1. Naslov i uvod
Mark Zuckerberg ima novu veliku priču. Nakon što je metaverzum progutao milijarde i izgubio zamah, sada tvrdi da je „teško zamisliti“ budućnost u kojoj većina naočala nema umjetnu inteligenciju. To nije samo PR fraza za analitičare s Wall Streeta – to je pokušaj Mete da sljedeću računalnu platformu premjesti s ekrana direktno na vaše lice.
U ovom tekstu analiziramo što je Meta zapravo najavila, zašto se Apple, Google, Snap i čak OpenAI guraju u segment AI nosivih uređaja, kako bi to moglo pogoditi europska i hrvatska tržišta te koliko je Zuckerbergova analogija sa smartphone revolucijom doista uvjerljiva.
2. Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, Mark Zuckerberg je na objavi rezultata Mete za četvrto tromjesečje 2025. naglasio da će pametne naočale s umjetnom inteligencijom postati sljedeća masovna potrošačka elektronika. Meta preusmjerava dio ulaganja iz metaverzuma u AI nosive uređaje i vlastite AI modele.
Zuckerberg se pozvao na činjenicu da milijarde ljudi već nose naočale ili leće te usporedio trenutak s prelaskom s preklopnih mobitela na pametne telefone: po njemu je samo pitanje vremena kada će „obične“ naočale postati AI naočale. Meta tvrdi da se prodaja njihovih naočala u protekloj godini utrostručila te ih opisuje kao jedne od najbrže rastućih gadgeta u povijesti.
TechCrunch navodi da Meta zasad prednjači u segmentu potrošačkih pametnih naočala, dok konkurencija hvata korak. Google priprema vlastitu liniju naočala uz partnerstvo s Warby Parkerom, Apple navodno prebacuje dio tima s Vision Pro na projekt naočala, Snap izdvaja svoje Spectacles u novu tvrtku, a OpenAI istražuje AI nosive uređaje poput pinova i slušalica.
3. Zašto je to važno
Ovdje se ne radi samo o naočalama, nego o novom sučelju prema umjetnoj inteligenciji. Danas razgovaramo s modelima preko zaslona; AI naočale tu komunikaciju pretvaraju u stalno prisutnog asistenta koji vidi i čuje isto što i vi. Onaj tko kontrolira taj sloj, kontrolira i kontekst – a time i odnos s korisnikom.
Ako se vizija ostvari, najveći dobitnici bit će oni koji spoje tri stvari: vrhunske AI modele, iskustvo s potrošačkom elektronikom i pristup modnim i optičkim kanalima. Realno, to su danas Meta, Apple i možda Google. Proizvođači pametnih telefona i klasične optičke kuće lako bi mogli postati puka fizička ljuska za tuđu umjetnu inteligenciju.
Potencijalni gubitnici su privatnost građana i već preopterećeni regulatori. Svijet u kojem svatko može neprimjetno snimati i analizirati svoju okolinu znači da svaka ulica, kafić, tramvaj ili ured postaje potencijalno nadzirano mjesto. Sjetimo se burne reakcije na Google Glass – etiketa „Glasshole“ nije nastala slučajno. Sada govorimo o još moćnijim uređajima koji u realnom vremenu mogu prepoznavati lica i sažimati razgovore.
U prvim godinama, međutim, AI naočale ostat će uglavnom nišne. Najzreliji scenariji danas su sport i rekreacija, rad na terenu (logistika, servis, građevina), stvaranje sadržaja te pristupačnost za osobe s invaliditetom (npr. čitanje teksta, opisivanje okoline). Teza da će „većina naočala kroz nekoliko godina“ biti AI naočale zvuči više kao priča za dioničare nego kao realna prognoza.
Ipak, smjer je jasan: sljedeća faza AI‑a seli se s desktopa i mobitela na lice i u uši.
4. Šira slika
Zaokret prema pametnim naočalama dio je većeg pomaka: tiho povlačenje iz ideje totalnog metaverzuma prema praktičnijoj „prostornoj“ računarskoj paradigmi. Appleov Vision Pro sugerira da je budućnost miks stvarnog i virtualnog kao dodatak postojećim uređajima, ne njihova zamjena. Naočale koje nalikuju običnim Ray‑Ban ili Oakley okvirima logičan su sljedeći korak.
Povijesno, već smo ovo vidjeli. Google Glass prije desetak godina stradao je na kombinaciji loše autonomije, neprivlačnog dizajna i žestoke društvene reakcije. Snap Spectacles ostale su zabavna igračka za kreatore. Što se promijenilo? U međuvremenu je sazrio AI – naočale više ne moraju projicirati složene 3D sučelja; dovoljno je da zvukom i diskretnim vizualnim signalima prenesu informacije koje generira kontekstualno svjesni asistent.
Istovremeno, neuspjeh uređaja poput Humane AI Pin pokazuje kako izgleda kada se ideja „računalstva bez ekrana“ gura bez jasne vrijednosti za korisnika. Skupi, nespretni gadgeti nemaju puno šanse na tržištu.
Naočale imaju dva velika plusa: društveno su prihvaćene i mnogi ih ionako moraju nositi. Upravo na to se kladi Meta – umjesto da uvjerava mase u VR kacige, pokušava postojećem predmetu dodati sloj inteligencije.
Strateški gledano, ponavlja se scenarij rane smartphone ere. Apple će gurati čvrsto zatvoren ekosustav, Google će ciljati na „Android za naočale“, Meta želi pobjeći iz tuđih app trgovina, a OpenAI traži bilo kakav hardverski format u kojem će njegov model biti glavna zvijezda.
5. Europski i regionalni kontekst
Za Europsku uniju pametne naočale nisu samo još jedan gadget, već stres‑test za cijeli regulatorni okvir. GDPR, Akt o digitalnim uslugama (DSA), Akt o digitalnim tržištima (DMA) i nadolazeći EU Akt o umjetnoj inteligenciji zajedno stvaraju vrlo uske okvire za tehnologije koje kontinuirano prikupljaju osobne podatke.
Stalno uključene kamere i mikrofoni u javnom prostoru odmah otvaraju pitanja: tko je voditelj obrade, na kojoj se pravnoj osnovi snimaju treće osobe, kako se može u praksi usprotiviti obradi? AI Akt će vjerojatno funkcije poput biometrijske identifikacije u realnom vremenu ili „čitanja emocija“ u javnosti svrstati u visokorizične ili zabranjene.
U Hrvatskoj, kao i u ostatku EU, možemo očekivati oprez: škole, javne institucije i brojni poslodavci vjerojatno će u startu zabraniti takve uređaje unutar svojih prostora. Radnička vijeća i sindikati bit će posebno osjetljivi na mogućnost nadzora zaposlenika putem AI naočala.
Istovremeno, to otvara prostor lokalnim akterima. Regionalni optički lanci i trgovci elektronikom u Zagrebu, Splitu ili Ljubljani postat će filter kroz koji će proizvođači morati proći. Oni koji pokažu ozbiljan pristup privatnosti i obradi podataka na samom uređaju mogli bi lakše osvojiti povjerenje kupaca nego Meta sa svojom reputacijom.
6. Pogled unaprijed
U sljedeće dvije do tri godine realno je očekivati postupni, segmentirani rast, a ne eksploziju:
- Prvo poslovni korisnici: logistika, industrija, održavanje, turizam, zdravstvo. Svugdje gdje „hands‑free“ pristup informacijama donosi jasnu prednost.
- Dizajn kao ključ: ako naočale ne izgledaju normalno, ostat će u domeni geekova.
- Regulatorni sudari: prvi slučajevi pred europskim nadzornim tijelima, zabrane u školama i institucijama, potencijalne kazne zbog nezakonitog snimanja.
- Naglasak na obradi na uređaju: streaming videa u oblak je politički i pravno rizičan; učinkovit AI na samoj naočali bit će važna konkurentska prednost.
Zuckerbergov rok „nekoliko godina“ za široko usvajanje vjerojatno je prekratak. Mnogo je realnije očekivati da će AI naočale do kraja desetljeća postati relativno uobičajen prizor u većim gradovima – ali ne nužno dominantan tip naočala.
Za hrvatske korisnike bit će ključno pitanje cijene i konkretne koristi. U zemlji gdje se flagship telefoni kupuju na rate preko operatera, AI naočale će morati ili imati vrlo jasan poslovni povrat (u industriji, logistici, turizmu na Jadranu) ili će ostati skupa igračka za manji broj entuzijasta.
7. Zaključak
Zuckerberg vjerojatno ispravno osjeća smjer – interakcija s umjetnom inteligencijom pomaknut će se s ekrana na nosive uređaje, a pametne naočale imaju potencijal postati važna kategorija. Ali tvrdnja da će „većina naočala“ za nekoliko godina imati AI podcjenjuje društveni otpor i snagu europskog reguliranja.
Za sada pametne naočale treba promatrati kao rizičan, ali zanimljiv eksperiment. Pravo pitanje nije može li ih Meta proizvesti, nego hoće li građani i regulator dopustiti da nam lice postane nova digitalna platforma.
