1. Naslov i uvod
Talijanska odluka o WhatsAppu i AI chatbotovima postala je prvi ozbiljan test odnosa između velikih platformi, regulacije i novog AI tržišta. Meta je poruku regulatora shvatila doslovno: ako je prisiljena dopustiti bote trećih strana na WhatsAppu, taj će pristup naplatiti po poruci. Time WhatsApp prestaje biti samo neutralan komunikacijski kanal i pretvara se u naplatnu rampu za AI usluge. U nastavku analiziramo što to znači za europske i regionalne igrače, za korisnike u Italiji – i sutra možda i u Hrvatskoj.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Meta će od 16. veljače 2026. početi naplaćivati razvijateljima koji u Italiji kroz WhatsApp Business API nude AI chatbotove.
Naknada će se obračunavati na tzv. ne‑predložene odgovore – dakle slobodne AI odgovore, a ne unaprijed definirane poslovne predloške za marketing ili obavijesti. Cijena po takvoj poruci bit će 0,0691 USD / 0,0572 EUR / 0,0498 GBP.
Ovo slijedi nakon globalne zabrane AI botova trećih strana na WhatsAppu, koja je na snazi od 15. siječnja. Talijansko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja u prosincu je od Mete zatražilo da tu politiku privremeno suspendira za talijanske brojeve. Meta je pristala na iznimku – ali uz naplatu po poruci.
U drugim državama zabrana i dalje vrijedi. U Brazilu je sud podržao Metu, pa su razvijatelji obaviješteni da svoje AI botove više ne nude korisnicima preko WhatsAppa.
3. Zašto je to važno
Meta je uspjela neugodan regulatorni pritisak pretvoriti u poslovnu priliku. Umjesto da samo „otvori“ WhatsApp za AI botove, otvorila ga je pod uvjetima koji joj donose prihod. Svaki AI odgovor postaje transakcija koju kompanija može naplatiti.
Za AI startupe, uključujući one iz Hrvatske i šire regije, računica je puno teža. WhatsApp je u Italiji, ali i u Hrvatskoj, Sloveniji i većem dijelu Europe dominantan kanal komunikacije. Za mnoge male tvrtke on je praktički CRM i korisnička podrška u jednom. No pri oko 57 eura na 1.000 AI poruka, svaki ozbiljniji promet brzo postaje skup.
Veliki globalni igrači moći će taj trošak lakše podnijeti i prebaciti ga na krajnje korisnike. Manji regionalni timovi riskiraju da im se poslovni model raspadne prije nego što dođu do većeg broja korisnika.
Potez mijenja i percepciju WhatsAppa. Iako Meta tvrdi da ne želi od WhatsAppa raditi trgovinu aplikacijama, upravo se to događa: pristup korisnicima uvjetuje se plaćanjem. Razlika je samo u tome što se ne uzima postotak od prodaje, nego se naplaćuje svaka poruka.
4. Šira slika
Ova odluka lijepo se uklapa u nekoliko globalnih trendova.
Prvo, monetizacija API‑ja. Posljednjih godina svjedočimo zatvaranju i poskupljenju pristupa velikim platformama – od Twittera/X do Reddita. WhatsApp već dulje vrijeme naplaćuje poslovne poruke (marketing, obavijesti o isporuci, autentikacija). Sada taj model proširuje i na AI komunikaciju.
Drugo, borba za distribuciju AI‑a. Kvaliteta modela je važna, ali jednako bitno je gdje se ti modeli „susreću“ s korisnicima. Zbog toga su OpenAI, Microsoft, Perplexity i drugi lansirali botove na WhatsAppu, dok ih Meta u siječnju nije odrezala uz objašnjenje da sustav nije dizajniran za toliki AI promet. Talijanski slučaj pokazuje da pristup tim kanalima nije zajamčen – i da ubuduće može imati svoju cijenu.
Treće, regulacija velikih platformi. EU kroz Akt o digitalnim tržištima (DMA) pokušava obuzdati „čuvarske“ platforme koje kontroliraju pristup korisnicima. Talijanski regulator praktično testira može li prisiliti Metu da otvori WhatsApp za AI konkurente. Odgovor Mete je jasan: otvorit ćemo, ali uz naplatnu rampu.
Sličan obrazac vidjeli smo i kod trgovina aplikacijama: regulatorni pritisak je promijenio neka pravila igre, no Apple i Google i dalje uspijevaju zadržati značajan dio ekonomske vrijednosti koja prolazi kroz njihove ekosustave. Meta sada pokušava tu logiku preslikati na svijet poruka.
5. Europski i regionalni kut
Za Europsku uniju ovo je važan presedan. Ako se svako „otvaranje“ gatekeeper platforme prema konkurenciji pretvori u novi izvor prihoda za taj isti gatekeeper, tada se ciljevi DMA‑a i budućeg EU AI akta dovode u pitanje.
Za Italiju, ali i za buduće države koje bi mogle slijediti taj put, korisnici kratkoročno dobivaju više mogućnosti – ponovno mogu koristiti AI botove unutar WhatsAppa. No dugoročno postoji rizik da će ostati samo nekoliko velikih pružatelja usluga, dok će lokalni i nišni projekti nestati pod teretom troškova.
Za hrvatske tvrtke i startupe poruka je jasna: oslanjanje na jedan kanal, ma koliko popularan bio, postaje rizično. Ako sutra sličan model dođe i na druga tržišta, svaki AI projekt koji ozbiljno računa na WhatsApp morat će u poslovni plan ugraditi znatnu stavku za promet.
Hrvatska, kao članica EU, bit će dio šire rasprave o tome treba li i kako ograničiti mogućnost platformi da naplaćuju pristup koji su bile dužne otvoriti iz regulatornih razloga. Tu će se sudariti dva pristupa: sloboda poslovnog modela i potreba da se ne uguši konkurencija na nastajućem AI tržištu.
6. Što dalje
U narednom razdoblju vrijedi pratiti nekoliko scenarija.
Prvo, širenje modela. Ako Meta u Italiji uspije zadržati dovoljno developera unatoč cijeni, teško je zamisliti da neće pokušati primijeniti isti okvir i u drugim državama gdje se suoči s regulatornim pritiskom.
Drugo, reakciju europskih institucija. Ako se slični sporovi pojave u više država članica, pitanje AI botova na WhatsAppu vrlo lako može završiti u Bruxellesu, u kontekstu provedbe DMA‑a i rasprava o EU AI aktu. Tamo će se voditi bitka oko toga je li ovakav „regulacijski namet“ prihvatljiv.
Treće, ponašanje samih razvijatelja. Vjerojatno ćemo vidjeti veće oslanjanje na više kanala: web sučelja, vlastite mobilne aplikacije, Telegram, e‑mail, pa možda i nove oblike poput RCS‑a. Za regionalne timove koji ciljaju na Italiju, Njemačku ili Francusku, bit će ključno da WhatsApp tretiraju kao jedan od kanala, a ne kao jedini.
Na kraju, ostaje pitanje korisničkog iskustva. Hoće li AI botovi na WhatsAppu zbog troškova postati „škrti“ – kraće odgovore, manje besplatnih interakcija – dok će isti servisi na webu biti izdašniji? Ako korisnici to prepoznaju, mogli bi početi mijenjati navike. Ako ne, prihvatit će da njihova svakodnevna interakcija s AI‑em prolazi kroz jednu naplatnu rampu u vlasništvu Mete.
7. Zaključak
Meta je talijansku regulativnu bitku pretvorila u eksperiment s naplatom AI komunikacije na WhatsAppu. Kratkoročno, korisnici u Italiji dobivaju više mogućnosti, ali dugoročno postoji opasnost da će preživjeti samo najveći igrači, dok će lokalne inovacije biti potisnute. Ako se ovaj model proširi, WhatsApp bi mogao postati jedan od ključnih – ali i najskupljih – kanala za distribuciju AI‑a u Europi. Pitanje za regulatore, poduzetnike i korisnike u Hrvatskoj glasi: želimo li da budućnost razgovorne AI ovisi o cjeniku jedne jedine platforme?
