft kroz svoje Copilot proizvode. Svi oni žele biti mjesto gdje se križaju poslovni podaci, korisničke uloge i AI funkcije.
5. Europski i regionalni kontekst: regulativa, suverenitet i realnost tržišta
Za europske i hrvatske tvrtke ova se rasprava odvija pod jakim utjecajem regulative.
GDPR, nadolazeći EU AI Act, kao i specifična pravila u financijama, zdravstvu i javnom sektoru, postavljaju visoke zahtjeve za zaštitu podataka, transparentnost modela i upravljanje rizicima. U takvom okruženju ideja da se više modela koristi preko jedne, dobro upravljane platforme zvuči vrlo privlačno – ali otvara i niz pitanja:
- Gdje se točno obrađuju podaci? U EU regiji, SAD‑u ili kombinirano?
- Mogu li se uz OpenAI i Anthropic koristiti i europski ili otvoreni modeli, npr. Mistral, Aleph Alpha ili modeli koji se izvode na vlastitoj infrastrukturi ili kod pružatelja poput OVHclouda, T‑Systemsa ili domaćih data centara?
- Koje alate platforma nudi za praćenje tko je koristio koji model, s kojim podacima i kojim ishodom?
Za Hrvatsku i širu SEE regiju dodatna je dimenzija razina digitalne zrelosti. Velike tvrtke (npr. banke, telekomi) i tehnološki igrači poput Infobipa ili Rimca već razmišljaju kako generativnu AI ugraditi u postojeće procese. S druge strane, brojna mala i srednja poduzeća tek ulaze u oblak.
Tu se otvara prostor za lokalne integratore i startupe – od Zagreba do Ljubljane i Beograda – koji mogu graditi rješenja za nadzor, prilagodbu i vertikalne AI agente na vrhu platformi poput Snowflakea, ali i alternativnih EU‑rješenja.
6. Pogled unaprijed: ključna odluka bit će izbor orkestracijske platforme
U sljedećih nekoliko godina vjerojatno ćemo vidjeti pomak od pitanja „kojeg pružatelja modela odabrati?“ prema pitanju „kojeg orkestratora odabrati dugoročno?“.
Nekoliko trendova koje vrijedi pratiti:
- Pametno usmjeravanje između modela. Platforme će sve češće nuditi mogućnost da se, ovisno o zadatku, proračunu i regulativi, automatski bira između sporijeg, ali preciznijeg modela i brzog, jeftinijeg modela.
- Pritisak na troškove. Kako piloti prerastaju u produkciju, CFO‑i će tražiti jasne brojke. To će potaknuti korištenje otvorenih ili internih modela za „standardne“ zadatke, uz čuvanje najskupljih modela za kritične slučajeve.
- Vertikalni i vlastiti modeli. Veći igrači u regiji – od banaka i osiguravatelja do industrije i logistike – razmišljat će o treniranju vlastitih modela na internim podacima te njihovom uključivanju u isti orkestracijski sloj kao i komercijalne modele.
- Regulativa kao arhitektonski faktor. Implementacija EU AI Acta značit će obvezu evidentiranja: koji je model korišten, koje verzije, na kojim podacima, uz koje kontrole. Bez centralnog „control planea“ to će biti teško održivo.
Za OpenAI, Anthropic i druge ključna je nepoznanica hoće li ih tržište dugoročno doživljavati kao nezamjenjive platforme ili kao zamjenjive „motore“ ispod haube. Što se više učvrsti multi‑modelni pristup, to će više vrijednosti gravitirati prema onima koji kontroliraju orkestracijski sloj.
7. Zaključak
Dogovor Snowflakea i OpenAI‑a od 200 milijuna dolara manje je priča o tome tko ima „najpametniji“ model, a više o tome tko će u poduzećima upravljati prometom između modela i podataka. Sve upućuje na budućnost u kojoj će okruženje biti multi‑modelno i multi‑cloud, a ključna odluka bit će izbor platforme za orkestraciju, a ne pojedinog modela.
Za tehnološke i podatkovne lidere u Hrvatskoj i regiji pravo pitanje više nije samo „koji model testirati ove godine“, već: „kojeg partnera odabrati da sljedeće desetljeće sigurno i transparentno upravlja našim podacima i različitim AI modelima?“ Odgovor na to pitanje dugoročno će biti važniji od trenutnog izbora favorita među modelima.
