Kad hiper rast preraste u špijunažu: što afera Rippling–Deel otkriva o HR tehnologiji

Kad hiper rast preraste u špijunažu: što afera Rippling–Deel otkriva o HR tehnologiji

Sukob između Ripplinga i Deela izgleda kao scenarij za američku seriju: tajni doušnik unutar konkurenta, fizički nadzor, dvostruke tužbe i sada navodna kaznena istraga američkog Ministarstva pravosuđa. No iza dramaturgije stoji vrlo konkretan problem: riječ je o tvrtkama preko kojih mnoge europske i regionalne firme isplaćuju plaće i zapošljavaju ljude diljem svijeta.

Ako se pokaže da je u tom sloju infrastrukture normalno plaćati špijune i pratiti ljude, to je alarm, a ne trač. U nastavku donosim pregled činjenica, analizu zašto je ovo važno za HR-tech, te posebno što to znači za Hrvatsku i širu SEE regiju.

Vijest ukratko

Prema pisanju The Wall Street Journala, na koje se poziva TechCrunch, američko Ministarstvo pravosuđa navodno je otvorilo kaznenu istragu protiv Deela, HR i payroll startupa. Središnja sumnja: Deel je navodno platio zaposlenika najvećeg konkurenta, Ripplinga, kako bi dobio povjerljive informacije.

Ti su se navodi prvi puta pojavili u građanskoj tužbi koju je Rippling podnio u svibnju 2025., a zatim dopunio u lipnju. U toj tužbi Rippling tvrdi da je bivši zaposlenik u irskom sudskom postupku priznao da je primao novac od Deela u zamjenu za prodajne leadove, planove razvoja proizvoda, informacije o korisnicima i druge interne podatke. Rippling se pritom poziva i na američki RICO zakon, koji se inače koristi u borbi protiv organiziranog kriminala.

Deel odbacuje optužbe i za TechCrunch navodi da nema saznanja o istrazi, uz poruku da će, ako bude potrebno, surađivati s nadležnim tijelima. Istovremeno, Deel je podnio protu tužbu protiv Ripplinga zbog navodnog vlastitog „špijuniranja“.

Usprkos svemu, investitori zasad ostaju: Deel je u listopadu prikupio 300 milijuna dolara uz valuaciju od 17,3 milijarde, a Rippling u svibnju 450 milijuna dolara uz valuaciju od 16,8 milijarde.

Zašto je to važno

Na razini naslova, radi se o spektakularnom obračunu dvaju „decakoruna“. No dublje gledano, ovo je priča o tome koliko je kultura hiper rasta kompatibilna s odgovornošću koju nosi upravljanje kritičnom poslovnom infrastrukturom.

Tko gubi?

• Korisnici – Ako su tvrdnje istinite, konkurent je imao uvid u prodajne pipelineove, ključne klijente i planove razvoja. Čak i bez izravnog zadiranja u osobne podatke zaposlenika, to ozbiljno narušava povjerenje u dobavljača kojem povjeravate plaće, ugovore i osjetljive dokumente.
• Zaposlenici – HR-platforme drže podatke o plaćama, ocjenama, dionicama, porezima, pa često i o boravišnim dozvolama. Ako je uprava jedne takve tvrtke spremna prijeći zakonske granice u borbi s konkurencijom, s pravom se postavlja pitanje kako se odnosi prema sigurnosti i privatnosti korisnika.
• SaaS ekosustav općenito – U tradicionalno konzervativnim segmentima poput financija i HR-a, jedan ovakav slučaj dovoljan je da nabavni odjeli postanu još skeptičniji prema „previše agresivnim“ startupima.

Tko bi mogao profitirati?

• Konzervativniji igrači – Globalni i lokalni pružatelji obračuna plaća i HR softvera, koji se predstavljaju kao „dosadni, ali pouzdani“, odjednom imaju puno uvjerljiviji pitch.
• Manji europski i regionalni HR-startupi – Oni koji od početka naglašavaju usklađenost s regulativom, lokalno znanje i etičke standarde mogu iskoristiti trenutak.
• Regulatori i odvjetnici, koji kroz ovaj slučaj dobivaju priliku dodatno precizirati granicu između dopuštene konkurencije i kaznene industrijske špijunaže.

Neposredna posljedica je promjena u načinu na koji tvrtke biraju HR rješenja: pitanje neće biti samo „što sve platforma može“, već i „hoće li ovaj dobavljač sutra završiti u kaznenom postupku i povući i nas u negativne naslove?“

Šira slika

Afera Rippling–Deel nadovezuje se na nekoliko već postojećih trendova u tehnološkoj industriji.

1. Mamurluk nakon ere „move fast and break things“
Vidjeli smo slične obrasce u slučajevima Uber–Waymo (navodni prijenos poslovnih tajni), zatim u brojnim aferama oko zlouporabe podataka na društvenim mrežama, pa u slomu Theranosa. U svim tim pričama zajedničko je bilo pretjerano povjerenje u rast i podcjenjivanje važnosti upravljanja rizicima.

Razlika je što se sada priča vodi u sektoru koji je klasično percipiran kao ozbiljan i reguliran – obračun plaća, ugovori, radno pravo. Unošenje logike growth hackinga u taj sloj poslovanja izgleda sve rizičnije.

2. Tanka linija između „competitive intelligence“ i špijunaže
Legalno je pratiti konkurenta putem javnih izvora, konferencija i povratnih informacija kupaca. Gotovo svugdje je nezakonito podmićivati zaposlenike konkurenta, lažno se predstavljati, prisluškivati ili provoditi fizički nadzor.

Ako se financijski tragovi koje je Rippling predstavio na sudu – primjerice brza prosljeđivanja novca s računa povezanog s menadžmentom Deela na račun doušnika – pokažu točnima, taj će se slučaj godinama navoditi kao školski primjer gdje završava legitimno prikupljanje informacija, a počinje kazneno djelo.

3. Globalni payroll kao nova infrastruktura globalizacije
Za tvrtke u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu Deel i slične platforme postale su alat za zapošljavanje ljudi u desetak zemalja bez otvaranja lokalnih podružnica. To je praktično infrastrukturna uloga – nešto između banke, knjigovodstva i pravne službe.

Infrastruktura, međutim, ne smije izgledati kao da funkcionira po pravilima ulice. U trenutku kada netko upravlja vašim plaćama i ugovorima preko granica, očekujete maksimalnu predvidljivost i usklađenost, a ne priče nalik krimiću.

Europski i regionalni kut

Hrvatske i druge SEE tvrtke posljednjih godina sve češće koriste globalne EOR i payroll platforme kako bi zapošljavale developere, dizajnere ili sales timove izvan regije. Mnoge razmatraju upravo Deel ili konkurente sličnog profila.

U EU kontekstu, GDPR jasno kaže da tvrtka kao voditelj obrade mora birati izvršitelje (npr. HR SaaS dobavljače) koji daju „dostatna jamstva“ glede zaštite podataka i sigurnosti. Čak i ako trenutna afera formalno ne uključuje curenje osobnih podataka, kaznena istraga oko poslovne prakse logično otvara pitanje tih jamstava.

Tu su i pravila o zaštiti poslovnih tajni te zakoni o nelojalnoj konkurenciji u državama članicama. Ako je dio navodnih aktivnosti imao doticaj s EU (zaposlenici, sustavi, klijenti), europski regulatori bi se lako mogli uključiti – ili barem koristiti američki slučaj kao referencu.

Za regionalne igrače, od manjih HR i payroll firmi u Zagrebu i Ljubljani do šireg SEE ekosustava, ovo je prilika:

• naglasiti lokalno znanje radnog i poreznog prava,
• pokazati koliko su im procesi transparentni,
• i pozicionirati se kao „manje glamurozna, ali mirnija“ alternativa.

Tvrtke iz Jadranske regije koje su dijelom EU mogu dodatno iskoristiti činjenicu da su pod istim regulatornim kišobranom kao njihovi klijenti – što mnogim CFO-ovima i HR direktorima znači više nego još jedan „fancy“ feature.

Pogled unaprijed

Kaznene istrage traju dugo, ali tržište reagira brzo. Što možemo očekivati u sljedećih godinu do dvije?

1. Povećani pritisak na uprave – Sama mogućnost optužnice dovoljna je da investitori i nadzorni odbori traže promjene. Nije nerealno očekivati kadrovske rokade ili barem jačanje funkcije compliancea u ovim tvrtkama.
2. Tvrdokornije nabavne procese – Veće korporacije u Hrvatskoj i regiji koje koriste globalne HR alate počet će u RFP-ove uključivati detaljnija pitanja o upravljanju rizicima, internim kontrolama i pravilima ponašanja prema konkurenciji.
3. Regulatorno „preslikavanje“ – Ako u SAD-u dođe do formalnih optužnica, europski regulatori će vrlo vjerojatno dio pravne argumentacije preuzeti pri tumačenju GDPR-a i pravila tržišnog natjecanja. To će podići ljestvicu za sve dobavljače, ne samo za dvije zaraćene strane.
4. Potencijalna konsolidacija – Ako reputacija jednog od velikih igrača ozbiljno oslabi, mogući su preuzimanja ili strateška partnerstva – možda baš s europskim ili regionalnim tvrtkama koje tako preko noći dobiju globalni doseg.

Za kupce je ovo i rizik i šansa. Rizik, ako zatvore oči i ostanu vezani uz dobavljača koji nosi reputacijsko i pravno breme. Šansa, ako trenutak iskoriste za preispitivanje i modernizaciju cijelog HR stacka, s većim naglaskom na usklađenost i diverzifikaciju.

Zaključak

Afera Rippling–Deel nije samo još jedan skandal u startup svijetu, već test izdržljivosti ideje da se tvrtke vođene logikom hiper rasta mogu ponašati kao odgovorni upravitelji globalne radne infrastrukture.

Poruka za hrvatske i regionalne kompanije je jasna: tretirajte svoje HR i payroll sustave kao kritičnu infrastrukturu, a ne samo još jedan SaaS. Postavljajte teška pitanja, tražite dokaze o dobroj upravljačkoj praksi i ne ustručavajte se radije odabrati „dosadnog“ partnera, ako on manje podsjeća na scenarij kriminalističke serije.