Za iznos od oko 249 dolara – otprilike koliko stoji solidan pametni telefon – od 2027. mogli biste poslati gram pepela voljene osobe u orbitu Zemlje. To je poslovni model američkog startupa Space Beyond, o kojem ovih dana piše TechCrunch.
Iza emotivne priče krije se puno šira promjena: svemir ulazi u sferu svakodnevnih potrošačkih usluga, pa čak i u onu najintimniju – kako se opraštamo od umrlih. U nastavku analiziram što ova vijest znači za svemirsku industriju, pogrebni sektor i za korisnike u Hrvatskoj i regiji.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Space Beyond je potpisao ugovor o lansiranju s tvrtkom Arrow Science and Technology. Planiraju da se mali satelit tipa CubeSat, napunjen kapsulama s ljudskim pepelom, u orbitu pošalje na zajedničkoj misiji s raketom Falcon 9 tvrtke SpaceX u listopadu 2027.
CubeSat bi mogao nositi pepeo do 1.000 osoba, s otprilike jednim gramom po klijentu. Ulazna cijena iznosi 249 američkih dolara, što je osjetno manje od postojećih usluga slanja pepela u svemir, koje se uglavnom mjere u tisućama dolara.
Satelit bi trebao ući u Sunce sinkronu orbitu na oko 550 km visine i tamo ostati približno pet godina, nakon čega će zajedno s pepelom izgorjeti pri ponovnom ulasku u atmosferu. Tvrtka ne planira raspršivanje pepela u svemiru kako ne bi stvarala dodatni svemirski otpad. Space Beyond je samofinanciran; osnivač Ryan Mitchell ranije je radio u NASA-inom programu Space Shuttle i u Blue Originu.
Zašto je to važno
Na prvu loptu, Space Beyond djeluje kao znatiželjan kuriozitet na rubu NewSpace scene. No model zahvaća tri duboka trenda.
Prvo, svemir postaje maloprodajni proizvod. Kad orbitalni „spomenik“ košta manje od 300 eura, pristup svemiru više nije rezerviran za države, milijardere i ultra-entuzijaste. Uključuje se u širu „ekonomiju doživljaja“, gdje ne kupujete stvar, nego emociju – u ovom slučaju osobni ritual oproštaja povezan s noćnim nebom.
Drugo, to je direktan udar na tradicionalnu pogrebnu industriju. Kovčezi, spomenici, urne, cvijeće – malo je sektora s toliko visokim maržama i tako malo transparentnosti. Orbitalni spomen, jeftiniji od mnogih nadgrobnih ploča, dugoročno potkopava taj model. Pogrebna poduzeća, i u Hrvatskoj i u susjednim zemljama, riskiraju da ostanu tek izvođači tehničkog dijela (ukop, kremacija), dok zaradu i odnos s obitelji preuzmu digitalne i specijalizirane usluge.
Treće, ovo testira granice naše spremnosti na komercijalizaciju žalovanja. Satelit koji nosi pepeo tisuću ljudi nekome zvuči romantično, drugome kao industrijska traka za mrtve. Niska cijena je moguća samo uz masovnu obradu – dakle, industrijsku logiku primijenjenu na trenutak koji obitelji doživljavaju kao svet. Pitanja povjerenja, etike i otvorene komunikacije bit će jednako važna kao i raketa.
Kratkoročno profitiraju pružatelji lansiranja (novi tip tereta), integratori malih satelita i obitelji koje traže „nešto drugačije“. Gube svi u lancu pogrebnih usluga koji i dalje računaju na to da će monopol lokalnog groblja vječno štititi njihove marže.
Šira slika
Ponuda Space Beyonda lijepo se uklapa u nekoliko postojećih trendova.
Sa svemirske strane, ona je izravni proizvod revolucije dijeljenih lansiranja. Programi poput SpaceX-ova Transportera dramatično su snizili cijenu slanja malih satelita u orbitu. Standard CubeSat pretvorio je satelite iz jednokratnih projekata u svojevrsni „LEGO za svemir“ – modularan, predvidiv i relativno pristupačan. Kad jednom imate takvu platformu, logično je da se pojave i B2C usluge koje se na nju naslanjaju.
Koncept nije sasvim nov: tvrtka Celestis šalje simbole količine pepela na rakete od 1990-ih, pojavili su se i drugi igrači, a suborbitalna lansiranja s ostacima nudili su i Blue Origin i Virgin Galactic. Razlika je u cijeni i ambiciji – Space Beyond otvoreno cilja na masovno tržište.
Na području tzv. „death tech“ rješenja ovo je samo još jedan korak. Već imamo online memorijalne stranice, AI chatbotove temeljene na digitalnom tragu umrle osobe, biorazgradive urne iz kojih rastu stabla, pa čak i pretvaranje pepela u dijamante ili vinilne ploče. Svemirski pokop je najdoslovnija, vizualno najatraktivnija verzija iste logike: sjećanje kao dizajnirano iskustvo.
Istovremeno, model mnogo govori o stanju svemirske industrije. Da je orbitalna „kvota“ toliko ograničena kao prije dvadesetak godina, nitko razuman je ne bi trošio na simboličan teret. To što je danas isplativo, pokazuje koliko se niska orbita komercijalizirala. Prednosti su jasne (inovacije, pristupačnost), ali i rizici: gužva u orbiti, više potencijalnih sudara, veći pritisak na regulaciju svemirskog otpada.
Europski i regionalni kut gledanja
Za Europsku uniju i za Hrvatsku priča ima specifične nijanse.
U mnogim državama članicama raste udio kremacija, dok je u južnijim i tradicionalnijim sredinama – uključujući velik dio Hrvatske i regije – još uvijek snažna kultura klasičnih grobova i obiteljskih grobnica. Orbitalni spomenik za približno 230–250 eura mogao bi biti posebno zanimljiv urbanim obiteljima, dijaspori te onima koji već razmišljaju o kremaciji i alternativnim oblicima sjećanja.
Regulatorno gledano, europski okvir će biti zahtjevan. Ne postoji posebni propis o „svemirskim pogrebima“, ali postoje pravila o zaštiti potrošača, okolišnim utjecajima i – kroz nacionalne i buduće EU propise – o svemirskim aktivnostima. Svaki europski pružatelj slične usluge morao bi dobiti dozvole za satelitsko djelovanje, zadovoljiti kriterije vezane uz svemirski otpad te uskladiti poslovanje s lokalnim zakonima o pogrebnoj djelatnosti.
Za Hrvatsku to znači još nešto: pogrebna djelatnost je strogo regulirana i u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Ako stanovnik Zagreba ili Splita kupi svemirski memorial od američke tvrtke, a nešto krene po zlu, otvara se pitanje – kome se uopće žalite? Lokalnoj komunalnoj tvrtki? Stranom regulatoru? Europskim potrošačkim tijelima?
S druge strane, u Europi se razvija vlastiti NewSpace ekosustav – od Ariane 6 i Vege do privatnih raketa u Njemačkoj i nordijskim zemljama te budućih europskih lansirnih baza. Nije teško zamisliti „EU-friendly“ verziju ovakvih usluga, pozicioniranu kao ekološki transparentnu, strogo reguliranu i usklađenu s vrijednostima Unije. Pitanje je samo jesmo li društveno spremni da orbita, makar privremeno, postane simboličko groblje.
Što slijedi
Do 2027. vidjet ćemo hoće li se Space Beyond pretvoriti u održiv posao ili ostati zanimljivost za medijske naslove.
Prvo, gledat će se pouzdanost i odnos prema riziku. Neuspjelo lansiranje za klasični satelit je financijski gubitak; za stotine obitelji emocionalna katastrofa. Tvrtke će morati vrlo jasno definirati pravila za kašnjenja, odgode, ponovna lansiranja i povrate novca. Još važnije, morat će naučiti komunicirati te situacije na ljudski, a ne samo pravnički način.
Drugo, očekuje se širenje ponude. Početna cijena od 249 dolara gotovo garantira dodatne pakete: „premium“ orbite, duže misije, veća količina pepela, posebne misije za kućne ljubimce, mobilne aplikacije koje šalju obavijest kad satelit prelijeće iznad vašeg mjesta… To može obogatiti ritual, ali i skliznuti u kičasti, komercijalni spektakl koji trivijalizira smrt.
Treće, pojavit će se konkurencija. Ako model uhvati zamah, možemo očekivati specijalizirane igrače – od „svemirskih memorijala“ za navijače ili fanove određenih franšiza do letova tempiranih uz državne praznike ili vjerske blagdane. To će dodatno pojačati pritisak na regulatore i ubrzati rasprave o standardima za teret koji sadrži ljudske ostatke.
Moja procjena: početkom 2030-ih svemirski pogrebi bit će mala, ali prepoznatljiva niša globalnog pogrebnog tržišta. Uspjet će oni koji dokažu tri stvari: da su ekološki i sigurnosno ozbiljni, da tehnički isporučuju ono što obećaju i da znaju orbitu uklopiti u stvaran, ljudski ritual – od mise ili komemoracije do online prostora za sjećanje.
Donja crta
Jeftini „pepeljari u orbitu“ Space Beyonda nisu samo romantični kuriozitet, nego znak da je svemir definitivno postao još jedna platforma za potrošačke usluge – pa i za pogrebe. To je istovremeno uzbudljivo i nelagodno. Ključno pitanje za vas nije može li se to tehnički izvesti (može), nego kakve standarde dostojanstva, održivosti i poštene komunikacije biste tražili prije nego što dopustite da vaše zadnje zbogom završi kao redak u manifestu tereta jedne rakete.
