1. Naslov i uvod
Za generaciju Z završetak fakulteta sve rjeđe znači „prijavi se u banku ili korporaciju“, a sve češće „probaj pokrenuti nešto svoje“. Najnoviji primjer dolazi sa Stanforda, gdje su dva studenta prikupila 2 milijuna dolara za akcelerator Breakthrough Ventures, namijenjen isključivo studentskim osnivačima u SAD‑u. Iznos je, gledano iz kuta velikih VC fondova, skroman. No simbolika je velika: kontrola nad prvim čekom i nad pričom o riziku prelazi u ruke studenata. U nastavku analiziramo tko tu dobiva, tko potencijalno gubi i što to znači za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, studenti Stanforda Roman Scott i Itbaan Nafi prikupili su oko 2 milijuna američkih dolara za svoj akcelerator Breakthrough Ventures. Program cilja na startupe koje pokreću studenti i nedavno diplomirani na američkim sveučilištima.
Projekt je krenuo 2024. kroz seriju Demo Day događaja na Stanfordu, koji su privukli veliki interes i neke uspješne timove. Nakon toga su Scott i Nafi angažirali Raihana Ahmeda da vodi operativni dio akceleratora te krenuli u službeno prikupljanje kapitala od fondova poput Mayfair i Collide Capital te od alumni osnivača Stanforda.
Program je hibridan: uključuje lokalne susrete u uredima VC fondova širom SAD‑a, a završava Demo Dayem na Stanfordu. Odabrani timovi mogu dobiti do 100.000 dolara u obliku bespovratnih sredstava, računalne resurse putem partnera kao što su Microsoft i Nvidijin program Inception, pravnu podršku, vožnje Waymom i mentorstvo iskusnih menadžera, među kojima je i izvršna direktorica Wayma. Na kraju programa moguće je i dodatno ulaganje od 50.000 dolara. U tri godine planiraju podržati najmanje 100 tvrtki; prijave za aktualnu kohortu već su otvorene.
3. Zašto je to važno
Ključna priča nije „još jedan akcelerator“, nego pomak u tome tko donosi odluke u ranoj fazi.
Prvo, Breakthrough je program „od studenata za studente“. Na većini sveučilišta akceleratore vode profesori, administracija ili vanjski investitori. Ovdje o prijavama odlučuju ljudi koji sami rješavaju ispite i seminarske radove. To otvara drukčiji odnos povjerenja – 20‑godišnjak će lakše iskreno priznati da nema pojma kako riješiti distribuciju ili pravne ugovore nekome tko je tek malo ispred njega, nego iskusnom partneru u odijelu.
Drugo, Breakthrough se od početka gradi kao mreža između različitih fakulteta, a ne još jedan ekskluzivni klub jedne institucije. Već su prvi Demo Day događaji okupljali studente s raznih američkih sveučilišta. Ako to zadrže, manje nalikuju klasičnim „stanfordskim“ programima, a više nekoj vrsti mini Y Combinatora za generaciju Z.
Treće, paket pogodnosti točno pogađa realne probleme mladih osnivača: nemaju svoj kapital, nemaju odvjetnika, nemaju pristup skupim GPU serverima, a paralelno moraju studirati. Bespovratna sredstva bez kompliciranog equityja, računalni krediti, osnovna pravna pomoć i mogućnost malenog follow‑on ulaganja od 50.000 dolara upravo su ono što najviše nedostaje studentima koji kreću u startup priču.
Kratkoročni pobjednici su ambiciozni studenti koji nemaju „obiteljski fond“ ni jaku mrežu kontakata. Dugoročno bi gubitnici mogli biti veliki poslodavci i klasični poslijediplomski programi koji su navikli da im najbolji diplomanti dolaze u red za posao, a ne da lebde između fakulteta i vlastitog startupa.
4. Šira slika
Breakthrough se uklapa u nekoliko trendova koji već neko vrijeme mijenjaju rani startup ekosustav.
1. Povratak vrlo ranih, malih ulaganja. Nakon investicijskog balona do 2021. i kasnijeg „hlađenja“ tržišta, veliki fondovi su fokus prebacili na kasnije runde. Prazninu u pre‑seed fazi počeli su popunjavati mikro‑fondovi, alumni fondovi i studentski fondovi koji pišu čekove od nekoliko desetaka tisuća dolara. Breakthrough je jedan od zrelijih primjera tog trenda.
2. Profesionalizacija poduzetništva na kampusu. Nije novost da sveučilišta rađaju uspješne tehnološke tvrtke – pogledajmo samo MIT, Berkeley ili sam Stanford. Novo je koliko je danas taj put strukturiran: postoje posvećeni akceleratori (Free Ventures, MIT Sandbox, StartX, LaunchPad, Cardinal Ventures). Breakthrough se priključuje toj sceni izvana, s vlastitim kapitalom i studentskim upravljanjem, i time se razlikuje od programa koje diktira sveučilišna administracija.
3. Drukčije shvaćanje rizika kod generacije Z. Mladi sve manje vjeruju da su „dobra diploma + siguran posao“ dobitna kombinacija za cijeli život. Vidjeli su krize, otkaze u tehnološkim kompanijama, ubrzan razvoj umjetne inteligencije i cijene stanova koje im ne idu u prilog. Pokretanje startupa više ne izgleda kao ludi skok u nepoznato, nego kao alternativni put do financijske neovisnosti. Akcelerator koji to otvoreno priznaje i nudi konkretne alate – novac, mentore, mrežu – odgovara na vrlo stvaran osjećaj nesigurnosti.
U usporedbi s gigantima poput Y Combinatora, Breakthrough je mali. No u najranijoj fazi manje je bitno koliko novca imaš, a više kome se timovi javljaju prvi. Ako Breakthrough uspije postati prva adresa za najjače timove generacije Z, može se pretvoriti u vrijedan izvor projekata za veće fondove i korporativne akvizicije.
5. Europski i regionalni kut
Iz europske, a posebno hrvatske perspektive, ova priča je istovremeno motivirajuća i zabrinjavajuća.
Pozitivno je što pokazuje koliko učinkovit može biti studentski vođen kapital. I u Europi imamo jaka sveučilišta i tehničke fakultete – od ETH Züricha i TUM‑a do FER‑a, PMF‑a, FOI‑a, ETF Beograd, FEFA i drugih. No većina programa za studente poduzetnike svodi se na radionice, mentore bez financijske potpore ili sporije državne i EU natječaje.
Zabrinjavajuće je to što ovakvi programi u SAD‑u lako mogu usisati talent iz cijelog svijeta, uključujući i naše najbolje studente koji odlaze na studij preko oceana. Tamo dobivaju pristup kapitalu, hardveru i mreži koju u regiji rijetko gdje mogu naći. Ako ne razvijemo usporedive – ili barem komplementarne – modele, riskiramo da se najzanimljivije ideje i IP trajno vežu uz američki ekosustav.
Europski regulatorni okvir je zahtjevniji: GDPR, nadolazeći Akt o umjetnoj inteligenciji, Digital Services Act i drugi propisi, plus nacionalna pravila o investicijskim fondovima. To otežava pokretanje sličnih fondova, ali i otvara priliku: akcelerator koji bi od prvog dana učio timove kako graditi proizvode usklađene s EU pravilima mogao bi stvarati startupe posebno privlačne bankama, telekomima i javnom sektoru unutar Unije.
Za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe (Zagreb, Ljubljana, Beograd, Sarajevo, Skopje) pitanje je hoće li sveučilišta, lokalni VC fondovi i država imati hrabrosti podržati studentske mikro‑fondove koji mogu brzo pisati male čekove, uz oslonac na postojeće programe poput ESIF fondova, HAMAG‑a, Fonda Prosperus, Fil Rouge Capitala i sličnih.
6. Što dalje
Što možemo očekivati idućih godina?
Ako prve generacije Breakthrougha u sljedeće 2–3 godine pokažu jasan napredak – nove investicijske runde, rast prihoda, možda i poneki exit – vjerojatni su sljedeći potezi:
- umnožavanje studentskih fondova na drugim američkim sveučilištima,
- formalizacija suradnje s velikim VC fondovima koji će ovakve programe koristiti kao „radar“ za mlade timove,
- postupno internacionalno širenje, najprije online, a kasnije kroz događaje u Europi.
Za europske i regionalne aktere vrijeme je važno. Ako se slični modeli kod nas pojave tek za pet ili deset godina, najbolji studenti će već biti duboko u američkim mrežama. No ako se u sljedećih godinu‑dvije formiraju studentski fondovi povezani, primjerice, s FER‑om i FOI‑em, Fakultetom organizacije i informatike, Sveučilištem u Ljubljani ili beogradskim ETF‑om, još uvijek možemo stvoriti alternativni put: ostani u regiji, gradi globalan proizvod, ali s kapitalom i mentorima koji razumiju lokalni kontekst i EU pravila.
Otvorena su i neka rizicima obilježena pitanja: mogu li tako mladi investitori dati dovoljno kvalitetne savjete kod teških odluka? Hoće li dio studenata prerano „uskočiti“ u startup i zapostaviti temeljno znanje? I kako će sveučilišta reagirati na činjenicu da privatni fondovi ulaze vrlo rano u projekte nastale u njihovim laboratorijima?
Odgovore ćemo dobiti kroz nekoliko ciklusa – otprilike u horizontu od tri godine, kad se potroši većina fonda i bude jasno koliko su breakthroughevi „breakthrough“.
7. Zaključak
Breakthrough Ventures je važan manje zbog 2 milijuna dolara, a više zato što prvi ček i priču o riziku seli iz ruku korporacija i profesora u ruke studenata. Time poduzetništvo za generaciju Z prestaje biti egzotičan izuzetak i postaje realna opcija. Za Hrvatsku i regiju pravo je pitanje: hoćemo li samo promatrati kako naši najbolji studenti odlaze u tuđe akceleratore, ili ćemo imati hrabrosti izgraditi vlastite, studentski vođene fondove koji će ih zadržati i istovremeno ih pripremiti za europsko tržište i regulativu?
