1. Naslov i uvod
SpaceX više ne cilja samo na Mars. Kupnjom xAI‑ja i planom za lansiranje do milijun satelita koji bi djelovali kao „orbitalni podatkovni centri“, Elon Musk predlaže novu infrastrukturu na razini planeta: oblak koji živi u niskoj Zemljinoj orbiti. Ako uspije, to bi moglo promijeniti ekonomiju umjetne inteligencije, preoblikovati satelitsku industriju i jednoj privatnoj tvrtki dati golemu kontrolu nad povezivošću i računalnom snagom. U nastavku analiziramo strategiju, rizike i što to znači za EU, Hrvatsku i širu regiju jugoistočne Europe.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, SpaceX je službeno preuzeo Muskovo AI poduzeće xAI, koje razvija generativnog chatbota Grok i usko je povezano s društvenom mrežom X. Kombinirana tvrtka planira izgraditi megakonstelaciju do milijun satelita koji bi funkcionirali kao orbitalni podatkovni centri i osiguravali računalnu snagu za modele xAI‑ja.
U zahtjevu američkoj Federalnoj komisiji za komunikacije (FCC) SpaceX traži dozvolu za rad tih satelita u niskoj Zemljinoj orbiti, otprilike između 500 i 2.000 km visine, u nekoliko orbitalnih ravnina. Musk je zaposlenima navodno poručio da će Starship već ove godine početi lansirati nove Starlink V3 i direct‑to‑mobile satelite, uz dugoročne ambicije vrlo velike učestalosti lansiranja i milijuna tona tereta godišnje u orbiti.
Temeljna pretpostavka plana je da će, u roku od dvije do tri godine, izvođenje AI‑a u svemiru biti jeftinije nego u podatkovnim centrima na Zemlji, zahvaljujući nižoj cijeni lansiranja Starshipa i serijskoj proizvodnji satelita.
3. Zašto je to važno
Ne radi se o „još jednom Starlinku“, nego o pokušaju vertikalne integracije čitavog AI lanca vrijednosti – od rakete do aplikacije na vašem telefonu.
Ako SpaceX+xAI ostvare plan, kontrolirat će:
- Lansiranje i masu u orbiti (Falcon 9 danas, Starship sutra)
- Infrastrukturu u orbiti (Starlink + nova slojevita računalna mreža)
- Globalnu povezivost (satelitski internet i direktna veza s mobitelima)
- Napredne modele (Grok i nasljednici)
- Distribucijsku platformu (X kao izvor podataka i sadržaja u realnom vremenu)
U AI terminima, to je kao da u jednoj grupi imate TSMC, AWS, OpenAI i Twitter. Pobjednici – ako ekonomika izdrži – bit će prije svega Muskove kompanije i partneri s povlaštenim pristupom orbitalnom računanju. Potencijalni gubitnici: klasični pružatelji oblaka i telekoma koji su ulagali u zemaljske podatkovne centre i optičke mreže.
Još važnija je promjena odnosa moći. Računalna snaga postaje usko grlo umjetne inteligencije – važnija od samih algoritama. Onaj tko može isporučiti masivan, jeftin i skalabilan compute, nameće uvjete svima ostalima. Premještanjem računalstva u orbitu Musk pokušava ne samo pobijediti u AI utrci, već i precrtati samo igralište.
S druge strane, stvara se ekstremna koncentracija rizika. Ako povezivost, informacijski tokovi i AI sustavi ovise o satelitima pod kontrolom jedne privatne, izrazito personalizirane korporacije, „single point of failure“ više nije samo tehnička metafora, već i politički i ekonomski problem – osobito za manje države koje već sada ovise o nekoliko globalnih tehnoloških divova.
4. Šira slika
Ova najava sudara se s nekoliko važnih trendova.
Prvo, tu je kriza AI računskih resursa. Veličina modela i opseg treniranja rastu, vrhunski GPU‑ovi su ograničeni, a vlade ulažu u nacionalne superračunale. Izvozne kontrole čipova prema Kini pokazuju da je compute postao geopolitički osjetljivo sredstvo. Musk tvrdi da je pravi limit ipak ukupni trošak prostora, energije i hlađenja na Zemlji – i da bi se to u orbiti moglo drastično smanjiti.
Drugo, utrka za internet iz svemira. Starlink već dominira s tisućama satelita, dok Amazonov Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije pokušavaju sustići. S xAI‑jem SpaceX praktično kaže: povezivost je bila samo prva faza; sljedeća je puni cloud sloj u orbiti.
Treće, ekološki i prostorni otisak AI‑a. Podatkovni centri gutaju ogromne količine struje i vode; lokalne zajednice u Europi i SAD‑u, ali i u nekim državama Latinske Amerike, odupiru se novim lokacijama. Prebacivanje dijela te infrastrukture u svemir smanjuje lokalne konflikte, ali stvara nove: emisije pri lansiranju, zagušenje orbite, opasnost od sudara i čestice pri ponovnom ulasku satelita u atmosferu.
Telekom i cloud povijesno su snažno regulirani jer nose ostatak digitalne ekonomije. Svemirski sektor se, naprotiv, razvija u lakšem i zastarjelom regulatornom okviru zamišljenom za stotine, a ne za stotine tisuća objekata u niskoj orbiti. SpaceX aktivno koristi tu rupu: dok se međunarodni sporazumi bruse godinama, rakete lete svakih nekoliko mjeseci.
5. Europski i regionalni kontekst
Za Europsku uniju, ali i za Hrvatsku i susjedne države, posljedice su višeslojne.
Na svemirskoj razini, EU gradi vlastitu konstelaciju sigurne povezanosti IRIS² i sustave nadzora svemira. Privatna američka megakonstelacija radikalno bi povećala rizike od sudara i smetnji za satelite ESA‑e, ali i za komercijalne operatere iz Francuske, Njemačke ili Italije. Hrvatska, kao članica EU, bit će dijelom tog razgovora – iako nema vlastitu veliku svemirsku infrastrukturu, koristi usluge koje ovise o „čistim“ orbitama (npr. navigacija, meteorologija).
Na digitalno‑regulatornoj strani, činjenica da bi se podaci obrađivali u orbiti ne izuzima xAI ni X od GDPR‑a, Akta o digitalnim uslugama (DSA) ni budućeg Akta o umjetnoj inteligenciji. Propisi vrijede za usluge namijenjene korisnicima u EU, bez obzira gdje su serveri. Generativni modeli integrirani u X mogli bi upasti u kategoriju visokorizičnih sustava, s obvezama transparentnosti, procjene rizika i ljudskog nadzora – što je u suprotnosti s Muskovom minimalnom moderacijom sadržaja.
Za regiju jugoistočne Europe postoji i dimenzija prilike:
- U ruralnim područjima Hrvatske, BiH ili Crne Gore, gdje je optika skupa, Starlink već sada može biti realna alternativa. Ako SpaceX ponudi i povoljan AI compute „iz orbite“, lokalni startupi iz Zagreba, Ljubljane ili Beograda mogli bi graditi napredne usluge bez vlastitih skupih podatkovnih centara.
- Istovremeno, oslanjanje na jednog orbitalnog pružatelja usluge smanjuje digitalni suverenitet i pregovaračku moć malih država – lekcija koju regija već poznaje iz energetike i telekoma.
6. Pogled unaprijed
Put od regulatorne prijave do stvarnog orbitalnog oblaka dug je i nesiguran.
Starship prvo mora pokazati visoku razinu ponovne upotrebe i frekvencije letova. Ugradnja ozbiljne računalne snage u satelite otporne na zračenje, koji učinkovito odvode toplinu u vakuumu i autonomno manevriraju u gustoj konstelaciji, golemi je inženjerski izazov. Kašnjenje signala prema orbiti ograničava i tip AI zadataka koji tamo imaju smisla: treniranje i batch obrada da, ultra niskolatentne aplikacije mnogo manje.
Na regulativnoj razini gotovo je siguran pritisak:
- astronomi i ekološke udruge osporavat će razmjere konstelacije,
- ostali operateri i vojske tražit će stroža pravila upravljanja prometom u orbiti,
- tijela za zaštitu podataka i buduće AI agencije, posebno u EU, analizirat će prakse xAI‑ja neovisno o lokaciji hardvera.
Najrealniji srednjoročni scenarij nije skok na milijun satelita, već postepena izgradnja: nekoliko tisuća čvorova kroz sljedećih pet do sedam godina, paralelno s razvojem boljih sustava za praćenje i izbjegavanje sudara, poput najavljenog SpaceX‑ova sustava Stargaze.
Za čitatelje iz Hrvatske vrijedi pratiti:
- koliko će Starship stvarno letjeti i koliko puta se moći ponovno koristiti do oko 2028.,
- hoće li se u EU pojaviti inicijative za strožu regulaciju megakonstelacija,
- hoće li domaće kompanije (npr. u FinTechu, turizmu, logistici) početi koristiti satelitsku AI infrastrukturu ili će ostati na klasičnim oblacima,
- kako će domaći i europski regulatori tretirati X i xAI pod novim aktima.
7. Zaključak
Muskova orbitalna AI strategija istodobno je vizionarska i zabrinjavajuća. Ako se integracija lansiranja, povezivosti i računalne snage pokaže uspješnom, SpaceX+xAI mogli bi dobiti strukturnu prednost u nadolazećoj AI ekonomiji. No pretvaranje niske orbite u golemi „park podatkovnih centara“ otvara ozbiljna pitanja o održivosti, upravljanju svemirskim prometom i koncentraciji moći. Ključno pitanje za EU, Hrvatsku i regiju nije samo može li tehnologija raditi, nego jesmo li spremni prihvatiti da tako ključna infrastruktura ovisi o jednom orbitalnom stanodavcu.
