1. Naslov i uvod
Ponekad jedna kratka gesta bolje opiše stanje industrije nego stotine stranica strategija. Na konferenciji India AI Impact Summit 2026 indijski premijer Narendra Modi pozvao je vodeće ljude iz AI svijeta da se na pozornici uhvate za ruke i podignu ih kao znak jedinstva. Svi su poslušali – osim Sama Altmana (OpenAI) i Daria Amodeija (Anthropic), između kojih je ostao jasan razmak.
Ta praznina nije samo neugodan trenutak za društvene mreže. To je simbol nove faze borbe za moć u umjetnoj inteligenciji – u kojoj svoje mjesto traže i Europa i zemlje jugoistočne Europe, uključujući Hrvatsku.
2. Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, incident se dogodio na konferenciji India AI Impact Summit 2026 u New Delhiju. U jednom trenutku premijer Narendra Modi pozvao je nekoliko vodećih AI izvršnih direktora na pozornicu i zamolio ih da se uhvate za ruke i podignu ih kao znak zajedničke posvećenosti razvoju umjetne inteligencije.
Svi prisutni rukovoditelji odazvali su se pozivu, osim izvršnih direktora OpenAI-ja i Anthropica. Sam Altman i Dario Amodei nisu spojili ruke, što je ostavilo vidljiv razmak između njih.
TechCrunch podsjeća da to dolazi nakon mjeseci zaoštravanja odnosa između dviju tvrtki. OpenAI je najavio uvođenje oglasa u ChatGPT, dok je Anthropic tijekom Super Bowla emitirao reklame u kojima obećava da Claude nikada neće prikazivati oglase. Altman je potom na X-u optužio Anthropic da nepošteno prikazuje planove OpenAI-ja.
Oba su poduzeća iskoristila istu konferenciju za najavu širenja u Indiju. OpenAI otvara dvije nove poslovnice, sklapa partnerstvo s IT divom TCS-om i predstavlja alate za visoko obrazovanje. Anthropic otvara svoj ured i udružuje se s Infosysom za internu i vanjsku primjenu svojih AI rješenja.
3. Zašto je to važno
Odbijena gesta nema toliko veze s osobnim odnosima koliko s dubokim strukturnim sukobom u AI ekosustavu.
Prvo, radi se o sudaru poslovnih modela, predstavljenom kao moralna dilema. OpenAI istražuje koliko daleko može ići s oglašavanjem unutar razgovornih asistenata. Anthropic gradi identitet na obećanju da oglasa neće biti, sugerirajući da oglasni model neizbježno narušava povjerenje korisnika. Za europske i hrvatske tvrtke osjetljive na reputacijske i regulatorne rizike, to je itekako relevantna poruka.
Drugo, Indija kao pozornica nije slučajna. Najavama ureda i partnerstava s TCS‑om i Infosysom, OpenAI i Anthropic jasno poručuju da se iduća runda borbe za tržište vodi tamo gdje nastaju globalni IT projekti. Ovi integratori ne rade samo za indijske klijente; aktivni su i u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, preko zajedničkih projekata s bankama, telekomima i javnim sektorom.
Treće, scena potkopava sliku jedinstvene "AI zajednice" koja odgovorno upravlja rizicima. Vlade žele vjerovati da laboratoriji mogu surađivati na sigurnosti, čak i kad se žestoko natječu na tržištu. Kada se dva najutjecajnija igrača doslovno ne žele uhvatiti za ruke na diplomatski osmišljenom događaju, poruka je jasna: konkurencija je na prvom mjestu.
Kratkoročni pobjednici su Indija i njezine IT kompanije, koje vješto pretvaraju rivalstvo američkih laboratorija u politički i gospodarski kapital. Potencijalni gubitnici su korisnici i regulatori, koji se sada moraju snalaziti i u tehničkim rizicima i u sve ideološkijim marketinškim bitkama oko toga što znači "odgovorna AI".
4. Šira slika
Ovaj trenutak uklapa se u nekoliko većih trendova.
1. Frontier laboratoriji postaju brendovi za krajnje korisnike.
OpenAI i Anthropic više nisu samo nazivi API-ja u pozadini aplikacija, već brendovi koji komuniciraju direktno s masovnom publikom. Super Bowl reklame, javne prozivke na X-u i odgođene geste na pozornici dio su iste strategije: stvoriti emocionalnu priču oko AI asistenta – "mi smo sigurni", "mi nikad nećemo imati oglase", "mi smo iskreniji od drugih".
2. Geopolitika AI postaje višepolarna.
Godinama se govorilo gotovo isključivo o odnosu SAD‑a i Kine. India AI Impact Summit pokazuje da Indija želi postati treći centar gravitacije: ne samo izvor stručnjaka i outsourcinga, već mjesto gdje se kroje globalne AI politike i partnerstva.
Europa zasad igra drukčiju ulogu: prvenstveno regulatornog arbitra kroz GDPR, Akt o umjetnoj inteligenciji i druge digitalne propise. Ali bez snažnog političkog i industrijskog "pozornog centra" postoji opasnost da drugi – Indija, SAD, možda i zaljevske države – preuzmu ulogu glavnih pozornica na kojima se definiraju pravila igre.
3. Sigurnosni diskurs sudara se s komercijalnim pritiscima.
I OpenAI i Anthropic započeli su s naglašavanjem dugoročnih rizika umjetne inteligencije. No kapital i tržište traže konkretne proizvode, prihode i skaliranje. OpenAI‑jev zaokret prema oglasima jasan je signal investitorima. Anthropic pak monetizira uzdržanost i pokušava je pretvoriti u diferencijaciju za klijente koji žele "čišći" model.
Povijest nas uči da idealizam u tehnološkim platformama često popušta pod pritiskom rasta. Pitanje je hoće li AI industrija naučiti nešto iz iskustva društvenih mreža i mobilnih ekosustava – ili ćemo iste obrasce promatrati u novom, još moćnijem obliku.
5. Europski i regionalni kut (Hrvatska / SEE)
Iz perspektive Hrvatske i šireg jugoistočnog susjedstva zanimljivo je da se ključni trenutak godine za AI nije dogodio ni u Bruxellesu ni u nekom europskom glavnom gradu, nego u New Delhiju – uz američke direktore i indijske IT gigante u glavnim ulogama.
EU ima snažan regulatorni alat: Akt o umjetnoj inteligenciji, GDPR, Akt o digitalnim uslugama i tržištima. To znači da će se u Europi – pa tako i u Hrvatskoj – oglasni modeli poput onog koji testira OpenAI suočiti s ozbiljnim pitanjima o privatnosti, transparentnosti i utjecaju na korisnike.
Istodobno, globalni integratori koji se sada pozicioniraju u Indiji prisutni su i u našoj regiji, često kao partneri lokalnih igrača. To znači da će odluke donesene na relaciji San Francisco–New Delhi lako doći i do Zagreba, Splita ili Rijeke – kroz bankarske chatbotove, državne e‑usluge ili industrijske sustave koje će implementirati međunarodne konzultantske kuće.
Hrvatska ima svoje adute – od Rimca i Infobipa do niza manjih AI i data science timova u Zagrebu i Osijeku. No bez jasne državne i regionalne strategije za AI – od javne nabave do podrške domaćim modelima i infrastrukturi – lako možemo završiti kao pasivni korisnici tuđe tehnologije i tuđih pravila.
6. Pogled unaprijed
Što vrijedi pratiti u idućih 12–24 mjeseca?
1. Kako će točno izgledati oglasi u ChatGPT‑u.
Ako OpenAI doista uvede oglase, presudno će biti kako: hoće li se raditi o jasno označenim preporukama ili o sadržaju "stopljenom" s odgovorima modela? Hoće li se koristiti detaljni profili korisnika? Od odgovora na ta pitanja ovisit će reakcija europskih regulatora i povjerenje korisnika.
2. Utrka za integratore.
Partnerstva s TCS‑om i Infosysom u Indiji vjerojatno su tek početak. U Europi i našoj regiji slično će se odigravati na razini tvrtki poput Accenturea, Capgeminija, ali i domaćih integratora koji rade za javnu upravu ili velike korporacije. Koga oni odaberu kao "standardni" AI sloj, dugoročno će odrediti tehnološku ovisnost cijelih sektora.
3. Ravnoteža između sigurnosne suradnje i tržišnog rata.
Vlade, uključujući članice EU, sve će više inzistirati na zajedničkim sigurnosnim standardima, testiranju modela i razmjeni informacija o incidentima. Otvoreno je pitanje mogu li OpenAI i Anthropic održati tu razinu suradnje dok se istodobno javno natječu i međusobno prozivaju.
4. Hoće li Europa i SEE regija formulirati vlastitu AI strategiju.
Indija koristi veličinu tržišta kako bi iznudila urede, ulaganja i partnerstva. EU ima dodatnu polugu – jedinstveno tržište i regulativu – ali je koristi prvenstveno defenzivno. Za zemlje poput Hrvatske prilika je u pametnom korištenju europskih fondova, razvoju zajedničkih infrastruktura (npr. regionalnih podatkovnih centara) i jasnim pravilima za javne AI projekte.
7. Zaključak
Prazan prostor između Sama Altmana i Daria Amodeija na pozornici u New Delhiju simbol je prijelaza u novu fazu: laboratoriji za umjetnu inteligenciju danas su globalne industrijske sile koje kroz rivalstvo oblikuju poslovne modele, političke odnose i tehnološke standarde.
Pitanje za Europu, Hrvatsku i ostatak naše regije nije mogu li taj proces zaustaviti – ne mogu – nego kako će ga usmjeriti. Hoćemo li biti samo tržište na kojem se testiraju tuđi interesi ili aktivni sudionici koji postavljaju uvjete pod kojima AI ulazi u naše škole, bolnice, upravu i gospodarstvo?
