1. Naslov i uvod
Ono što je Anthropic predstavio s novim „enterprise agents“ programom nije tek još jedna opcija u Claudeu, već izravni izazov klasičnom SaaS modelu i ulozi IT odjela. Ako im se strategija ostvari, mnoge zadatke koje danas obavljaju specijalizirane aplikacije i uredski koordinatori preuzet će agenti umjetne inteligencije povezani na podatke i alate tvrtke. U nastavku analiziram što je konkretno najavljeno, zašto je važno, kako se uklapa u širi trend agentične AI te što to znači za hrvatske i regionalne tvrtke u EU okviru.
2. Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, Anthropic je lansirao novi program „enterprise agents“, opisan kao njihov dosad najambiciozniji pokušaj uvođenja agentične AI u svakodnevni rad poduzeća.
Program se nadovezuje na Claude Cowork i sustav dodataka (plug‑inova) koji je krajem siječnja ušao u istraživački predpregled. Tvrtke mogu uvoditi unaprijed pripremljene Claude agente za uobičajene odjele poput financija, pravne službe, ljudskih resursa i inženjeringa. Ti osnovni plug‑inovi pokrivaju tipične zadatke: tržišna i konkurencijska istraživanja, financijsko modeliranje, izradu opisa radnih mjesta, onboarding materijala i ponuda za posao.
Anthropic uz to nudi funkcije bitne za korporativni IT: privatne interne trgovine softverom za agente, centralizirano upravljanje, kontrolirane tokove podataka i prilagođene plug‑inove po organizaciji. Novi konektori povezuju agente s Gmailom, DocuSignom, Clayem i drugim sustavima, kako bi mogli izravno vući kontekst iz postojećih alata.
Predstavnici Anthropica za TechCrunch su istaknuli viziju u kojoj svaki zaposlenik ima svog prilagođenog agenta, uz razinu kontrole kakvu IT očekuje pri uvođenju nove aplikacije.
3. Zašto je to važno
Suština ove najave je pokušaj da se AI pretvori iz „pametnog dopunjavanja teksta“ u operativni sloj nad svakodnevnim radom.
Potencijalni dobitnici:
- Anthropic prelazi iz uloge dobavljača modela u ulogu platforme: model + agenti + plug‑inovi + admin alat. To je znatno teže kopirati nego izoliranu prednost u kvaliteti modela.
- Velike organizacije dobivaju strukturiran način da uvedu AI bez eksplozije „shadow IT“ rješenja po odjelima. Interne trgovine agentima i pravila za tokove podataka su upravo ono što traže CIO‑i i CISO‑i.
- Napredni timovi u financijama, HR‑u i razvojno‑inženjerskim odjelima mogu redizajnirati procese bez višemjesečnih IT projekata.
Tko gubi?
- SaaS rješenja srednjeg sloja, čija je glavna uloga prebacivanje podataka i dokumenata, izravno su ugrožena. Ako Claude agent može istražiti, modelirati, sastaviti dokument i poslati ga na potpis, vrijednost nekih specijaliziranih alata se smanjuje.
- Uredski stručnjaci s puno repetitivnih zadataka vidjet će da dio njih preuzimaju agenti. Ostat će u petlji, ali više kao nadzornici, manje kao proizvođači sadržaja.
Strategijska poruka Anthropica je jasna: umjesto da svaka aplikacija gradi svoju malu AI funkciju, Claude želi sjediti iznad aplikacija i orkestrirati ih. Tako se borba ne vodi samo između modela, već i za pitanje tko će biti glavno sučelje prema poslu – pojedinačni SaaS ili centralni agent.
Za IT je to primamljivo i rizično. Primamljivo jer centralizira upravljanje i sigurnost; rizično jer koncentrira podatke i procesno znanje kod jednog dobavljača. Zaključavanje na dobavljača više nije samo pitanje CRM‑a ili ERP‑a, već AI „mozga“ koji sve povezuje.
4. Šira slika
Koncept AI agenata godinama lebdi iznad industrije. U razdoblju 2023.–2024. vidjeli smo prvi val: asistente integrirane u uredske pakete, „copilote“ u e‑pošti i kolaboracijskim alatima, API‑je za izradu vlastitih botova. Uglavnom su to bili pomagači unutar pojedine aplikacije.
Anthropic je dio drugog vala: AI koja koordinira rad između aplikacija.
Povijesne paralele su jasne:
- Salesforce je s AppExchangeom od CRM‑a napravio platformu i okupio oko sebe ekosustav dodataka.
- Mobilne trgovine aplikacija pretvorile su proizvođače OS‑a u čuvare pristupa funkcionalnosti.
Anthropic pokušava Claude pozicionirati kao sličnog čuvara za poslovne tokove. Plug‑inovi nisu samo ugodne integracije, već poluga moći: tko kontrolira sloj plug‑inova, kontrolira koje funkcije i u kakvoj kvaliteti stižu do korisnika.
To se preklapa s područjem RPA‑a i integracijskih platformi. Njihovo obećanje je automatizacija procesa preko skripti i vizualnih tijekova; obećanje LLM agenata je da je dovoljno opisati cilj prirodnim jezikom. Ako to postane dovoljno pouzdano, dio tržišta low‑code automatizacije mogao bi migrirati prema agentima.
Istovremeno i drugi veliki pružatelji oblaka i modela pokušavaju postati svojevrsni „operativni sustav“ znanja u poduzeću. Borba više nije samo tko ima bolji model, već tko drži u rukama ekosustav konektora, plug‑inova i politika.
5. Europski i regionalni kontekst
Za Hrvatsku i ostatak EU ovaj potez dolazi u osjetljivom trenutku – dok se finalizira EU AI Act. Mnoge primjene u HR‑u, financijama i pravnom području bit će klasificirane kao sustavi visokog rizika, s obvezama oko dokumentacije, procjene rizika, transparentnosti i ljudskog nadzora. Anthropicova priča o kontroliranim podacima i internim marketplaceovima dobro zvuči, ali mora biti potkrijepljena detaljnim logovima, jasnom podjelom odgovornosti i usklađenošću s pravom EU.
Naravno, GDPR ostaje baza: gdje se podaci pohranjuju, kome se prenose, koriste li se za treniranje modela, kako se provodi brisanje – to su pitanja koja će postavljati i banke u Zagrebu i turističke grupacije na Jadranu.
Za zemlje jugoistočne Europe postoji i razvojna prilika. Regija ima mnogo srednjih poduzeća bez vlastitih AI timova, ali s potrebom za automatizacijom administracije. Lokalni integratori i startupi u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu ili Sarajevu mogu na vrhu Claudea (ili konkurentskih modela) razvijati domenski specifične plug‑inove: za lokalne porezne i radne propise, za višejezičnu korisničku podršku, za specifične industrije poput turizma, logistike, brodogradnje.
6. Pogled unaprijed
U sljedećih 12–24 mjeseca možemo očekivati nekoliko jasnih trendova.
Prvo, pilot‑projekte u velikim sustavima: banke, telekomi, osiguravatelji i veliki maloprodajni lanci u Hrvatskoj i regiji isprobavat će agente na ograničenim područjima – financijsko izvještavanje, izrada standardnih ugovora, interni helpdesk. Uspjeh će se mjeriti kroz konkretne brojke: vrijeme obrade, broj grešaka, zadovoljstvo zaposlenika.
Drugo, unutarnje borbe za nadležnost. Hoće li vlasnik agentne platforme biti IT odjel, data tim ili poslovni odjeli? Ako svatko razvija svoje agente bez centralnog okvira, gubi se prednost u pogledu sigurnosti i usklađenosti; ako IT sve centralizira, kreativnost se guši. Vjerojatan ishod je hibrid: zajednička platforma i pravila, ali sloboda da odjeli na njoj grade vlastite scenarije.
Treće, rat ekosustava. Anthropic nije jedini koji spaja agente, plug‑inove i admin konzolu. U konačnici će presuditi:
- Dubina integracije s ključnim poslovnim sustavima (ERP, CRM, DMS, vertikalna rješenja).
- Zrelost alata za nadzor, reviziju i odobravanje akcija agenata.
- Pravna jasnoća oko odgovornosti i usklađenosti s EU propisima.
Otvoreno ostaje i pitanje koliko odgovornosti će tvrtke zapravo prepustiti agentima. Hoće li im dopustiti da samostalno šalju ponude, knjiže transakcije ili pripremaju ocjene radnika? Ili će ostati na razini „superpametnog nacrta“, koji čovjek uvijek mora potvrditi?
Za hrvatske čitatelje praktičan korak je jednostavan: identificirajte procese gdje stručni zaposlenici većinu vremena prebacuju podatke i dokumente između sustava. Upravo tu će poslovni agenti najbrže pokazati stvarnu vrijednost – ali i tu treba najpažljivije postaviti granice i kontrole.
7. Zaključak
Anthropicovi enterprise agenti ozbiljan su pokušaj da Claude postane operativni sloj rada u tvrtkama, a ne samo još jedan chatbot. Ako uspiju, pritisak na klasične SaaS dobavljače i na organizacije koje AI još tretiraju kao eksperiment naglo će porasti. Ključno pitanje za menadžment glasi: koje temeljne procese želimo svjesno preoblikovati oko agenata, a gdje želimo zadržati jasnu, vidljivu ljudsku odgovornost?
