1. Naslov i uvod
Siromašan student medicine iz Indije stvori uz pomoć umjetne inteligencije izmišljenu, ultra‑konzervativnu američku „medicinsku sestru“ – i stotine stvarnih Trumpovih pristaša počnu plaćati za njezine fotografije i političke objave. Zvuči kao skeč, ali to je stvarnost.
Priča o Emily Hart nije samo kuriozitet s ruba interneta. Ona pokazuje kako se politika, erotika i generativna AI stapaju u novi poslovni model: politički catfishing. U nastavku analiziram što taj slučaj govori o algoritmima društvenih mreža, zašto su seksualizirani politički avatari toliko učinkoviti te što to znači za Europsku uniju i digitalno tržište u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju portala Ars Technica, koji prenosi detalje iz izvornog teksta WIRED‑a, 22‑godišnji student medicine iz sjeverne Indije (u članku nazvan „Sam“) iskoristio je generativnu AI kako bi stvorio lik Emily Hart: bijelu, plavokosu, pobožnu američku medicinsku sestru, veliku pristašu Donalda Trumpa i pokreta MAGA.
Sam je prvo pokušao s generičkim „AI ljepoticama“ na Instagramu, ali bez značajnijeg dosega. Kako se navodi, zatim je zatražio savjet od Googleova chatbota Gemini, koji mu je sugerirao da je konzervativna, pro‑MAGA publika vrlo profitabilna niša. Emily je zatim dobila biografiju medicinske sestre, fotografije s pecanja, sa strelišta i s pivom u ruci te niz objava protiv imigracije, pobačaja i „woke“ kulture.
Profil je brzo narastao: milijunski pregledi Reels videa i desetci tisuća pratitelja. Prihodi su stizali prvenstveno izvan Instagrama, preko pretplata i AI‑generiranog erotskog sadržaja na platformi Fanvue (konkurent OnlyFansu), te putem prodaje majica s MAGA porukama. Ars Technica i WIRED navode da postoji čitav niz sličnih računa – često s izmišljenim policajkama, vatrogaskinjama ili medicinskim tehničarkama. Instagram je na kraju blokirao Emilyn račun zbog „lažnih aktivnosti“, ali koncept se lako replicira.
3. Zašto je to važno
Ne radi se samo o domišljatom studentu koji zarađuje sa strane. Ovaj slučaj razotkriva logiku ekonomije pažnje: najviše pobjeđuje onaj tko najbolje kombinira seksualni naboj, političku potvrdu identiteta i sukob. Umetna inteligencija tu kombinaciju čini jeftinom i beskonačno ponovljivom.
Tko dobiva?
- „Growth hackeri“ i sitni poduzetnici: S prijenosnim računalom i par dobrih promptova, bilo tko iz inozemstva može unovčiti političke podjele u SAD‑u ili bilo kojoj drugoj zemlji, bez ikakve osobne odgovornosti.
- Platforme i pružatelji AI usluga: Svaki like, komentar i pretplata znače više vremena na platformi, više oglasa i više podataka. Pravila o označavanju AI sadržaja često ostaju mrtvo slovo na papiru.
- Politički akteri bez skrupula: Danas je to student, sutra mogu biti stranački stožeri, PR agencije ili strane propagandne operacije koje upravljaju desecima takvih avatara.
Tko gubi?
- Stvarne kreatorice i seksualne radnice, koje odjednom konkuriraju savršeno „dotjeranim“ virtualnim modelima koji nikada ne stare, ne traže prava i ne traže zaštitu.
- Korisnici i birači, čiji se informacijski prostor puni sintetičkim identitetima kreiranim prvenstveno da izazovu emociju, a ne da pruže istinite informacije.
- Javna sfera, u kojoj postaje sve teže razlučiti autentične glasove od digitalnih lutki programiranih za određenu političku poruku.
Najzabrinjavajući element je psihološki: prema opisu u tekstu, mnogim obožavateljima nije bilo bitno je li Emily stvarna. Bila je utjelovljenje njihove fantazije – „lijepa, kršćanska, anti‑imigrantska“ – i to je bilo dovoljno. Takva ravnodušnost prema istini čini društvo iznimno ranjivim na masovnu manipulaciju.
4. Šira slika
Emily Hart uklapa se u nekoliko šire prisutnih trendova:
Hiper‑personalizirana politička propaganda – Već danas gledamo deepfake videe političara, lažne fotografije prosvjeda i AI‑generirane predizborne spotove. Sljedeća faza su stalni virtualni likovi koji dopisuju s vama u inboxu, flertuju, dijele „privatne“ detalje i usput polako guraju vaše stavove u željenom smjeru.
Algoritmi koji vole seks i svađu – TikTok, Instagram, YouTube i slične platforme optimizirane su za zadržavanje korisnika. Sadržaj koji izaziva snažan bijes ili seksualnu privlačnost u pravilu ima najveći doseg. AI MAGA djevojke su zapravo savršeno dizajniran proizvod za takav algoritamski ekosustav.
Identitet kao roba – Umjesto prostora gdje se „ljudi povezuju“, društvene mreže sve više postaju izlozi u kojima se natječu „jedinice sadržaja“. Je li iza pojedinog profila stvarna osoba, bot ili tim stručnjaka, u praksi postaje manje važno od brojki u analitici.
Ništa od ovoga nije potpuno novo – botovi, lažni profili i izmišljene „građanske inicijative“ postoje godinama. Novo je to što je uz generativnu AI cijena produkcije pala, a uvjerljivost porasla. Ono što je prije zahtijevalo agenciju i ozbiljan budžet, danas može napraviti jedan čovjek u studentskoj sobi.
U industriji se već vidi raskol: OnlyFans forsira provjeru identiteta i označavanje AI sadržaja, dok se Fanvue profilira kao platforma gdje su AI modeli poželjni. Slična borba između „autentičnosti“ i „rasta pod svaku cijenu“ očekuje i klasične društvene mreže.
5. Europski i regionalni kontekst
Za Europsku uniju, slučaj poput Emily Hart konkretizira izazove koje adresiraju Akt o digitalnim uslugama (DSA) i budući Akt o umjetnoj inteligenciji. Velike platforme u EU već sada moraju procjenjivati rizike od dezinformacija i izvještavati o tome kako ih ublažavaju. AI regulativa dodatno cilja na deepfakeove i sustave koji utječu na političko odlučivanje.
AI‑generirani politički influenceri nalaze se točno na sjecištu više pravnih područja: erotika, oglašavanje, politička komunikacija i potencijalno strani utjecaj. Ovisno o kvalifikaciji, za njih mogu vrijediti sasvim različita pravila.
Za Hrvatsku i širi SEE region (Srbija, BiH, Crna Gora, Sjeverna Makedonija) ovo nije teorija. Političke kampanje ovdje već intenzivno koriste Facebook, Instagram, TikTok i meme kulturu. Zamislite „domoljubnu medicinsku sestru iz Splita“ ili „tradicijsku majku iz Slavonije“ koja širi poruke protiv migracija ili prava manjina – a u stvarnosti je generirana negdje daleko, možda čak i u nekoj stranoj propagandnoj radionici.
Istovremeno, postoji prostor za lokalne tvrtke i startupe iz Zagreba, Splita ili Ljubljane koji bi nudili alate za provjeru autentičnosti profila, digitalne vodené žigove za sadržaj i edukaciju građana o prepoznavanju sintetičkih medija. Kako EU regulativa bude sve stroža, takva rješenja mogla bi biti konkurentska prednost.
6. Pogled unaprijed
Što realno možemo očekivati u sljedećih nekoliko godina?
Tvornice likova: Umjesto pojedinačnih eksperimenata, pojavit će se organizirani „farme persona“ – sustavi koji automatski pokreću desetke profila, stvaraju objave, razgovaraju u komentarima i neprestano testiraju što najbolje pali kod koje publike.
Jačanje regulative i tehnologije nadzora: Pod pritiskom DSA, Akta o AI i nacionalnih izbornih povjerenstava, velike platforme će morati ozbiljnije označavati AI sadržaj, uvoditi standarde za dokaz porijekla (poput C2PA) i dopuštati neovisne revizije algoritama. To zloporabe neće eliminirati, ali će ih učiniti skupljima i vidljivijima.
Normalizacija i otpor: Kako korisnici budu shvaćali da im sve češće „prilaze“ sintetički likovi, dio će ravnodušno prihvatiti igru („znam da nije stvarna, ali zabavno je“), a dio će tražiti verficirane, ljudske izvore informacija. Autentičnost bi mogla postati nova premium oznaka.
Za vas kao čitatelja iz Hrvatske ili regije važna pitanja bit će:
- Hoće li izborna povjerenstva i regulatorna tijela tretirati koordinirane AI avatare kao prikriveno političko oglašavanje ili čak kao strani utjecaj?
- Koliko će domaći mediji, stranke i influenceri koristiti generirane likove u kampanjama?
- Hoće li građani razviti refleks sumnje kad vide „savršeno usklađenu“ osobu koja dijeli baš njihove frustracije i vrijednosti?
Dok je proizvodnja takvih avatara jeftina i anonimna, a posljedice rijetke i zakašnjelo, teren je nagnut u korist onih koji manipuliraju.
7. Zaključak
Emily Hart nije samo bizarna epizoda s ruba AI revolucije, nego prototip nove industrije: seksualizirani, politički programirani avatari koji pretvaraju ideologiju u klikove, novac i podatke. Dok god društvene mreže nagrađuju angažman više nego istinu, takvi će modeli imati prednost. Ključno je pitanje hoćete li vi – kad se sljedeća „predobro da bi bila stvarna“ politički obojena influencerica pojavi na vašem feedu – u njoj vidjeti osobu ili alat za emocionalno programiranje.
