1. Naslov i uvod
Nakon 2020. činilo se da je svijet rizičnog kapitala napokon shvatio koliko je zatvoren prema osnivačima bez „pravih“ veza. Veliki fondovi, uključujući Andreessen Horowitz (a16z), najavljivali su posebne programe za podzastupljene poduzetnike. Danas, nekoliko godina i jedan ozbiljan tržišni zaokret kasnije, mnoge od tih inicijativa tiho nestaju.
Najnoviji signal: Kofi Ampadu, partner koji je vodio a16z‑ov program Talent x Opportunity (TxO) za osnivače izvan uobičajenih mreža, napušta tvrtku nakon što je program stavljen na neodređenu pauzu. Ovaj potez nije samo kadrovska vijest; to je pokazatelj koliko su takvi „inkluzivni“ modeli zapravo krhki – i što to znači za poduzetnike u Europi i regiji JI Europe.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Kofi Ampadu poslao je interni e‑mail zaposlenicima a16z‑a u kojem je objavio da napušta fond. Ampadu je vodio TxO, program i fond pokrenut 2020. godine kako bi podržao talentirane osnivače koji nemaju pristup tipičnim silikonskim mrežama.
TechCrunch podsjeća da je a16z u studenom 2025. „pauzirao“ TxO i otpustio većinu tima. Program je bio strukturiran putem tzv. donor‑advised fonda – filantropskog vozila kojim se kanalizirao kapital u startupe, uz istovremeno pružanje pristupa mrežama i podrške. 2024. pokrenut je i program bespovratnih sredstava za neprofitne organizacije koje rade s raznolikim osnivačima. Posljednja TxO kohorta održana je u ožujku 2025.
Nakon pauze, Ampadu je radio na najnovijem a16z akceleratoru, Speedrunu. TechCrunch navodi da njegov odlazak vjerojatno označava kraj TxO‑a, u trenutku kada mnoge velike tehnološke tvrtke revidiraju ili smanjuju javna obećanja vezana uz raznolikost, jednakost i uključivost.
3. Zašto je to važno
Na prvu loptu, odlazak jednog partnera iz jednog fonda ne zvuči dramatično. No u širem kontekstu radi se o jasnom signalu: strukturirani pokušaji da se promijeni tko uopće dolazi na radar velikih VC fondova imaju vrlo ograničen rok trajanja.
TxO je bio jedan od rijetkih programa velikog američkog fonda koji je otvoreno rekao: tražimo osnivače izvan standardnih filtera – elitnih fakulteta, radnog iskustva u Big Techu i toplih preporuka. Kada osoba koja nosi takav mandat odlazi ubrzo nakon što je program stavljen na led, poruka podzastupljenim osnivačima je jasna: na posebne „pristupne“ programe u megafondovima ne možete dugoročno računati.
Kratkoročni dobitnici su sami fond i njegovi ključni proizvodi – veliki sektorski fondovi i akceleratori koji ciljaju najvruće niše poput umjetne inteligencije i igara. Gubitnici su osnivači bez mreže: ljudi s iskustvom i idejama, ali bez vrata na koja mogu pokucati. Za njih je TxO predstavljao rijedak institucionalni most prema vrhu industrije.
Za investitore (LP‑eve) i korporacije, TxO je bio test može li se kroz donor‑advised strukture stvoriti održiv model ulaganja u „overlooked“ osnivače. Činjenica da jedan od najpoznatijih primjera završava ovako tiho sugerira da odgovor – barem u ovom ciklusu – nije ohrabrujući.
4. Šira slika
Da bismo razumjeli ovaj razvoj, treba se vratiti na 2020. godinu. Nakon globalnih prosvjeda protiv rasizma, tech i financijski sektor reagirali su najavama posebnih fondova za crne i druge manjinske osnivače, novih akceleratora, milijardi dolara za „equity“ inicijative. Rizični kapital je, barem na papiru, htio biti dio rješenja.
Već 2023. situacija se počela mijenjati. U SAD‑u su ESG ulaganja postala meta političkih napada, a pravne bitke oko programa namijenjenih određenim rasnim skupinama – poput nekih stipendija ili grant fondova – pojačale su oprez. Tech kompanije pod pritiskom smanjenja troškova rezale su DEI timove i kampanje, često bez velike buke.
Unutar takvog okvira, pauza TxO‑a i sada Ampadujev odlazak ne izgledaju kao izoliran slučaj, nego kao dio trenda povlačenja. Specijalizirani fondovi i programi za podzastupljene skupine prvi su na listi za rezanje jer se lako prikazuju kao „luksuz“ koji nije ključan za glavni poslovni model.
U usporedbi s mnogim konkurentima, a16z je s TxO‑om otišao dalje – stvorio je prepoznatljiv brand, donio više kohorti, eksperimentirao sa strukturom. No čini se da je ishodište slično: raznolikost se vraća u općenitu poruku „otvoreni smo za sve dobre osnivače“, bez mehanizama koji bi zaista promijenili tok projekata.
5. Europski i regionalni kut
Za Hrvatsku i širu SEE regiju ova priča nije samo daleka američka drama. Silicon Valley i dalje snažno utječe na to kako razmišljaju globalni LP‑evi, razvojne banke i korporativni fondovi. Ako vodeći američki akteri poručuju da su specijalizirani programi za raznolike osnivače potrošna roba, bit će teže uvjeriti domaće igrače da takve inicijative treba ovdje graditi.
Europski VC već pati od koncentracije: najveći dio kapitala odlazi u London, Berlin i Pariz, a u tim ekosustavima najčešće se financira relativno homogena skupina osnivača. Podaci posljednjih godina pokazuju da čisto ženski timovi ili mješoviti timovi dobivaju vrlo mali dio ukupnog VC kolača; za crne, romske ili druge manjinske osnivače brojke su još skromnije – ili se uopće ne prate.
U Hrvatskoj i susjednim zemljama, gdje je tržište mlađe i oslanja se na kombinaciju lokalnih fondova, EU programa i državnih potpora, specijalizirani programi a la TxO uglavnom ne postoje. Posao podrške raznolikim osnivačima obavljaju fragmentirano: startup udruge, gradski inkubatori, pojedini akceleratori i manji fondovi. Odluke velikih američkih fondova zato imaju indirektan, ali realan efekt na to što lokalni akteri smatraju „normalnim“ ili „isplativim“ pristupom.
6. Što slijedi
Što možemo očekivati u idućih nekoliko godina?
Kod velikih VC kuća vjerojatno ćemo vidjeti manje zasebno brendiranih programa poput TxO‑a, a više pokušaja da se raznolikost formalno „ugradi“ u postojeće proizvode: kroz scouting mreže, platform timove ili partnerske akceleratore. To smanjuje reputacijski rizik – ako program nema vlastito ime, nitko ga ne može javno proglasiti propalim.
Za osnivače iz podzastupljenih skupina pouka je jasna: strategija financiranja ne smije se oslanjati na povremene inkluzivne inicijative velikih fondova. Realističnije je:
- tražiti manje, specijalizirane fondove i anđeoske mreže čiji je mandat upravo „overlooked founders“;
- maksimalno koristiti EU instrumente (npr. InnovFin, InvestEU), nacionalne fondove i lokalne akceleratore;
- graditi mostove prema fondovima iz drugih regija – primjerice Afrike ili Latinske Amerike – gdje su navikli raditi s drugačijim profilima osnivača.
Ključno će biti i što će Ampadu napraviti dalje. Ako pokrene vlastiti fond ili platformu, to bi mogao biti signal da se „inkluzivni“ kapital seli izvan okvira megafondova u ruke specijaliziranih timova. Paralelno, vrijedi pratiti hoće li a16z‑ov Speedrun preuzeti barem dio filozofije TxO‑a ili će se potpuno fokusirati na klasičan, visokoprofilni dealflow.
7. Zaključak
Odlazak Kofija Ampaduja i gašenje TxO‑a pokazuju koliko su obećanja velikih VC fondova o raznolikosti bila uvjetna i vezana uz specifičan politički trenutak. Za osnivače u Hrvatskoj i regiji to je poziv na trezvenost: ne čekati da rješenje dođe iz Silicijske doline, nego aktivno graditi vlastitu infrastrukturu kapitala i programa koji će sustavno otvarati vrata onima koji su do sada ostajali izvan kadra.
