Ako se SpaceX spoji s xAI: Musk gradi novi AI imperij od orbite do ekrana

Spajanje SpaceX‑a i xAI‑a, o kojem piše Reuters, a prenosi TechCrunch, na prvi pogled izgleda kao još jedna financijska akrobacija Elona Muska. No iza kulisa radi se o pokušaju da se u jednu korporaciju stisne sve: rakete, sateliti, Starlink, platforma X i veliki AI modeli poput Groka. Ako se to dogodi prije planiranog IPO‑a SpaceX‑a, ulagači više ne kupuju “samo” svemirsku tvrtku, nego kompletan paket infrastrukture za AI. U ovom tekstu analiziram zašto taj potez ima smisla, gdje su opasnosti i što sve to znači za Europu i regiju jugoistočne Europe.

Vijest ukratko

Prema pisanju TechCruncha, koji se poziva na Reuters, SpaceX i xAI vode razgovore o spajanju prije planiranog izlaska SpaceX‑a na burzu ove godine. Obje tvrtke kontrolira Elon Musk. SpaceX upravlja raketnim lansiranjima i satelitskom mrežom Starlink, dok xAI razvija modele umjetne inteligencije i proizvode poput chatbota Grok, povezanog s platformom X (bivši Twitter).

Reuters navodi da su 21. siječnja u Nevadi registrirane dvije nove pravne osobe – K2 Merger Sub Inc. i K2 Merger Sub 2 LLC – što je tipičan korak kod pripreme korporativnog restrukturiranja ili spajanja. TechCrunch podsjeća da Musk već neko vrijeme konsolidira svoje kompanije: prošle je godine SpaceX, prema Wall Street Journalu, pristao uložiti 2 milijarde dolara u xAI, a ovoga je tjedna Tesla otkrila da je u istu tvrtku uložila dodatne 2 milijarde.

Financial Times je ranije izvijestio da je SpaceX u sekundarnoj prodaji dionica procijenjen na oko 800 milijardi dolara te da Musk cilja na IPO možda već u lipnju, iako su njegovi rokovi često klizali.

Zašto je to važno

Potencijalno spajanje SpaceX‑a i xAI‑a nije kozmetika, nego strateško pozicioniranje u sljedećoj fazi AI utrke.

Na jednoj strani je fizička infrastruktura: rakete, Starlink sateliti, zemaljske postaje, sve češća uloga u obrambenim i kriznim situacijama. Na drugoj strani su modeli umjetne inteligencije, Grok i integracija s X‑om kao izvorom podataka i distribucijskim kanalom. Zajedno, to je pokušaj gradnje zatvorenog ekosustava: povezivost + računska snaga + AI usluge pod jednim krovom.

Dobitnici:

• Investitori: dobivaju jedinstvenu priču “svemir + AI” u jednoj dionici – nešto što tržište danas obilato nagrađuje.
• Musk: lakše može preusmjeravati novčane tokove između tvrtki te optimizirati valuaciju; stabilniji prihodi Starlinka mogu hraniti skupo treniranje modela, dok hype oko AI‑a diže očekivanja oko IPO‑a SpaceX‑a.
• xAI: iz relativno kasnog igrača u modelima postaje tvrtka s infrastrukturnom prednošću koju konkurenti teško mogu kopirati.

Gubitnici i rizici:

• Konkurencija u lansiranju, oblaku i AI‑u suočava se s igračem koji globalno može zapakirati sve tri razine usluge.
• Države i regulatori dodatno ovise o privatnoj infrastrukturi koju kontrolira jedan čovjek – što smo već vidjeli na primjeru Starlinka u Ukrajini.
• Dioničari Tesle i X‑a morat će probaviti još više povezanih transakcija i potencijalnih sukoba interesa unutar Muskovog konglomerata.

Šira slika

Ovaj potez lijepo se uklapa u nekoliko većih trendova.

1. Utrka za računalnim resursima za AI.

Microsoft, Google, Amazon i Meta zaključavaju dugoročne ugovore za čipove, energiju i podatkovne veze. Svi guraju u istom smjeru: više podatkovnih centara, više GPU‑ova. Musk pokušava skrenuti u stranu: dio računalne snage potencijalno podići u orbitu i usko je povezati sa Starlinkom, mrežom koju već kontrolira.

2. Vertikalna integracija AI infrastrukture.

Veliki igrači žele kontrolirati što veći dio „stacka“ – od hardvera do aplikacije. Nvidia prodaje cijele sustave, ne samo GPU‑ove; hyperscaleri razvijaju vlastite AI čipove; Apple drži pod kontrolom i silicij i softver. SpaceX + xAI bila bi najradikalnija verzija: lansiranje + satelitski internet + AI modeli u istoj tvrtki. U krajnjoj liniji, privatni operator koji konkurira telekomima, cloud providerima i, djelomično, vojno‑industrijskom kompleksu.

3. Tehnološki konglomerati oko pojedinaca.

Musk već sada vodi Teslu, SpaceX, X i xAI kao spojeni ekosustav. Prošle je godine xAI preuzeo X u poslu koji je, prema Musku, implicirao valuaciju xAI‑a od 80 milijardi dolara i X‑a od 33 milijarde. Kada dodamo dvije milijarde iz SpaceX‑a i dvije iz Tesle u xAI, vidimo obrazac: granice među tvrtkama ionako su više formalne nego stvarne. Spajanje bi samo potvrdilo ono što već postoji u praksi – jedan centar moći, više pravnih entiteta.

Povijesno gledano, ovo više podsjeća na Standard Oil ili AT&T prije razbijanja nego na klasični IPO jedne tech firme.

Europski i regionalni kut

Za Europsku uniju i zemlje poput Hrvatske ovo nije tek američka kurioziteta.

Starlink se već koristi kao rješenje za brzi internet u ruralnim područjima, uključujući i dijelove EU. Njegova je uloga u Ukrajini pokazala koliko brzo jedna privatna mreža može postati infrastrukturno kritična. Ako ta ista struktura u budućnosti nudi i ključne AI usluge, ovisnost o Muskovom ekosustavu dodatno raste.

Bruxelles će na potencijalno spajanje gledati kroz nekoliko okvira:

• GDPR: Ako xAI ikada zaista dio računske snage premjesti u svemir, bit će potrebno razjasniti tko je voditelj obrade, gdje se smatra da se podaci obrađuju i kako se štite prava korisnika u EU.
• Digital Services Act (DSA) i Digital Markets Act (DMA): X je već pod povećalom kao vrlo velika online platforma. U kombinaciji sa Starlinkom i Grokom, Komisija bi mogla argumentirati da novi konglomerat funkcionira kao „vratar“ prema ključnim digitalnim uslugama.
• EU AI Act: modeli xAI‑a koji budu dostupni korisnicima u EU morat će poštovati nova pravila bez obzira gdje se fizički izvršavaju – bilo u podatkovnim centrima na Zemlji, bilo na satelitu.

Za regionalni tech ekosustav – od operatora poput HT‑a i A1 do startupova iz Zagreba, Ljubljane, Beograda ili Sarajeva – to znači jači pritisak globalnog igrača, ali i priliku. Vlade koje brinu o digitalnom suverenitetu možda će biti sklonije podržati europske ili regionalne alternative u oblaku i AI‑u, umjesto da se u potpunosti oslone na Muskove pakete „ključ u ruke“.

Što dalje

Možemo razlikovati tri vremenska horizonta.

1. Kratkoročno (6–12 mjeseci): struktura i IPO.

Nevadske „Merger Sub“ tvrtke sugeriraju da su odvjetnici već duboko u poslu. Hoće li xAI formalno ući u SpaceX ili će nastati nadređena holding kompanija, postat će jasnije kada (i ako) vidimo prospekt za IPO. S obzirom na Muskovu povijest odgađanja, i ovaj rok vjerojatno nije uklesan u kamen, ali smjer je jasan: prema većoj integraciji.

2. Srednjoročno (1–3 godine): regulativa i geopolitika.

U SAD‑u će fokus vjerojatno biti više na sigurnosnim i izvoznim aspektima orbitalnih podatkovnih centara nego na čistom antimonopolskom pitanju. U EU će se slojevito preklapati DSA, DMA, GDPR i AI Act. Za Hrvatsku, kao članicu EU, to znači da će domaći regulatori (HAKOM, AZOP) morati uskladiti svoj pristup s Bruxellesom i jasno definirati ulogu satelitskih i AI usluga u nacionalnoj infrastrukturi.

3. Dugoročno (3–5 godina): konkretne usluge i realna moć.

Prave posljedice vidjet ćemo kad se spoje infrastruktura i proizvodi. Zamislite xAI modele implementirane direktno na Starlinkovim zemaljskim postajama ili na orbitalnim čvorovima, koji pružaju analitiku u stvarnom vremenu brodovima na Jadranu, poljoprivredi u Slavoniji ili službama za spašavanje u planinama. U tom scenariju jedan privatni konglomerat postaje de facto sloj ispod kojeg funkcionira sve – od kritičnih komunikacija do poslovne AI.

Pritom ostaju otvorena pitanja:

• Hoće li javna tržišta i regulatori prihvatiti da jedna osoba upravlja tolikim dijelom ključne infrastrukture?
• Hoće li EU i države regije aktivno graditi vlastite alternativne stackove (sateliti + oblak + AI) ili će se oslanjati prvenstveno na regulaciju?
• Hoće li se pojaviti regionalne koalicije telekoma, cloud pružatelja i AI startupa koje mogu ponuditi održivu protutežu?

Zaključak

Potencijalno spajanje SpaceX‑a i xAI‑a jasno signalizira sljedeću fazu AI utrke: manje priče o samim modelima, više o imperijima infrastrukture. Ako plan uspije, Musk će pod jednim korporativnim kišobranom kontrolirati rakete, satelite, mreže, podatke i AI sustave. To je primamljivo mnogim ulagačima, ali za europske i regionalne donositelje odluka to bi trebao biti alarm. Ključno je pitanje: koliko smo spremni prepustiti slojeve infrastrukture na koje se naslanjaju naše ekonomije i društva – volji jedne, politički vrlo izložene osobe?