1. Naslov i uvod
India AI Impact Summit nije još jedna konferencija s velikim imenima, nego politička poruka: Indija ne želi ostati globalni “outsourcing centar”, već ravnopravna AI sila. Obećanja o ulaganjima u rasponu stotina milijardi dolara jasno pokazuju ambiciju da se izgradi treći pol umjetne inteligencije, uz SAD i Kinu. Za Europsku uniju – i za Hrvatsku te širu regiju jugoistočne Europe – to otvara ključno pitanje: hoćemo li AI kapacitete graditi sami, u partnerstvu ili ih jednostavno kupovati od novih tehnoloških centara moći?
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Indija je na India AI Impact Summitu predstavila niz velikih inicijativa u području umjetne inteligencije i infrastrukture.
Vlada pokreće državni VC fond od 1,1 milijardu dolara za ulaganje u AI i naprednu proizvodnju. Ministar tehnologije Ashwini Vaishnaw najavio je cilj privlačenja više od 200 milijardi dolara ulaganja u AI infrastrukturu u sljedeće dvije godine.
Konglomerat Adani planira do 2035. uložiti 100 milijardi dolara u centre podataka za AI temeljene na obnovljivim izvorima energije, što bi trebalo potaknuti dodatnih 150 milijardi dolara ulaganja u proizvodnju servera, električnu infrastrukturu i suverene cloud platforme.
OpenAI je objavio da Indija ima više od 100 milijuna tjedno aktivnih korisnika ChatGPT‑a – više ima samo SAD. Tvrtka otvara urede u Bengaluruu i Mumbaiju te kroz partnerstvo s grupom Tata gradi računalnu infrastrukturu od 100 MW, s ciljem povećanja na 1 GW. Anthropic, koji Indiju navodi kao svoje drugo najveće tržište, otvara ured u Bengaluruu i ulazi u partnerstvo s Infosysom.
Uz to su najavljene velike investicijske runde (npr. ulazak Blackstonea u Neysu), novi višejezični i otvoreni modeli (Sarvam, Cohere Labs, Gnani) te infrastrukturna partnerstva (AMD–TCS, Sarvam–Qualcomm). Sve zajedno sugerira da Indija želi obuhvatiti cijeli AI lanac vrijednosti.
3. Zašto je to važno
Suština nije samo u iznosima, nego u promjeni pozicije: Indija želi iz ekonomije usluga prijeći u ekonomiju AI proizvoda i platformi.
Tko dobiva?
- Indijski startupi i korporacije: kombinacija državnog fonda, privatnog kapitala i konkretnih dogovora o računskoj snazi dramatično skraćuje put od ideje do implementacije u razmjerima cijele države.
- Globalni AI laboratoriji poput OpenAI‑a i Anthropica dobivaju izravan pristup ogromnoj bazi developera i korisnika, koji već sada intenzivno koriste AI (posebno u obrazovanju i programiranju).
- Dobavljači čipova, energije i data centara stječu novi, politički potpomognut hub za izgradnju „tvornica AI‑a“.
Tko gubi?
- Klasične IT i BPO usluge. Ako se ostvari prognoza Vinoda Khosle da bi veliki dio tih industrija mogao „gotovo nestati“ u roku od pet godina, pritisak će se prvo osjetiti upravo u Indiji – ali i u zemljama koje su gradile slične centre usluga.
- Države koje su Indiju doživljavale isključivo kao jeftinog izvođača. Ako indijske tvrtke počnu agresivno izvoziti vlastite AI proizvode i platforme, one postaju direktni konkurenti europskim, američkim, pa i regionalnim igračima.
Zaključak: utrka u AI‑u više nije isključivo dvopolna (SAD–Kina). Indija ubrzano gradi preduvjete – od korisnika i talenta do infrastrukture i energetike – da postane treći centar moći. To mijenja početne uvjete pregovora za sve ostale, uključujući EU i zemlje zapadnog Balkana.
4. Šira slika
Ovi potezi uklapaju se u niz globalnih trendova.
1. Geopolitika računalne snage.
Ključni resurs više nisu samo pametni ljudi, nego GPU‑ovi, energija i voda za hlađenje data centara. Dok SAD ograničavaju izvoz naprednih čipova Kini, Indija sklapa dugoročne dogovore: Tata–OpenAI za do 1 GW compute‑a, Adanijevih 100 milijardi u zelene podatkovne centre, AMD–TCS za AI infrastrukturu na razini rackova. To je praktična politika „suverenog compute‑a“ – nešto o čemu EU tek raspravlja.
2. Od prodaje rada do prodaje IP‑a.
Indijska priča je desetljećima bila ispisana imenima Infosys, TCS, Wipro – prodaja radnih sati. Danas gledamo Sarvam s otvorenim modelima (30B, 105B), Gnani s višestrukom podrškom jezika u glasovnim modelima, Cohere Labs s modelima otvorenih težina koji rade lokalno na uređajima. Fokus se seli s „outsourcing koda“ na vlasništvo nad platformama.
3. Otvoreni, višejezični modeli za globalni jug.
Indija je idealan poligon za razvoj sustava koji moraju podnositi desetke jezika, lošu povezanost i jeftine uređaje. Ako se tamo učvrste učinkoviti, djelomično otvoreni modeli koji rade na rubu mreže, lako se preslikavaju na Afriku, jugoistočnu Aziju i Latinsku Ameriku – prostore gdje europska ponuda često uopće nije prisutna.
4. Političko pozicioniranje.
Činjenica da se na istom događaju pojavljuju Sundar Pichai, Sam Altman, Dario Amodei, Demis Hassabis, Emmanuel Macron i Narendra Modi govori sama za sebe. Indija se želi pozicionirati kao tehnološki partner demokratskog svijeta, ali s dovoljno mase da ne bude samo klijent američkog ekosustava.
Rezultat je multipolarniji AI svijet, ali još uvijek ograničen na nekolicinu država koje uspijevaju sinkronizirati kapital, energiju i talent. Indija se odlučno gura u taj klub.
5. Europski i regionalni kut gledanja
Za EU i Hrvatsku – kao članicu Unije, ali i dio jadransko‑balkanske regije – indijski iskorak nosi prilike i rizike.
Prilike:
- Pristup jeftinijem i zelenijem compute‑u. Europske i regionalne tvrtke, uključujući zagrebačke i ljubljanske startupe, mogle bi dio treniranja i inferencije velikih modela prebaciti na indijsku infrastrukturu, uz stroge ugovore i usklađenost s GDPR‑om.
- Suradnja na višejezičnim rješenjima. Indijska stručnost u jezicima i niskim resursima prirodno se nadovezuje na izazove u JIE (slovenski, hrvatski, srpski, bosanski, makedonski itd.), gdje veliki globalni modeli često nemaju dovoljno kvalitetnih podataka.
- Zajednički razvoj „pouzdane AI“. EU uvodi AI Act, DSA i DMA, Indija gradi kapacitete. Kombinacija europske regulativne vjerodostojnosti i indijskog obujma mogla bi stvoriti konkurentne proizvode za treća tržišta.
Rizici:
- Nova ovisnost o vanjskoj infrastrukturi. Ako Europa ne ubrza izgradnju vlastitih GPU klastera i oblaka, lako se može dogoditi da ovisi i o američkim, i o indijskim pružateljima.
- Natjecanje za talente. Do sada su mnogi vrhunski indijski stručnjaci dolazili raditi u europske tech hubove – od Berlina do Zagreba. Ako atraktivni AI poslovi ostaju u Bengaluruu i Hyderabadu, taj se tok može značajno usporiti.
- Regulatorni jaz. Dok EU detaljno propisuje usklađenost i rizike, Indija je trenutno fleksibilnija. To može njen ekosustav učiniti bržim i privlačnijim za određene primjene, ali i stvoriti tenzije kada se rješenja s indijskim „DNA“ pokušaju plasirati na strože uređena tržišta EU.
Za Hrvatsku – s malim, ali agilnim IT sektorom – racionalan potez je graditi strateška partnerstva, umjesto da se pokušava cjenovno nadmetati s Indijom. To znači: domaće domensko znanje (turizam, pomorstvo, energetika, poljoprivreda) + europski regulatorni okvir + indijski compute i modeli.
6. Pogled unaprijed
Što treba pratiti u sljedećih 2–3 godine?
Realnu realizaciju investicija. Hoće li se deklariranih 200+ milijardi dolara i 100 milijardi Adanija zaista pretvoriti u izgrađene data centre, mreže i GPU‑klastere, ili će dio ostati na razini političkih najava?
Kako će Indija regulirati AI kad dođu prvi veći incidenti. S rastom korištenja u bankarstvu, zdravstvu, obrazovanju i javnoj upravi, doći će do kontroverzi oko pristranosti, sigurnosti, dezinformacija i gubitka radnih mjesta. Odgovor regulatora pokazat će hoće li se približiti europskom pristupu ili ostati liberalniji.
Sudbina milijuna IT i BPO radnika. Ako automatizacija stvarno „pojede“ značajan dio posla, Indija će morati masovno prekvalificirati ljude iz uloga „outsourcing developera“ u uloge produktnih timova, operatora AI sustava i poduzetnika. Ne uspiju li u tome, društveni pritisak može usporiti AI projekt.
Globalni doseg indijskih modela. Ako se pokaže da su modeli Sarvama, Gnanija, Cohere Labsa i drugih dovoljno dobri, učinkoviti i prilagodljivi, mogli bi postati standard u mnogim državama Afrike, Azije i možda Latinske Amerike. Europa i naša regija tada riskiraju da još jednom budu samo uvoznik tehnologije.
Produbljivanje indijsko‑europskih partnerstava. Treba pratiti hoće li veliki europski industrijski igrači (autoindustrija, energetika, proizvodnja) početi razvijati ključne AI sustave zajedno s indijskim partnerima. Pilot projekti u pametnim gradovima, prometu ili energetici mogu biti rani signal.
AI Impact Summit je više start nego cilj. No poruka je jasna: Indija sebe vidi kao arhitekta, a ne samo korisnika globalnog AI ekosustava.
7. Donja crta
India AI Impact Summit pokazuje državu koja želi postati treća velika sila umjetne inteligencije, s vlastitom infrastrukturom, modelima i agresivnom industrijskom politikom. Za EU, Hrvatsku i širu regiju to je prije svega poziv na trijezno strateško razmišljanje: hoćemo li Indiju gledati samo kao vanjskog dobavljača ili kao partnera – i konkurenta – u razvoju pouzdane, višejezične AI? Vrijeme kad je „outsourcing u Indiju“ bio dovoljan odgovor na tehnološke izazove očito završava.
