- NASLOV I UVOD
Anthropic s najnovijom rundom ne „samo“ prikuplja golemi kapital – tvrtka zapravo pokazuje kako izgleda nova elita u svijetu umjetne inteligencije. Povećanjem cilja runde na navodnih 20 milijardi dolara i skokom prema valuaciji od oko 350 milijardi, proizvođač modela Claude ulazi u razred u kojem se AI tretira više kao infrastruktura nego kao običan softver.
Za Hrvatsku i širu regiju JIE ovo nije tek daleka američka priča. Riječ je o pitanju hoćemo li u sljedećem desetljeću biti samo korisnici tuđih AI platformi ili ćemo uspjeti izgraditi barem dio vlastitog ekosustava.
- VIJEST UKRATKO
Prema pisanju TechCruncha, koji se poziva na informacije Financial Timesa, Anthropic je u tijeku prikupljanja nove investicijske runde povećao cilj s 10 na 20 milijardi američkih dolara. Očekuje se da će runda uskoro biti zatvorena, pri čemu bi tvrtka bila vrednovana na otprilike 350 milijardi.
TechCrunch navodi da se među investitorima očekuju fond rizičnog kapitala Sequoia Capital, singapurski državni investicijski fond te investicijska tvrtka Coatue. Sequoia je ujedno i ulagač u Anthropicovog konkurenta OpenAI.
U članku se podsjeća da je Anthropic – tvrtka iza modela Claude i Claude Code – u rujnu prikupio oko 13 milijardi dolara uz valuaciju od oko 183 milijarde, čime je postao jedna od najvrjednijih privatnih tehnoloških kompanija na svijetu. Također se spominju ranija izvješća da je tvrtka angažirala odvjetnike kako bi se pripremila za mogući IPO već ove godine.
- ZAŠTO JE TO VAŽNO
Runda od 20 milijardi dolara nije samo rekordna cifra; ona potvrđuje da je „frontier“ AI postao industrija nalik energetici ili telekomu – malo igrača, ogromni iznosi i visoke barijere ulaska.
Izravni dobitnici su jasni. Osnivači i rani investitori Anthropica dobivaju golem rast vrijednosti udjela u vrlo kratkom roku. Veliki fondovi i državni investitori dobivaju izloženost jednom od rijetkih laboratorija koji realno mogu parirati OpenAI‑ju, što je teško postići kroz postojeće javne dionice. U pozadini profitiraju cloud pružatelji i proizvođači čipova: znatan dio tih 20 milijardi završit će u najmu ili izgradnji podatkovnih centara i kupnji GPU‑ova.
Gubitnici su svi ostali koji bi željeli sudjelovati u utrci vršnih modela. Svaki put kad jedan laboratorij povuče desetke milijardi, standard za ulazak dodatno raste. Otvoreni projekti, akademski timovi ili regionalne tvrtke iz Europe i Jugoistočne Europe jednostavno ne mogu financijski konkurirati treninzima koji koštaju stotine milijuna do milijardu dolara po generaciji modela.
Za poduzeća ova koncentracija kapitala znači da odabir AI partnera postaje strateška odluka na razini izbora cloud dobavljača – a možda čak i dublje. Od toga hoćete li se vezati uz OpenAI/Microsoft, Anthropic i njegove partnere, Google DeepMind ili neki drugi tabor, ovisit će cijene, uvjeti korištenja podataka te vaša dugoročna pregovaračka pozicija.
Istovremeno, ovolika runda stavlja i dodatni reflektor na sigurnost i regulaciju. Teško je i dalje govoriti o „startupu“ kada firma vrijedi kao srednje velika europska ekonomija. Regulatori u EU i SAD‑u sve će više gledati na ovakve labove kao na kritične infrastrukturne aktere, a ne samo inovativne tvrtke.
- ŠIRA SLIKA
Anthropicov potez dio je većeg trenda: razvoj najsnažnijih AI modela više se ne financira kao tipični softver, nego kao dugoročna infrastruktura.
OpenAI je put trasirao višegodišnjim višemilijardnim aranžmanom s Microsoftom, koji spaja vlasnički udio, cloud kredite i obvezu korištenja Azurea. I sam Anthropic je već ranije osigurao velike strateške investicije tehnoloških giganata. U igru se uključuju i drugi, poput xAI Elona Muska, s ambicijama za višemilijardne runde. Zajednički nazivnik: tko želi trenirati i posluživati „frontier“ modele na globalnoj razini, treba kapital na razini države.
Povijesno gledano, ovo podsjeća na formiranje dominacije Googlea u pretraživanju, Mete u društvenim mrežama ili AWS‑a i Azurea u oblaku. Oni koji su prvi uložili ogromne iznose stvorili su prednost u podacima, talentu i infrastrukturi koju je kasnije bilo gotovo nemoguće sustići. Danas se isti obrazac ponavlja, ali puno brže: Anthropic navodno u par mjeseci skače s oko 183 na 350 milijardi valuacije, još uvijek kao privatna firma.
Za svijet rizičnog kapitala to znači da se kasne faze financiranja sve više pretvaraju u paralelni javni tržišni sloj. Fondovi i državni investitori preuzimaju rizike i veličine ulaganja tipične za burzu, ali u okruženju s mnogo manje transparentnosti. Rasprave o sigurnosti modela, internim poticajima i potencijalnim zloupotrebama vode se iza zatvorenih vrata.
U odnosu na konkurente, Anthropic se sada profilira kao „neovisna, na sigurnost orijentirana“ alternativa OpenAI‑ju, ali s gotovo istom vatrenom moći kapitala. Činjenica da ista investicijska kuća ulaže i u OpenAI i u Anthropic pokazuje kako veliki investitori razmišljaju: ne biraju jednog pobjednika, već kupuju udjele u svim mogućim budućim monopolima.
- EUROPSKI / REGIONALNI KUT
Iz europske i regionalne perspektive, 20 milijardi za Anthropic je hladan tuš.
Ni najistaknutiji europski AI labovi – poput francuskog Mistral AI ili njemačkog Aleph Alpha – ne raspolažu kapitalom ni približno ove razine. U Hrvatskoj i susjednim državama situacija je još skromnija: imamo sjajne timove i istraživače, ali ne i pristup desecima milijardi. To znači da „suvereni europski AI“ teško može izgledati kao kopija američkog modela s jednim ili dva mega‑laba.
Istovremeno, europski regulatorni okvir – Uredba o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act), GDPR, DSA, DMA – upravo ovakve igrače stavlja pod povećalo. Čim Anthropic ozbiljnije krene prodavati usluge u EU, vrlo vjerojatno će završiti u kategoriji „vratara“ s posebnim obvezama transparentnosti, upravljanja rizicima i zaštite korisnika.
Za hrvatske tvrtke, od banaka i telekoma do turističkih grupa i javnog sektora, ova situacija ima dvije strane. S jedne, veća konkurencija među vršnim modelima može sniziti cijene i poboljšati uvjete. S druge, raste opasnost da cijeli sloj ključne digitalne infrastrukture – od jezika do poslovnih procesa – praktično prepustimo američkim laboratorijima.
Regija JIE već ima iskustvo ovisnosti o vanjskim dobavljačima u oblaku, društvenim mrežama i mobilnim ekosustavima. Pitanje je hoćemo li ponoviti isti obrazac i s AI‑jem ili ćemo barem dio ulaganja usmjeriti u lokalne i otvorene modele koji znaju hrvatski i regionalne jezike, razumiju lokalne propise i podatke.
- ŠTO SLIJEDI
Ako se runda doista zatvori na razini 20 milijardi uz valuaciju 350 milijardi, nekoliko je scenarija vjerojatno u narednih 12–24 mjeseca.
Prvo, IPO prestaje biti daleka mogućnost i postaje gotovo nužnost. Kod ovakve veličine, javna tržišta su jedan od rijetkih načina da se ranijim investitorima omogući izlaz, a tvrtki osigura dodatni kapital za dugoročne ugovore o računskoj snazi.
Drugo, regulatorni i antimonopolski nadzor će se pojačati. Preklapanje investitora u više vodećih labova, kao i bliske veze s velikim cloud dobavljačima, savršeno se uklapa u fokus europskih i britanskih tijela za tržišno natjecanje. Moguće je očekivati formalne istrage o tome ograničavaju li takve strukture pristup tržištu drugim igračima.
Treće, utrka kapitala dodatno će zaoštriti borbu za hardver, talente i energiju. Startupi iz Zagreba, Ljubljane ili Beograda koji treniraju vlastite modele već se žale na teškoće pri nabavi vrhunskih GPU‑ova po razumnim cijenama. Ako nekolicina labova redovito potpisuje ugovore vrijedne milijarde, ta će se razlika samo produbiti.
Ključno otvoreno pitanje je hoće li Anthropic ovaj novac pretvoriti u stvarnu diferencijaciju – sigurnije modele, bolje alate za programere, dublje integracije u vertikale poput zdravstva ili financija – ili ćemo vidjeti samo još veće i skuplje modele. I hoće li investitori, uz valuaciju od 350 milijardi, početi gurati tvrtku prema agresivnijoj monetizaciji na štetu sigurnosti i otvorenosti.
- ZAKLJUČAK
Anthropicovo podizanje cilja runde na 20 milijardi dolara nije samo trijumf jedne tvrtke, već znak da je „frontier“ AI postao igra za države, megafondove i hiperskalere. Za Hrvatsku i regiju to otvara realne prilike – pristup vrhunskim modelima – ali i opasnost duboke tehnološke ovisnosti. Pravo pitanje za vlade, poduzetnike i tehničku zajednicu glasi: hoćemo li ostati samo kupci ove nove infrastrukture ili ćemo na vrijeme uložiti i u vlastite, makar skromnije, AI stubove?
