Uvod
HP-ovo onemogućavanje neoriginalnih uložaka godinama je bilo dio nepisanog dogovora: jeftin pisač, skupa tinta. No s novim pravilima registra EPEAT 2.0 taj dogovor počinje pucati. Kada standard održivosti eksplicitno kaže da ne smijete ažuriranjem firmware-a „ubijati” ponovno punjene uloške, cijeli poslovni model dolazi pod povećalo. U nastavku objašnjavam što se događa, zašto je važno za hrvatske korisnike i institucije te kako bi moglo utjecati na tržište u regiji.
Vijest ukratko
Kako piše Ars Technica, sjevernoameričko strukovno udruženje International Imaging Technology Council (Int’l ITC), koje predstavlja proizvođače i prerađivače uložaka, prozvalo je HP zbog nove nadogradnje firmware-a koja na više modela pisača blokira rad uložaka trećih strana.
HP tu praksu godinama promovira pod imenom Dynamic Security: pisač nakon nadogradnje provjerava čip na ulošku i odbija one koje proizvođač ne priznaje. Najnovija verzija, 2602A/B, počela se širiti krajem siječnja 2026. na otprilike jedanaest modela, uključujući stariji OfficeJet Pro.
Problem je što je samo mjesec dana ranije pokrenut registar EPEAT 2.0, koji definira kriterije održivosti za elektroniku. U tim kriterijima stoji da se proizvodi na listi ne smiju ažuriranjima koristiti za namjerno onemogućavanje obnovljenih uložaka. Int’l ITC tvrdi da je HP-ovo ponašanje u izravnoj suprotnosti s tim duhom. HP se za Ars nije očitovao.
Zašto je to važno
Ovo nije samo još jedna epizoda u ratu oko cijene tinte. Riječ je o sukobu između deklarirane održivosti i vrlo profitabilne taktike zaključavanja potrošnog materijala.
Kod kućnih i malih uredskih pisača HP većinu zarade ostvaruje na originalnim ulošcima i pretplatama na tintu. Svaki tehnički mehanizam koji spriječi korisnika da upotrijebi jeftinije alternative izravno štiti prihode. Gubitnici su korisnici, mali obrtnici koji se bave punjenjem i preradom, te okoliš, jer se ispravna plastična kućišta i čipovi prerano pretvaraju u otpad.
EPEAT 2.0 pomiče ravnotežu. Iako zasad pod novim pravilima nema prijavljenih pisača, EPEAT je važan alat kod javne nabave i velikih korporativnih kupaca, ponajprije u Sjevernoj Americi, ali i kao referenca drugdje. Kada natječaj traži „EPEAT ili ekvivalent”, kriteriji o ulošcima više nisu teorija.
Ako se ukapčanje Dynamic Security-ja protumači kao nespojivo s EPEAT 2.0, HP ne riskira samo ljutite komentare na društvenim mrežama nego i gubitak velikih višegodišnjih ugovora – od ministarstava do sveučilišta. To je vrsta pritiska koja može natjerati i vrlo tvrdoglave tvrtke na prilagodbu.
Tu je i pitanje povjerenja. HP svoje blokade često opravdava sigurnošću. No kada korisnik doživi da mu „sigurnosna” nadogradnja uništi funkcionalnost koja je jučer radila, logična reakcija je izbjegavanje nadogradnji. U doba sve češćih kibernapada to je loša vijest za cijeli ekosustav.
Šira slika
HP nije jedini igrač koji pokušava zadržati kontrolu nad uređajem nakon prodaje. Poljoprivredni strojevi koji ne dopuštaju servise bez ovlaštenog softvera, automobili s funkcijama vezanima uz mjesečne pretplate, pametni telefoni koji otežavaju neovisne popravke – sve su to manifestacije istog impulsa: zaključati korisnika u što veću ovisnost o proizvođaču.
Paralelno raste otpor. Europska unija priprema pravila o pravu na popravak i kružnom gospodarstvu, a nacionalne inicijative potiču popravke umjesto zamjene. Ideja da se potpuno ispravan uređaj „ubije” u softveru zato što vlasnik nije kupio „pravu” tintu sve se teže uklapa u taj okvir.
Na tržištu pisača vidimo i alternativne modele. Sustavi s velikim spremnicima (tank pisači) znatno smanjuju ovisnost o skupim pojedinačnim ulošcima. Poslovni uređaji sve češće ističu mogućnost korištenja obnovljenog tonera kao argument u ESG izvještajima. Neki proizvođači razvijaju vlastite programe prikupljanja i prerade, svjesni da će im regulator ionako postrožiti pravila.
U usporedbi s Canon-om, Epson-om ili Brother-om, HP je jedan od najagresivnijih kada je riječ o digitalnom zaključavanju i pretplatničkim modelima za tintu. To ga čini idealnim „negativnim primjerom” za udruge, standardizacijska tijela i regulatore koji žele postaviti granice.
EPEAT 2.0 dio je šireg trenda u kojem ekološke oznake prelaze s općih deklaracija na konkretne, mjerljive zahtjeve. Više se ne gleda samo potrošnja energije, nego i mogućnost ponovne uporabe, dostupnost dijelova i ponašanje uređaja tijekom nadogradnji. Upravo tu praksama poput Dynamic Security-ja postaje tijesno.
Europski i regionalni kut
Hrvatska, kao članica EU, preuzima europska pravila o zelenoj javnoj nabavi, ekodizajnu i pravu na popravak. U praksi to znači da će škole, bolnice, ministarstva i općine u natječajima sve češće tražiti dokaz da oprema podržava obnovljene dijelove i da ih proizvođač neće kasnije softverski blokirati.
EPEAT, iako američki program, često se koristi kao referenca ili minimalni standard i u Europi. Ako se njegova nova pravila počnu ozbiljno uvažavati i kod nas, HP će morati birati: ili će za javni sektor nuditi modele bez agresivnog zaključavanja uložaka, ili će taj segment postupno prepustiti konkurenciji.
Za hrvatska kućanstva, male tvrtke i urede, priča je vrlo konkretna. Mnogi već godinama drže troškove pod kontrolom uz pomoć punionica uložaka i jeftinijih zamjenskih brendova – u Zagrebu, Splitu, Osijeku, ali i manjim mjestima. Firmware koji preko noći proglasi te uloške „nevažećima” nije samo tehnički problem, nego izravan udar na budžet.
Za startupe i IT tvrtke u regiji ovo je ujedno i prilika. Davatelji upravljanih usluga (MSP) i integratori koji klijentima transparentno objasne kakvu politiku uložaka ima pojedini model pisača i kako stoji s EPEAT-om ili budućim EU pravilima, mogu se jasno diferencirati na tržištu.
Pogled unaprijed
Ne treba očekivati da će HP preko noći odustati od Dynamic Security-ja. Vjerojatniji scenarij je podjela portfelja: strogo zaključani kućni i SOHO modeli, te posebne linije za poslovne korisnike i javni sektor koje će biti usklađene s EPEAT 2.0 i europskim pravilima o kružnom gospodarstvu.
U idućih 12–24 mjeseca vrijedi pratiti:
- Koji će se pisači prvi pojaviti u registru EPEAT 2.0 i hoće li proizvođači jasno jamčiti kompatibilnost s obnovljenim ulošcima.
- Hoće li hrvatski i regionalni natječaji za IT opremu početi eksplicitno tražiti podršku za remanufactured potrošni materijal i zabranu nadogradnji koje ga onemogućuju.
- Hoće li se nacionalna tijela za zaštitu potrošača i tržišno natjecanje jasnije odrediti prema praksi „ažuriranja” koja korisnicima oduzimaju funkcionalnost za koju su već platili.
Za vas kao kupca – bilo da opremate obiteljski stan, odvjetnički ured u Zagrebu ili coworking prostor u Sarajevu – ključna poruka je da politiku uložaka tretirate kao ozbiljan kriterij pri kupnji. Pitajte dobavljača što se događa s neoriginalnim ulošcima nakon par godina i nekoliko većih firmware nadogradnji.
Zaključak
Sukob između HP-a i EPEAT-a 2.0 pokazuje koliko daleko su proizvođači spremni ići kako bi zadržali kontrolu nad tintom – i gdje im društvo počinje povlačiti crtu. Ako EPEAT 2.0 i nadolazeća pravila EU o ekodizajnu i pravu na popravak zažive u praksi, agresivno digitalno zaključavanje uložaka moglo bi postati ozbiljan poslovni rizik, barem u javnom i korporativnom segmentu. Pitanje za hrvatske korisnike je jednostavno: želite li pisač koji stvarno posjedujete ili uređaj čija se pravila korištenja mogu sutra promijeniti jednim „sigurnosnim” ažuriranjem?
