1. Naslov i uvod
Kada se jedan alat ne koristi samo „usput”, nego postane sastavni dio ispita, znanstvenih radova i službenih certifikata, više ne govorimo o običnoj aplikaciji, nego o infrastrukturi. Upravo to pokušava napraviti OpenAI svojim ulaskom u indijski sustav visokog obrazovanja. U zemlji koja već godinama opskrbljuje globalno tržište IT stručnjacima, tvrtka želi da „raditi s umjetnom inteligencijom” u praksi znači „raditi s ChatGPT‑om”. U nastavku analiziramo što to znači za Indiju, kako mijenja odnos snaga među velikim igračima te kakve poruke šalje Europi i jugoistočnoj Europi – uključujući Hrvatsku.
2. Vijest ukratko
Kako prenosi TechCrunch, OpenAI je u Indiji sklopio partnerstva sa šest većih visokoobrazovnih institucija, javnih i privatnih. U prvoj skupini partnera nalaze se vrhunske ustanove poput Indian Institute of Technology Delhi, Indian Institute of Management Ahmedabad i All India Institute of Medical Sciences u New Delhiju, zajedno s privatnim sveučilištima i specijaliziranim dizajnerskim školama.
U roku od godinu dana OpenAI namjerava obuhvatiti više od 100.000 studenata, nastavnika i zaposlenika uz kampusni pristup paketu ChatGPT Edu, edukaciju za nastavnike i okvire za „odgovornu upotrebu”. Fokus je na ugradnji AI‑a u ključne akademske procese – programiranje, istraživanje, analitiku i analizu studija slučaja – umjesto na puko dijeljenje korisničkih računa.
Dvije institucije, IIM Ahmedabad i Manipal Academy of Higher Education, najavile su uvođenje certifikata koje podržava OpenAI. Tvrtka će surađivati i s indijskim edtech platformama PhysicsWallah, upGrad i HCL GUVI, koje pripremaju strukturirane tečajeve o osnovama AI‑a i praktičnoj primjeni ChatGPT‑a za studente i početnike na tržištu rada. Objave stižu paralelno s AI Impact Summitom u New Delhiju te sličnim obrazovnim inicijativama Googlea i Microsofta u Indiji.
3. Zašto je to važno
Ovo nije samo prodajna kampanja, nego pokušaj da se definira zadani način razmišljanja o umjetnoj inteligenciji u jednoj od najvećih baza talenata na svijetu.
Tko dobiva?
- OpenAI jača brand i „ugrađuje” se u nastavne planove, istraživačke procese i ispitne oblike. Kada se sve navikne na jedan alat, kasnije ga je vrlo teško zamijeniti.
- Indijska sveučilišta i studenti dobivaju rani pristup snažnim alatima i strukturiranim programima upravo u trenutku kada tržište rada naglo diže cijenu AI vještina.
- Lokalne edtech platforme mogu podići vrijednost svojih programa suradnjom s globalno prepoznatljivim partnerom i nuditi certifikate koji dobro izgledaju u životopisu.
Tko je potencijalni gubitnik ili preuzima rizik?
- Domaći AI dobavljači ulaze u podređenu poziciju. Ako se u CV‑ima navodi „ChatGPT“ i OpenAI certifikat, a ne opće vještine rada s raznim modelima, vidljivost lokalnih rješenja opada.
- Akademska autonomija može oslabiti. Ako se nastava, ispiti i istraživačke metode prilagođavaju mogućnostima jednog vlasničkog alata, kasnije prelazak na otvorene ili nacionalne modele postaje skup i bolan.
Kratkoročno, pomiče se težište AI pismenosti: s neformalnog učenja i „igranja“ alatima prema formalnim, certificiranim programima, pod okriljem jednog velikog američkog igrača. To je oblik suptilnog, ali snažnog institucionalnog utjecaja.
4. Šira slika
Potez OpenAI‑a u Indiji dio je većeg trenda: veliki AI igrači okreću se od krajnjih korisnika prema institucijama koje proizvode znanje, norme i vještine.
U posljednje vrijeme vidjeli smo da:
- Google ističe kako je Indija najveće tržište za obrazovnu upotrebu Gemini alata;
- Microsoft proširuje svoj program Elevate u partnerstvu s indijskim javnim sektorom kako bi masovno educirao nastavnike u školama, strukovnim i visokoškolskim ustanovama.
Sveučilišta su atraktivna zato što:
- pune kadrovske kanale globalnih tvrtki, uključujući europske;
- oblikuju profesionalne standarde – primjerice, kako liječnici ili pravnici razumiju i prihvaćaju algoritme;
- stvaraju alumni mreže kroz koje se navike i alati šire desetljećima.
Slične obrasce vidjeli smo i ranije:
- Microsoft Office postao je de facto standard zahvaljujući jeftinim licencama za škole i fakultete diljem svijeta;
- poslovni softver poput SAP‑a uvelike se udomaćio kroz nastavu na ekonomskim i poslovnim fakultetima.
Razlika s generativnim AI‑em jest to što sada alati utječu i na način nastanka znanja – na to kako čitamo znanstvenu literaturu, kako pišemo radove i kako vrednujemo podatke. Time dobavljači dobivaju utjecaj na ono što smatramo „valjanim“ znanjem i koliko smo spremni oprostiti pogreške modela.
Za OpenAI, koji nema vlastiti operativni sustav ili uredski paket poput Googlea i Microsofta, ulazak na kampuse je način da kompenzira taj nedostatak. Ako se ne pozicionira sada, rizik je da will ostati samo „motor ispod haube“ tuđih proizvoda.
5. Europski i regionalni kut
Iz europske i hrvatske perspektive ova priča otvara pitanja o digitalnoj suverenosti, ali i o strategiji obrazovanja.
Europska unija uvodi snažan regulatorni okvir – od GDPR‑a i Akta o digitalnim uslugama do Akta o umjetnoj inteligenciji – kako bi smanjila ovisnost o velikim platformama i zaštitila temeljna prava. No istovremeno ti isti američki akteri duboko ulaze u obrazovne sustave zemalja poput Indije, koje će u budućnosti opskrbljivati svjetsko tržište rada, uključujući EU.
Za hrvatske i regionalne IT tvrtke, koje već sada surađuju s partnerima u Indiji ili se natječu za iste međunarodne projekte, to znači da će konkurencija dolaziti s još snažnijim „vendor‑specifičnim“ vještinama. Ako naši studenti na FER‑u, FOI‑ju, TVZ‑u ili Algebra University Collegeu nemaju barem jednaku razinu praktične AI pismenosti, bit će u nepovoljnijem položaju.
Istovremeno, Hrvatska kao članica EU ima pristup fondovima i programima koji potiču otvorena rješenja i razvoj vlastitih kompetencija. Inicijative poput europskih digitalnih inovacijskih centara ili nacionalnih planova za digitalnu tranziciju mogle bi iskoristiti priliku da podupru domaće i europske AI alate u obrazovanju, umjesto da se sve prepusti jednom ili dva globalna dobavljača.
6. Pogled unaprijed
Što realno možemo očekivati u idućih nekoliko godina ako se indijski model pokaže uspješnim?
Širenje kampus paketa na druge velike zemlje
Vrlo je vjerojatno da će slične ponude stići u Brazil, Indoneziju, Nigeriju, možda i u neke zemlje srednje i istočne Europe. ChatGPT Edu mogao bi postati svojevrsni „AI sloj” preko postojećih sustava za e‑učenje, knjižnica i repozitorija istraživanja.Standardizacija AI certifikata
OpenAI‑jevi certifikati u Indiji test su tržišta. Ako ih poslodavci u IT‑ju, konzultingu i financijama počnu preferirati, sveučilišta će ih masovno uvrštavati u svoje programe. To bi moglo stvoriti ekosustav vendor‑specifičnih diploma, slično kao što danas postoje AWS ili Cisco certifikati.Regulatorni i akademski otpor
U Europi će zakonodavstvo (uključujući AI Act) postaviti jasne uvjete za uporabu visokorizičnih AI sustava u obrazovanju – transparentnost, upravljanje rizicima, mogućnost neovisnog nadzora. Kako se slične rasprave budu širile i u Indiji, moglo bi doći do zahtjeva za većom lokalnom kontrolom nad podacima i modelima.Prostor za otvorene i lokalne alternative
Zbog briga oko privatnosti, troškova i ovisnosti, univerziteti bi mogli tražiti hibridna rješenja: komercijalne modele za generičke zadatke i otvorene, lokalno postavljene modele za osjetljiva područja (zdravstvo, javna administracija, znanstveni podaci). Tu bi i regionalni igrači mogli pronaći svoju nišu.
Za čitatelje u Hrvatskoj i regiji ključno je pratiti hoće li naša sveučilišta i ministarstva ostati samo korisnici tuđih rješenja ili će aktivno tražiti ravnotežu: suradnja s globalnim platformama tamo gdje ima smisla, ali uz istovremenu gradnju vlastitih kapaciteta i uključivanje europskih AI rješenja.
7. Zaključak
OpenAI koristi indijska sveučilišta kao odskočnu dasku za utjecaj na to kako će budući inženjeri, liječnici i menadžeri razumjeti i koristiti umjetnu inteligenciju. To je pametna poteza u globalnoj utrci za talente, ali istovremeno produbljuje ovisnost velikih obrazovnih sustava – i tržišta rada – o uskom krugu američkih platformi. Europa i zemlje poput Hrvatske još uvijek imaju šansu izgraditi vlastiti model AI‑a u obrazovanju, usklađen s europskim vrijednostima i ciljevima digitalne suverenosti. Pitanje je hoćemo li tu šansu iskoristiti prije nego što standard trajno postave drugi.
