Kad nestašu kilovati, a ne čipovi
Godinu‑dvije govorili smo gotovo isključivo o nestašici GPU‑ova. Vijest da je Google ušao kao investitor u Redwood Materials pokazuje da se prava drama tek sprema na drugom mjestu: u elektroenergetskom sustavu. U doba generativne AI, pitanje više nije samo tko ima najviše čipova, nego tko može dugoročno osigurati dovoljno, po mogućnosti zelene, električne energije.
U nastavku analiziramo zašto Google i Nvidia ulažu u recikliranje i drugo življenje baterija, kakve posljedice to ima za razvoj podatkovnih centara, što znači za Europu i regiju jugoistočne Europe te zašto bi se baterijski sustavi uskoro mogli promatrati kao ključna nacionalna infrastruktura, usporediva s telekom i energetikom.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, američka tvrtka Redwood Materials proširila je svoju investicijsku rundu serije E na 425 milijuna američkih dolara. Rundu, prvotno objavljenu u listopadu i predvođenu fondom Eclipse, sada su dodatno popunili novi strateški ulagači, među kojima i Google. U rundi sudjeluje i NVentures, investicijsko krilo Nvidije, te postojeći ulagači poput Capricorna i Goldman Sachsa.
TechCrunch navodi da se, prema izvoru upoznatom s detaljima, Redwood nakon ove injekcije kapitala vrednuje na više od 6 milijardi dolara. Ukupno je tvrtka do sada prikupila oko 4,9 milijardi dolara. Redwood je osnovao bivši glavni tehnološki direktor Tesle, JB Straubel, s ciljem uspostave kružnog lanca opskrbe baterijama – od recikliranja baterija električnih vozila i potrošačke elektronike do isporuke obnovljenih sirovina proizvođačima ćelija.
Posljednjih mjeseci Redwood je pokrenuo novu poslovnu jedinicu, Redwood Energy, koja baterijske pakete iz električnih vozila preusmjerava u stacionarne spremnike energije. Ti se sustavi mogu slagati u mikromreže za napajanje AI podatkovnih centara i velikih industrijskih postrojenja. Prema podacima koje prenosi TechCrunch, Redwood već obrađuje više od 70 % odbačenih baterijskih paketa u Sjevernoj Americi i do 2028. planira implementirati oko 20 GWh spremnika na razini elektroenergetske mreže.
Zašto je to važno
Ova investicija je više od još jedne »zeleno obojene« runde. Ona vrlo jasno govori gdje veliki tehnološki igrači vide sljedeće usko grlo razvoja umjetne inteligencije.
Kapacitet prijenosa, stabilnost mreže i brzina izgradnje nove proizvodnje postaju ograničavajući faktor za rast AI‑infrastrukture. Za Google i Nvidiju, ulazak u vlasničku strukturu Redwoda je način da se na to ograničenje barem djelomično utječe.
S baterijskim spremnicima drugog života postavljenima neposredno uz podatkovne centre, operater dobiva tri ključne koristi:
- Dodatni kapacitet – može podići više poslužitelja čak i kada je službena priključna snaga ograničena.
- Manji trošak – može spremati energiju u jeftinim satima i koristiti je kada su cijene vršne, smanjujući ukupne troškove.
- Bolju klimatsku sliku – smanjuje ovisnost o dizelskim generatorima i bolje koristi lokalne obnovljive izvore.
Za Redwood je ovo ulaznica u svijet infrastrukturnog biznisa. Umjesto da zarađuje primarno na preradi otpada, tvrtka može dobivati dugoročne ugovore s velikim, kreditno vrlo pouzdanim korisnicima. To je sasvim druga vrsta vrijednosti i utjecaja.
Potencijalni gubitnici su tradicionalne elektroprivrede i operatori prijenosnih sustava koji su pretpostavljali da će podatkovni centri biti trajno vezani uz mrežu kao »taoci«. Ako se dio fleksibilnosti i sigurnosti napajanja preseli iza brojila, u vlastite baterijske sustave, poslovni modeli proizvodnje i distribucije električne energije morat će se redefinirati.
Šira slika: AI, baterije i kružno gospodarstvo
Redwoodov zaokret uklapa se u nekoliko većih trendova.
1. Umjetna inteligencija mijenja profil potrošnje struje.
Obuka i pogon velikih jezičnih modela energetski su znatno zahtjevniji od klasičnih cloud usluga. U SAD‑u, ali i u Europi, operatori prijenosnih sustava revidiraju prognoze prema gore. Istodobno, dozvole za nove dalekovode, trafostanice ili elektrane traju godinama.
2. Drugo življenje baterija prelazi iz teorije u ozbiljan posao.
Ideja da se baterije iz električnih vozila, kada im kapacitet za mobilnu primjenu padne ispod određenog praga, iskoriste kao stacionarni spremnici prisutna je više od deset godina. Ali tek sada se javljaju igrači s dovoljno volumena, znanja i kapitala da to naprave industrijski. Redwood ima pristup velikom broju odbačenih paketa, razvijenu tehnologiju za njihovu obradu i investitore spremne financirati širenje.
3. Kružne vrijednosne lance više ne pokreće samo regulativa.
EU, ali i druge regije, uvode strože propise o recikliranju baterija, sadržaju recikliranog materijala i sljedivosti (nova Uredba o baterijama EU‑a). Redwood je nastao upravo kao odgovor na takve zahtjeve. Sada, s Redwood Energy, tvrtka spaja recikliranje, proizvodnju katodnih materijala i drugo življenje u jedan integrirani model. To nije samo dobar PR; u svijetu gdje investitori i banke gledaju ESG metrike, takav model postaje konkurentska prednost.
Na tržištu velikih spremnika energije Redwood se na neki način svrstava uz Teslin Megapack, kineske CATL i BYD te brojne projektante baterijskih elektrana. Njegova potencijalna prednost je kontrola nad ulaznom sirovinom – nad većinom baterija koje ionako moraju iz prometa.
Europski i regionalni kut
Za Europu, pa i Hrvatsku, ova priča ima nekoliko važnih slojeva.
Prvo, EU želi istovremeno razvijati industriju umjetne inteligencije i provoditi zelenu tranziciju. To znači više podatkovnih centara, više električnih vozila, više obnovljivih izvora – i veću ovisnost o stabilnoj mreži. Drugo, nova Uredba o baterijama, Zeleni plan, ETS i paket »Fit for 55« guraju proizvođače i potrošače prema recikliranju i fleksibilnoj potrošnji.
Drugo življenje baterija savršeno se uklapa u taj miks: produžuje vijek skupih sirovina, pomaže balansirati mrežu s velikim udjelom sunca i vjetra te omogućuje manje konfliktno širenje podatkovnih centara (manji pritisak na lokalnu mrežu, manje emisije).
Za Hrvatsku i širu jugoistočnu Europu, gdje su elektroenergetski sustavi manji i često ograničeni, spremnici energije na lokacijama podatkovnih i industrijskih centara mogli bi biti način da se privuku ulaganja bez masivnih i sporih projekata prijenosne infrastrukture. Hrvatska već ima značajan udio hidroenergije, planove za vjetar i solar te članstvo u EU koje otvara vrata fondovima za zelenu tranziciju – ali istovremeno bilježi rast potrošnje i potrebu za boljim upravljanjem vršnim opterećenjima.
Pitanje je tko će prvi prepoznati priliku: domaće energetske tvrtke (HEP i regionalni igrači), strani hiperskalarni operateri ili kombinacija kroz zajedničke projekte.
Pogled unaprijed
Što možemo očekivati u narednim godinama kao posljedicu ovakvih ulaganja?
Nove koalicije industrija. Vrlo je vjerojatno da ćemo vidjeti više partnerstava između operatera podatkovnih centara, proizvođača baterija, reciklera i energetskih kompanija – i u EU i u regiji. Googleov potez daje legitimitet takvim modelima.
Jasnije regulatorne okvire. U EU će se kroz implementaciju Uredbe o baterijama, energetskog paketa i pravila državnih potpora definirati kako se tretiraju spremnici iz baterija drugog života: kao otpad, kao proizvod ili kao energetska infrastruktura. To će odrediti brzinu razvoja.
Traženje održivog poslovnog modela. Hoće li tvrtke poput Redwoda ostati prvenstveno dobavljači opreme, ili će postati i operateri – prodajući energiju i fleksibilnost kao uslugu? Za infrastrukturne fondove i mirovinske fondove druga opcija je atraktivna, ali nosi i veći regulatorni rizik.
Prenošenje modela u SEE. Kako se EU bude približavala ciljevima dekarbonizacije, bit će sve veći pritisak da se i u državama jugoistočne Europe, uključujući Hrvatsku, ubrza modernizacija mreže i razvoj spremnika. Države koje prve postave jasna pravila mogle bi privući projekte i znanje.
U kratkom roku vjerojatno ćemo vidjeti nekoliko demonstracijskih projekata: napredne kampuse koji kombiniraju lokalnu proizvodnju (solar, vjetar), baterijske spremnike i pametne mreže. Dugoročno, prema kraju desetljeća, ozbiljan AI ili cloud klaster bez značajnog lokalnog spremnika energije mogao bi postati više iznimka nego pravilo.
Zaključak
Googlov ulazak u Redwood jasna je poruka: u eri umjetne inteligencije više ne možemo odvajati digitalnu i energetsku infrastrukturu. Tko kontrolira struju, kontrolirat će i tempo razvoja AI‑a. Baterije drugog života nude relativno brz i klimatski prihvatljiv način za proširenje tog kapaciteta. Otvoreno ostaje pitanje za europske i regionalne donositelje odluka: hoćemo li se zadovoljiti ulogom korisnika tehnologija koje definiraju drugi, ili ćemo dio te nove infrastrukture – od recikliranja do mikromreža – graditi i posjedovati sami?
