Amazonovo naglo kočenje robota Blue Jay: hladan tuš za „pametnu“ skladišnu robotiku
Amazon je zaustavio svoj skladišni robotski projekt Blue Jay manje od pola godine nakon što ga je predstavio. Na razini korporacije to je tek jedna od mnogih iteracija. No za širu industriju – uključujući logistiku u EU i na Balkanu – ovo je važan reality check. Ako ni kompanija s više od milijun robota u pogonima ne može glatko izvesti novi sustav iz demo faze u masovnu primjenu, jasno je da sadašnji val hypea oko „AI + robotika“ ima ozbiljna ograničenja. U nastavku analiziramo zašto je Amazon povukao ručnu i što to znači za naše tržište.
Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, pozivajući se na prvotno izvješće Business Insidera, Amazon je obustavio projekt Blue Jay nakon svega nekoliko mjeseci testiranja. Blue Jay je bio višeručni robot namijenjen razvrstavanju i premještanju paketa u centrima za dostavu istog dana, predstavljen u listopadu 2025.
Robot se testirao u pogonu u američkoj saveznoj državi Južna Karolina. Amazon je tada naglašavao da je razvoj trajao otprilike godinu dana, što je pripisao napretku umjetne inteligencije.
Sada tvrtka Blue Jay opisuje kao prototip – što iz originalnog priopćenja nije bilo jasno. Ključne tehnologije planira prenijeti u druge projekte robotske manipulacije, dok se članovi tima premještaju na nove zadatke. Amazon ističe da ne odustaje od automatizacije, podsjećajući na nedavno predstavljeni robot Vulcan te na činjenicu da u svojim skladištima globalno koristi više od milijun robota, nakon kupnje Kiva Systemsa još 2012.
Zašto je to važno
Primjer Blue Jaya pokazuje razliku između „AI nam je ubrzao razvoj“ i „AI sustav nam pouzdano radi u pravom skladištu“.
Na papiru je projekt imao sve što današnji marketing voli: više robotskih ruku, planiranje gibanja potpomognuto umjetnom inteligencijom, brzo prototipiranje. U praksi, činjenica da se Amazon tako brzo povukao sugerira da je barem jedna od ključnih karika popustila: ekonomika u odnosu na ljude, pouzdanost u zahtjevnim procesima dostave isti dan ili sigurnost i ergonomija pri radu uz zaposlenike.
Dobitnici ove epizode su pragmatičari u robotici. Amazon svojim potezom jasno poručuje da sjajne demonstracije više nisu dovoljne. Sustavi moraju izdržati božićne špice, šarolikost pakiranja i vrlo nisku stopu grešaka. To ide u prilog tvrtkama koje ciljaju uži spektar zadataka – depaletizaciju, goods‑to‑person sustave, automatizirane regale – i mogu precizno dokazati povrat investicije.
Gubitnici su oni koji agresivno prodaju priču da je „problem robotskog pobiranja u skladištima riješen zahvaljujući novoj AI generaciji“. Ako Amazon, s potpunom kontrolom nad procesima, podacima i vlastitom opremom, procijeni da njegov vlastiti manipulator još nije zreo, europski trgovci i logističari bit će daleko oprezniji prema rješenjima vanjskih dobavljača.
Tu je i pitanje povjerenja. Amazon sada naglašava da je Blue Jay bio samo prototip, ali tako nije zvučala jesenska objava. Investitori i partneri taj će zaokret čitati kao upozorenje da se buduće najave robotizacije moraju filtrirati kroz stvarne brojke implementacija.
Najvažnije, odluka razbija linearnu priču da će „roboti uskoro zamijeniti većinu skladišnih radnih mjesta“. Put prema tome je nepravilan, skup i pun slijepih ulica – čak i za najveće.
Šira slika
Sudbina Blue Jaya uklapa se u širi obrazac koji smo već vidjeli u drugim područjima tehnologije: sustavi temeljeni na naprednoj AI oduševljavaju u demo‑okruženju, ali zapinju kada ih treba skalirati.
Tipičan primjer su autonomna vozila. Nakon godina velikih obećanja mnogi su programi smanjeni ili ugašeni kada su se regulatorni zahtjevi, rubni slučajevi i ekonomika sudarili s optimističnim planovima. Skladišna robotika danas ulazi u sličnu fazu prizemljenja. Najjednostavniji dobici – pokretne trake, shuttle sustavi, roboti koji voze police – već su realizirani. Ono što ostaje, fleksibilna manipulacija raznolikim predmetima, jedan je od najtežih problema u cijeloj robotici.
Amazon nakon preuzimanja Kiva Systemsa gradi automatizaciju sloj po sloj. Najprije su došli mobilni roboti koji radnicima „dovode“ regale. Zatim napredniji sortirni sustavi i kolaborativniji roboti poput Proteusa. Vulcan, predstavljen prošle godine, pokazuje sklonost prema usko definiranima, fizički omeđenim zadacima. Iz te perspektive Blue Jay izgleda kao hrabriji skok prema općoj manipulaciji – možda jednostavno par godina preuranjen.
Slična iskustva imaju i konkurenti. Igrači poput Ocada ili AutoStorea uložili su velike iznose u robotski picking i kroz praksu otkrili koliko pakiranja, osvjetljenje ili promjene u asortimanu mogu srušiti performanse AI modela. Rezultat su često hibridni tokovi: roboti standardiziraju situaciju, a ljudi rješavaju „tvrdokornih“ 20 % slučajeva.
Industrijski trend ide prema modularnoj automatizaciji koja nadopunjuje ljude, a ne prema monolitnim sustavima koji žele u jednom potezu zamijeniti cijeli proces. Odluka o Blue Jayu dodatno potvrđuje taj smjer. Ne znači da AI‑podržana manipulacija nema budućnost, nego da će u skladišta ulaziti korak po korak, kroz nadogradnje postojećih rješenja, a ne kroz jedan „čudotvorni“ robot.
Europski i regionalni kut
U europskom kontekstu odluka dolazi usred žustre rasprave o AI, radnim pravima i industrijskoj politici.
Amazon ima veliku logističku prisutnost u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Poljskoj i Češkoj. U državama poput Njemačke sindikati i radnička vijeća vrlo pažljivo prate svaki korak automatizacije. Činjenica da čak i Amazon povlači robota s naslovnica dat će im dodatni argument da su ljudske vještine i dalje ključne u složenim skladišnim okruženjima.
Regulatorno gledano, priča je možda još važnija. Novi europski Akt o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act) tretirat će mnoge AI sustave na radnom mjestu kao „visokorizične“, uz stroge zahtjeve za transparentnost, upravljanje rizikom i ljudski nadzor. Robotski sustavi tipa Blue Jay, koji neposredno rade uz zaposlenike i utječu na njihov tempo rada i sigurnost, vrlo vjerojatno spadaju u tu kategoriju. Privremeno odustajanje od Blue Jaya Amazonu daje vrijeme da iduće generacije tehnologije prilagodi tom okviru.
Za europske dobavljače automatizacije – od švicarskog Swissloga preko austrijskog TGW‑a do sve brojnijih startupa u Berlinu, Beču ili Varšavi – to je šansa da se jasno pozicioniraju kao partneri koji razumiju regulativu i industrijske standarde, a ne samo tehnologiju.
Što se tiče Hrvatske i šire regije, poruka je jednostavna: nema razloga juriti za najnovijim „čudesnim“ robotom. Za većinu domaćih logističara, trgovaca i proizvodnih tvrtki bit će racionalnije prvo iskoristiti provjerene tehnologije – automatizirane regalne sustave, kvalitetan WMS, senzorsku ergonomiju radnih mjesta – nego ući u skupi i rizični eksperiment s još nedovoljno zrelom manipulacijskom robotikom.
Pogled unaprijed
Blue Jay vjerojatno neće biti kraj velikih robotskih ambicija Amazona, nego početak ozbiljnije, manje glamurozne faze.
Realno je očekivati da će se tehnologije razvijene u sklopu Blue Jaya – napredni hvataljke, senzori sile, računalni vid s AI‑om – postupno pojavljivati u drugim sustavima, bez posebnog imena i marketinške pompe. Vulcan i budući roboti vjerojatno će preuzimati te elemente tamo gdje jasno podižu produktivnost.
Komunikacijski, Amazon će se vjerojatno odmaknuti od velikih objava temeljenih na prototipovima i fokusirati na rješenja koja već rade u desecima centara. To je bliže kulturi klasičnih industrijskih automatizacijskih tvrtki i smanjuje reputacijski rizik kad nešto ne uspije.
Za čitatelje u Hrvatskoj i regiji, u idućih 12–24 mjeseca vrijedi pratiti:
- kakav profil stručnjaka Amazon i drugi logistički giganti zapošljavaju u robotici (istraživače ili inženjere implementacije);
- kakva se automatizacija uvodi u nove centre u EU, posebice u susjednim državama;
- prve primjene EU AI Acta i domaćih propisa rada na AI sustave u skladištima.
Otvorena su važna pitanja: koliko ljudskog nadzora će regulatori zahtijevati nad AI‑robotima na radnom mjestu? Koliko će transparentnosti radnici imati oko toga kako ti sustavi utječu na ciljeve produktivnosti i sigurnost? I hoće li skupe pogreške poput Blue Jaya ohladiti apetite za riskantnim automatizacijskim projektima – ili će, paradoksalno, potaknuti ulaganja u „manje rizične“, ali sveprisutne oblike nadzora i optimizacije rada putem AI‑a?
Zaključak
Amazonovo brzo kočenje Blue Jaya nije odustajanje od robotike, već vidljiv dokaz koliko je AI‑podržana manipulacija u skladištu i dalje teška – čak i za tehnološke lidere. Potez daje vjetar u leđa postupnoj, na čovjeka usmjerenoj automatizaciji i potkopava priče o „univerzalnim skladišnim robotima“ koji samo što nisu stigli. Za Europu i našu regiju to je prilika: da regulativa sazrije, da se lokalni dobavljači profiliraju i da radnici dobiju glas u raspravi o tome kako AI ulazi u skladišta. Pitanje je hoćemo li tu priliku iskoristiti.
