Naslov i uvod
Kada država najavi 8 eksaflopsa računalne snage za umjetnu inteligenciju, ne govori samo o serverima, nego o moći. Partnerstvo između abu-dabijskog G42 i američkog Cerebrasa za izgradnju novog AI superračunala u Indiji upravo je takav potez. Indija ubrzava put prema „suverenoj AI“, zaljevski kapital dobiva novu polugu utjecaja u Aziji, a jedan od rijetkih rivala Nvidije dobiva referentni projekt. U nastavku analiziram tko dobiva, tko gubi, kako se to uklapa u globalni AI poredak – i zašto bi to trebalo zanimati i Hrvatsku te širu regiju.
Vijest ukratko
Kako izvještava TechCrunch s konferencije India AI Impact Summit 2026 u New Delhiju, tehnološka grupa G42 iz Abu Dabija sklopila je partnerstvo s američkim proizvođačem čipova Cerebrasom radi implementacije novog AI superračunalnog sustava u Indiji, ukupne snage do 8 eksaflopsa.
Sustav će biti fizički smješten u Indiji te usklađen s lokalnim pravilima o pohrani podataka, sigurnosti i usklađenosti. Namijenjen je korištenju u obrazovnim institucijama, državnim tijelima te malim i srednjim poduzećima.
U projekt su uključeni i Mohamed bin Zayed University of Artificial Intelligence (MBZUAI) iz Abu Dabija te indijski Centre for Development of Advanced Computing (C‑DAC). TechCrunch podsjeća da su MBZUAI i G42 ranije objavili Nanda 87B – veliki jezični model za hindi i engleski, izgrađen na bazi Meta Llama 3.1 70B.
Najava dolazi u trenutku snažnog zamaha AI infrastrukture u Indiji: konglomerati Adani i Reliance najavljuju više od 200 milijardi dolara ulaganja u kapacitete podatkovnih centara, OpenAI surađuje s Tata Grupom na osiguravanju velikih količina AI računalne snage, a američki tehnološki divovi su, prema TechCrunchu, već obećali oko 70 milijardi dolara ulaganja u AI i cloud infrastrukturu u zemlji.
Zašto je to važno
Ovaj projekt zorno pokazuje kako se računalna snaga pretvara u instrument državne politike.
Za Indiju, 8 eksaflopsa znači brži i sigurniji put do samostalnog razvoja naprednih modela. Treniranje modernih jezičnih i multimodalnih modela – osobito onih za desetke indijskih jezika – traži ogromne resurse. Dok se ti resursi nalaze isključivo u oblacima pod kontrolom stranih tvrtki, država ostaje ovisna o njihovim pravilima, cijenama i eventualnim političkim ograničenjima. Vlastiti sustav na domaćem tlu, pod indijskim zakonodavstvom, bitno mijenja tu ravnotežu.
Za G42, Indija je logičan nastavak strategije koju već vidimo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima: izvoz „suverenih AI infrastrukturnih rješenja“ državama koje žele veću kontrolu nad podacima, ali nemaju vlastitu proizvodnju vrhunskih čipova ni dovoljno kapitala za samostalan razvoj.
Za Cerebras, ovo je velika referenca u borbi protiv de facto monopola Nvidije. Njihovi wafer‑scale čipovi dizajnirani su upravo za ovakve velike, centralizirane AI klastere. Ako se indijski sustav pokaže stabilnim i isplativim, Cerebras dobiva argument da se i druge vlade mogu osloniti na alternativne arhitekture.
Istodobno, manji lokalni pružatelji usluga oblaka u Indiji bez pristupa sličnoj opremi bit će u još težoj poziciji. A svaka ovakva „nacionalna AI gruda“ produbljuje svijet podijeljen u blokove – s američkim, kineskim i sada sve izraženijim zaljevsko‑indijskim polom.
Šira slika
Ova najava uklapa se u nekoliko većih trendova.
1. AI računalna snaga kao strateška infrastruktura. Posljednjih godina SAD ograničava izvoz naprednih GPU‑ova u Kinu, EU govori o digitalnom suverenitetu i financira EuroHPC i čip projekte, a zaljevske države ulažu milijarde u AI fondove i podatkovne centre. Indija odgovara time što nastoji privući što više računalne snage – kroz porezne poticaje, domaći kapital i ogromno unutarnje tržište.
2. Prostor za nove hardverske igrače. Dominacija Nvidije ne počiva samo na hardveru, već i na softverskom ekosustavu. No, nestašice i visoke cijene otvaraju vrata alternativama poput Cerebrasa. Nacionalni projekti ove veličine ključni su jer daju politički i tržišni legitimitet drugačijim arhitekturama.
3. AI nacionalizam 2.0. Prvi val svodio se na strategije, okvire etike i akcijske planove. Drugi je puno konkretniji: radi se o megavatima, rashladnim sustavima, vodi i hektarima za podatkovne centre. Emirati su kroz G42 i modele poput Falcona već pokazali svoje ambicije, Saudijska Arabija gradi vlastitu priču, a sada se s Indijom oblikuje nova kombinacija kapitala, znanja i podataka koja sve manje ovisi o tradicionalnim centrima poput SAD‑a.
Za globalnu AI industriju to znači manje jednostavno nadmetanje SAD‑a i Kine, a više mrežu regionalnih centara moći koji grade vlastite AI stackove – od čipova do modela i regulative.
Europski i regionalni kut (Hrvatska i SEE)
Iz europske perspektive, najproblematičnije je ono što se u ovoj priči ne spominje: Europa.
EU ima snažnu regulativnu agendu – GDPR, Digital Services Act, Digital Markets Act, EU AI Act – ali puno slabiju priču kada je riječ o vlastitim AI megaklasterima. Postoje važni projekti poput EuroHPC‑a, superračunala u Barceloni, Bologni ili Njemačkoj, no u usporedbi s ulaganjima u Indiji ili SAD‑u, europski napori izgledaju razlomljeno i sporo.
Za Hrvatsku i širu regiju jugoistočne Europe to ima nekoliko posljedica:
- lokalna sveučilišta i instituti često nemaju pristup ozbiljnoj AI infrastrukturi i ovise o stranim oblacima;
- startupovi iz Zagreba, Ljubljane, Beograda ili Sarajeva teško se natječu globalno ako su im troškovi treniranja modela znatno viši od onih u ekosustavima s domaćim subvencioniranim klasterima.
Suradnja s Indijom – kroz zajedničke istraživačke projekte, doktorate, programe razmjene – mogla bi djelomično ublažiti taj jaz, osobito za projekte koji rade s anonimnim ili sintetskim podacima. No, EU regulativa o zaštiti podataka i prijenosu osobnih podataka izvan EU bit će ozbiljno ograničenje.
Za Hrvatsku, članicu EU, realno pitanje glasi: hoćemo li se zadovoljiti time da smo korisnici modela treniranih u tuđim centrima, ili ćemo aktivno gurati regionalne AI klastere uz pomoć europskih sredstava, možda i u partnerstvu s državama poput Indije?
Pogled unaprijed
Hoće li ovaj projekt ući u povijest kao prekretnica ili ostati još jedno slabo iskorišteno superračunalo, ovisit će o nekoliko konkretnih stvari.
1. Tko će stvarno imati pristup? Ako većina kapaciteta ode državi i nekoliko velikih igrača, priča o potpori sveučilištima i SME‑ovima ostat će marketinška fraza. Ako pak G42, Cerebras i indijske institucije postave jasan, transparentan model pristupa s kvotama i povlaštenim uvjetima za istraživanje i startupove, sustav može postati motor čitavog ekosustava.
2. Što će se na tome graditi? Nanda 87B pokazuje sklonost prema otvorenim modelima i regionalnom fokusu. Indijski eksaflop klaster mogao bi:
- ubrzati razvoj modela za dvadesetak i više indijskih jezika,
- omogućiti specijalizirane modele za poljoprivredu, zdravstvo, pravo, javnu upravu,
- razviti alate za procjenu rizika i sigurnosti koji više uzimaju u obzir lokalni kontekst.
Ako se pak najveći dio resursa potroši na relativno trivijalno fino podešavanje postojećih anglo‑centric modela, potencijal za istinsku „suverenu AI“ ostat će nedovoljno iskorišten.
3. Gdje je tu Europa i SEE? U razdoblju od naredne 2–3 godine valja pratiti hoće li G42 slične „suverene AI“ pakete nuditi i zemljama u Africi, jugoistočnoj Aziji ili možda istočnoj i jugoistočnoj Europi. Također, hoće li EU ubrzati vlastite AI klastere (npr. kroz novi ciklus fondova) i otvoriti ih široj zajednici istraživača i startupova, uključujući i one iz Hrvatske.
Za hrvatske tvrtke koje razvijaju AI rješenja, prilika može biti u pametnom kombiniranju: osjetljivi podaci i produkcijski sustavi ostaju u EU, dok se eksperimentalni, istraživački i modeli na sintetskim podacima možda treniraju u jeftinijim, ali moćnim klasterima izvan Unije – uključujući i Indiju.
Zaključak
Superračunalo od 8 eksaflopsa koje će G42 i Cerebras postaviti u Indiji simbolizira novu fazu: računalna snaga postaje geopolitička valuta, a ne samo usluga u oblaku. Indija dobiva veću pregovaračku moć i brži put do suverene umjetne inteligencije, zaljevski kapital učvršćuje ulogu tehnološkog posrednika, a Cerebras se nameće kao ozbiljan konkurent Nvidiji. Europa – uključujući Hrvatsku – mora odlučiti hoće li ostati promatrač i korisnik tuđih AI centara ili će kroz vlastitu infrastrukturu i partnerstva sudjelovati u definiranju pravila igre. Na kojoj strani te linije želite da budemo?
