M5 Max u 16" MacBooku Pro: zašto su nova „srednja“ jezgra važnija od još 10% performansi
Novo izdanje 16‑inčnog MacBooka Pro izgleda isto kao i prethodnih nekoliko generacija. Na papiru, M5 Max donosi „još malo“ CPU snage i „još više“ GPU‑a. No ispod aluminija krije se ozbiljniji zaokret: Apple prvi put u Pro klasi dijeli CPU i GPU na dva odvojena čipa i uvodi treću vrstu CPU jezgre – srednju, između super‑jezgre i klasične štedljive jezgre. Za profesionalce u Hrvatskoj i regiji to znači da pitanje više nije samo „koliko je brži“, nego i „kako će ova arhitektura utjecati na moj posao idućih pet godina“.
Vijest ukratko
Prema testovima koje je objavio Ars Technica, 16‑inčni MacBook Pro iz 2026. stiže s novim M5 Max čipom, dok se u drugim konfiguracijama koristi M5 Pro. Oba modela se oslanjaju na tzv. „Fusion Architecture“: CPU logika i GPU s kontrolerom memorije nalaze se na dvije odvojene silicijske jezgre, koje se zatim pakiraju kao jedan čip.
M5 Pro i M5 Max koriste isti CPU dio sa ukupno 18 jezgri: šest „super“ jezgri za vršni učinak i dvanaest novih „performance“ jezgri, koje nisu isto što i E‑jezgre u osnovnom M5. Razlika između Pro i Max modela je primarno u grafici. Pro nudi do 20 GPU jezgri i 307 GB/s propusnosti memorije, a Max do 40 GPU jezgri i 614 GB/s.
Ars Technica navodi da M5 Max u odnosu na prošlogodišnji M4 Max u većini testova donosi oko 10–12 % veće CPU performanse i 20–35 % bolje GPU rezultate. U usporedbi s osnovnim M5, jednokratne (single‑core) performanse su slične, ali je višejezgrena izvedba otprilike dvostruko brža, a grafika tri‑ do četiri puta. Potrošnja energije pod punim opterećenjem raste za nešto više od 20 %, no ukupna učinkovitost ostaje na razini prethodnih Apple Silicon generacija.
Zašto je ovo važno
M5 Max je zanimljiv manje zbog samih postotaka, a više zbog toga što otkriva smjer u kojem Apple vodi Mac kao profesionalnu platformu.
Apple sada jasno razdvaja tri klase CPU jezgri:
- Super jezgre za maksimalnu brzinu i interaktivnost.
- Nova „performance“ jezgra, optimizirana za energetski učinkovite, višedretvene zadatke.
- Štedljive jezgre, prisutne samo u osnovnom M5.
Mjerenja koja prenosi Ars Technica pokazuju da nova performance jezgra nisu samo preimenovane E‑jezgre. Imaju veći L2 cache po klasteru, značajno više radne frekvencije i po vršnoj brzini zaostaju svega oko 300 MHz za super jezgrama. Ponašaju se termički stabilno kao štedljive jezgre, ali uz znatno veći učinak.
Za koga je to dobitak? Za snimatelje, montažere, 3D umjetnike, glazbene producente, developere i sve koji na računalu često „melju“ duge poslove: kodiranje videa, renderiranje scena, kompiliranje velikih projekata, analizu podataka. U takvim scenarijima 18 relativno brzih CPU jezgri znači da prijenosnik vrlo ozbiljno konkurira desktop radnim stanicama. Uz to, GPU dobiva 20–35 % više snage i po jedno neuronsko ubrzanje u svakoj jezgri, što dugoročno otvara prostor za lokalne AI i compute radne tokove.
Tko gubi? Najprije vlasnici friških M4 Max modela, za koje je prelazak na M5 Max teško opravdati. Zatim korisnici koji su se nadali da će Apple početi trčati utrku u turbo frekvencijama s Intelom i AMD‑om. Apple sve više ulaže u „gustu“ arhitekturu s mnogo jakih, ali umjereno taktiranih jezgri, umjesto da hvata 5+ GHz.
Treći problem je komunikacija. „Super jezgre“ ovdje, „performance jezgre“ ondje, a isti termin performance u osnovnom M5 znači nešto drugo. Za tvrtke koje naručuju desetke ili stotine strojeva to otežava čisto i jednostavno uspoređivanje modela.
Šira slika
M5 Max se uklapa u nekoliko većih trendova u industriji čipova, ali ih Apple kao i obično interpretira na svoj način.
1. Ulazak u čiplet eru, ali pod punom kontrolom.
AMD i Intel već godinama koriste čiplete – više manjih jezgri povezanih brzim međuspojem. Apple sada fizički razdvaja CPU i GPU, no preko svoje zatvorene Fusion Architecture. To mu omogućava:
- ponovnu uporabu istog CPU dijela u više proizvoda,
- fleksibilno skaliranje GPU‑a i memorijske propusnosti,
- bolje prinose u proizvodnji i jasnije razdvajanje Pro/Max/Ultra modela.
Za korisnike to znači da će Apple vjerojatno brže i jeftinije moći gurati više GPU snage u MacBook Pro i kasnije u Mac Studio/Mac Pro. Ali također znači da se Mac još snažnije udaljava od bilo kakvih industrijskih standarda i ostaje potpuno zatvoren ekosustav.
2. „Gusta“ jezgra umjesto klasičnih malih jezgri.
AMD‑ov pristup s Zen 4c/5c je pokazao da se ista instrukcijska arhitektura može spakirati u manje, nešto sporije jezgre, što donosi veću gustoću. Apple s M5 Max uvodi vrlo sličan koncept: middle/performance jezgre su po ISA‑i praktički iste kao super jezgre, samo manjih dimenzija i s malo nižim taktom.
Rezultat je da je jaz između velikih i malih jezgri puno manji nego u tradicionalnim big.LITTLE dizajnima. To olakšava scheduleru u macOS‑u da pametno raspoređuje dretve – i smanjuje rizik da kritični zadaci završe na presporim jezgrama, što je bio tipičan problem prvih hibridnih x86 procesora.
3. GPU kao središte AI priče.
Apple uz klasični Neural Engine sada u svaku GPU jezgru ugrađuje i poseban neuronski akcelerator. To jasno poručuje: ozbiljniji AI i compute na Macu trebaju se vrtjeti na GPU strani, ne na CPU‑u. To je u skladu sa smjerom koji su zadali Nvidia (CUDA) i AMD (ROCm), samo u puno kompaktnijem i energetski štedljivijem paketu.
Za kreativnu industriju u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu ili Sarajevu – agencije, montažerske kuće, game dev studije – to znači da će u sljedećih nekoliko godina sve više AI funkcija (od poboljšanja slike do generiranja sadržaja) raditi lokalno na MacBooku, umjesto da se sve šalje na udaljene GPU klastere.
Europski i regionalni kut
Kao članica EU, Hrvatska je dio šireg regulatornog i energetskog okvira u kojem se M5 Max mora promatrati.
Cijena energije i zelene politike guraju javni sektor i veće tvrtke prema energetski učinkovitijim rješenjima. Ako se 16‑inčni MacBook Pro s M5 Max može koristiti umjesto klasične radne stanice – što je za većinu kreativnih i razvojnih poslova realno – IT odjeli dobivaju pristojnu uštedu na struji i prostoru, bez drastičnog kompromisa na performansama.
Istovremeno, EU priprema Akt o umjetnoj inteligenciji (AI Act), dok GDPR, DSA i DMA već ograničavaju preveliku ovisnost o zatvorenim, centraliziranim platformama. Apple će svoju priču o „on‑device AI“ na M5 čipovima sigurno gurati kao sigurnije i usklađenije rješenje, jer osjetljivi podaci ne moraju izlaziti iz uređaja.
No za državnu upravu, obrazovne ustanove i veće kompanije u Hrvatskoj ostaje problem zatvorenosti: vlasnička GPU arhitektura, ograničen pristup niskoj razini sustava i jaka vezanost na jedan OS. U regiji jugoistočne Europe, gdje su Linux serveri, jeftiniji x86 desktopi i hibridne cloud strategije (lokalni data centri + globalni cloud) standard, masovni prelazak na M5 Max znači i svjesno jačanje ovisnosti o jednom američkom dobavljaču.
Za startup ekosustav – od Zagrebačkog inkubatora poduzetništva do hubova u Splitu i Rijeci – MacBook Pro će vrlo vjerojatno ostati „default“ razvojni stroj. M5 Max će prije svega privući timove u područjima videa, gaminga, 3D‑a i AI‑a kojima treba ozbiljna mobilna snaga. No oni koji ciljaju na vlastite AI klastere, Kubernetes i masovno skaliranje i dalje će backend temeljiti na standardnoj PC i server infrastrukturi.
Što dalje
M5 Max ne djeluje kao konačna forma Apple Silicon strategije, već kao prijelazna faza prema još većoj ovisnosti o GPU‑u i AI akceleratorima.
Logičan nastavak u sljedećih nekoliko godina uključuje:
- M5 Ultra (ili sljedeće generacije) s dvostrukim paketom i drastično jačom GPU stranom,
- Pro i Max čipove bez klasičnih E‑jezgri – samo super i middle jezgre različite gustoće,
- sve izraženiji fokus macOS‑a na optimizaciju GPU i neuralnih jedinica umjesto klasičnog „CPU first“ pristupa.
U sljedećih 12–24 mjeseca vrijedi pratiti:
Kako macOS raspoređuje poslove po jezgrama. Ako Apple uvede jasnije API‑je i alate kojima developeri mogu utjecati na to gdje se koje dretve izvršavaju, to će značiti da različite klase jezgri imaju ozbiljnu stratešku ulogu.
Reakciju profesionalnog softvera. Važno je hoće li Final Cut Pro, Logic, Xcode, Adobe paketi, DaVinci Resolve i ostali jasno komunicirati podršku za nove AI akceleratore u M5 GPU‑u. Bez toga će hardverske prednosti ostati neiskorištene.
Implementaciju AI Acta u EU. Kako će Apple dokumentirati i objašnjavati AI funkcije na razini sustava, ako rade na M5 čipovima u MacBookovima koji se koriste u javnom sektoru i reguliranim industrijama?
Rizik je da Apple još nekoliko generacija unaprijedi silicij, a da većina softverskog ekosustava ostane u „M1/M2“ mentalnom modelu. U tom slučaju, M5 Max će za većinu korisnika iz Hrvatske i regije biti tek „malo brži“ MacBook Pro. Dodatni rizik je zbunjujuće pozicioniranje: teško je jednostavno objasniti zašto baš M5 Max, a ne jeftiniji M5 Pro ili čak stari M2/M3, za konkretan ured ili studio.
S druge strane, prilika je velika. Ako Apple uspije uskladiti hardver, macOS, razvojne alate i profesionalne aplikacije, generacija M5 mogla bi ostati zapamćena kao trenutak kada su MacBook Pro uređaji ušli u novu fazu – ne samo kao „najbrži laptopi“, nego kao kompaktne AI radne stanice.
Zaključak
16‑inčni MacBook Pro s M5 Max čipom možda ne donosi skok kakav smo vidjeli kod prvog M1, ali mijenja temeljnu arhitekturu Pro Macova: CPU i GPU se fizički razdvajaju, a novi sloj „srednjih“ jezgri najavljuje eru guste, AI‑pripremljene arhitekture. Za korisnike u Hrvatskoj i regiji odluka sve manje glasi „koliko je brži od starog modela“, a sve više „jesmo li spremni ključne poslove vezati uz ovako zatvoren, ali iznimno učinkovit Appleov svijet?“. Odgovor će ovisiti o tome koliko ozbiljno mislite s lokalnom AI obradom i koliko vam je važna dugoročna otvorenost platforme.
