OpenAI osvaja indijske fakultete. Zašto bi to trebalo zabrinuti (i motivirati) Europu i regiju?

19. veljače 2026.
5 min čitanja
Studenti i nastavnici koriste alate umjetne inteligencije na prijenosnicima na modernom sveučilišnom kampusu

1. Naslov i uvod

Kada se jedan alat ne koristi samo „usput”, nego postane sastavni dio ispita, znanstvenih radova i službenih certifikata, više ne govorimo o običnoj aplikaciji, nego o infrastrukturi. Upravo to pokušava napraviti OpenAI svojim ulaskom u indijski sustav visokog obrazovanja. U zemlji koja već godinama opskrbljuje globalno tržište IT stručnjacima, tvrtka želi da „raditi s umjetnom inteligencijom” u praksi znači „raditi s ChatGPT‑om”. U nastavku analiziramo što to znači za Indiju, kako mijenja odnos snaga među velikim igračima te kakve poruke šalje Europi i jugoistočnoj Europi – uključujući Hrvatsku.


2. Vijest ukratko

Kako prenosi TechCrunch, OpenAI je u Indiji sklopio partnerstva sa šest većih visokoobrazovnih institucija, javnih i privatnih. U prvoj skupini partnera nalaze se vrhunske ustanove poput Indian Institute of Technology Delhi, Indian Institute of Management Ahmedabad i All India Institute of Medical Sciences u New Delhiju, zajedno s privatnim sveučilištima i specijaliziranim dizajnerskim školama.

U roku od godinu dana OpenAI namjerava obuhvatiti više od 100.000 studenata, nastavnika i zaposlenika uz kampusni pristup paketu ChatGPT Edu, edukaciju za nastavnike i okvire za „odgovornu upotrebu”. Fokus je na ugradnji AI‑a u ključne akademske procese – programiranje, istraživanje, analitiku i analizu studija slučaja – umjesto na puko dijeljenje korisničkih računa.

Dvije institucije, IIM Ahmedabad i Manipal Academy of Higher Education, najavile su uvođenje certifikata koje podržava OpenAI. Tvrtka će surađivati i s indijskim edtech platformama PhysicsWallah, upGrad i HCL GUVI, koje pripremaju strukturirane tečajeve o osnovama AI‑a i praktičnoj primjeni ChatGPT‑a za studente i početnike na tržištu rada. Objave stižu paralelno s AI Impact Summitom u New Delhiju te sličnim obrazovnim inicijativama Googlea i Microsofta u Indiji.


3. Zašto je to važno

Ovo nije samo prodajna kampanja, nego pokušaj da se definira zadani način razmišljanja o umjetnoj inteligenciji u jednoj od najvećih baza talenata na svijetu.

Tko dobiva?

  • OpenAI jača brand i „ugrađuje” se u nastavne planove, istraživačke procese i ispitne oblike. Kada se sve navikne na jedan alat, kasnije ga je vrlo teško zamijeniti.
  • Indijska sveučilišta i studenti dobivaju rani pristup snažnim alatima i strukturiranim programima upravo u trenutku kada tržište rada naglo diže cijenu AI vještina.
  • Lokalne edtech platforme mogu podići vrijednost svojih programa suradnjom s globalno prepoznatljivim partnerom i nuditi certifikate koji dobro izgledaju u životopisu.

Tko je potencijalni gubitnik ili preuzima rizik?

  • Domaći AI dobavljači ulaze u podređenu poziciju. Ako se u CV‑ima navodi „ChatGPT“ i OpenAI certifikat, a ne opće vještine rada s raznim modelima, vidljivost lokalnih rješenja opada.
  • Akademska autonomija može oslabiti. Ako se nastava, ispiti i istraživačke metode prilagođavaju mogućnostima jednog vlasničkog alata, kasnije prelazak na otvorene ili nacionalne modele postaje skup i bolan.

Kratkoročno, pomiče se težište AI pismenosti: s neformalnog učenja i „igranja“ alatima prema formalnim, certificiranim programima, pod okriljem jednog velikog američkog igrača. To je oblik suptilnog, ali snažnog institucionalnog utjecaja.


4. Šira slika

Potez OpenAI‑a u Indiji dio je većeg trenda: veliki AI igrači okreću se od krajnjih korisnika prema institucijama koje proizvode znanje, norme i vještine.

U posljednje vrijeme vidjeli smo da:

  • Google ističe kako je Indija najveće tržište za obrazovnu upotrebu Gemini alata;
  • Microsoft proširuje svoj program Elevate u partnerstvu s indijskim javnim sektorom kako bi masovno educirao nastavnike u školama, strukovnim i visokoškolskim ustanovama.

Sveučilišta su atraktivna zato što:

  • pune kadrovske kanale globalnih tvrtki, uključujući europske;
  • oblikuju profesionalne standarde – primjerice, kako liječnici ili pravnici razumiju i prihvaćaju algoritme;
  • stvaraju alumni mreže kroz koje se navike i alati šire desetljećima.

Slične obrasce vidjeli smo i ranije:

  • Microsoft Office postao je de facto standard zahvaljujući jeftinim licencama za škole i fakultete diljem svijeta;
  • poslovni softver poput SAP‑a uvelike se udomaćio kroz nastavu na ekonomskim i poslovnim fakultetima.

Razlika s generativnim AI‑em jest to što sada alati utječu i na način nastanka znanja – na to kako čitamo znanstvenu literaturu, kako pišemo radove i kako vrednujemo podatke. Time dobavljači dobivaju utjecaj na ono što smatramo „valjanim“ znanjem i koliko smo spremni oprostiti pogreške modela.

Za OpenAI, koji nema vlastiti operativni sustav ili uredski paket poput Googlea i Microsofta, ulazak na kampuse je način da kompenzira taj nedostatak. Ako se ne pozicionira sada, rizik je da will ostati samo „motor ispod haube“ tuđih proizvoda.


5. Europski i regionalni kut

Iz europske i hrvatske perspektive ova priča otvara pitanja o digitalnoj suverenosti, ali i o strategiji obrazovanja.

Europska unija uvodi snažan regulatorni okvir – od GDPR‑a i Akta o digitalnim uslugama do Akta o umjetnoj inteligenciji – kako bi smanjila ovisnost o velikim platformama i zaštitila temeljna prava. No istovremeno ti isti američki akteri duboko ulaze u obrazovne sustave zemalja poput Indije, koje će u budućnosti opskrbljivati svjetsko tržište rada, uključujući EU.

Za hrvatske i regionalne IT tvrtke, koje već sada surađuju s partnerima u Indiji ili se natječu za iste međunarodne projekte, to znači da će konkurencija dolaziti s još snažnijim „vendor‑specifičnim“ vještinama. Ako naši studenti na FER‑u, FOI‑ju, TVZ‑u ili Algebra University Collegeu nemaju barem jednaku razinu praktične AI pismenosti, bit će u nepovoljnijem položaju.

Istovremeno, Hrvatska kao članica EU ima pristup fondovima i programima koji potiču otvorena rješenja i razvoj vlastitih kompetencija. Inicijative poput europskih digitalnih inovacijskih centara ili nacionalnih planova za digitalnu tranziciju mogle bi iskoristiti priliku da podupru domaće i europske AI alate u obrazovanju, umjesto da se sve prepusti jednom ili dva globalna dobavljača.


6. Pogled unaprijed

Što realno možemo očekivati u idućih nekoliko godina ako se indijski model pokaže uspješnim?

  1. Širenje kampus paketa na druge velike zemlje
    Vrlo je vjerojatno da će slične ponude stići u Brazil, Indoneziju, Nigeriju, možda i u neke zemlje srednje i istočne Europe. ChatGPT Edu mogao bi postati svojevrsni „AI sloj” preko postojećih sustava za e‑učenje, knjižnica i repozitorija istraživanja.

  2. Standardizacija AI certifikata
    OpenAI‑jevi certifikati u Indiji test su tržišta. Ako ih poslodavci u IT‑ju, konzultingu i financijama počnu preferirati, sveučilišta će ih masovno uvrštavati u svoje programe. To bi moglo stvoriti ekosustav vendor‑specifičnih diploma, slično kao što danas postoje AWS ili Cisco certifikati.

  3. Regulatorni i akademski otpor
    U Europi će zakonodavstvo (uključujući AI Act) postaviti jasne uvjete za uporabu visokorizičnih AI sustava u obrazovanju – transparentnost, upravljanje rizicima, mogućnost neovisnog nadzora. Kako se slične rasprave budu širile i u Indiji, moglo bi doći do zahtjeva za većom lokalnom kontrolom nad podacima i modelima.

  4. Prostor za otvorene i lokalne alternative
    Zbog briga oko privatnosti, troškova i ovisnosti, univerziteti bi mogli tražiti hibridna rješenja: komercijalne modele za generičke zadatke i otvorene, lokalno postavljene modele za osjetljiva područja (zdravstvo, javna administracija, znanstveni podaci). Tu bi i regionalni igrači mogli pronaći svoju nišu.

Za čitatelje u Hrvatskoj i regiji ključno je pratiti hoće li naša sveučilišta i ministarstva ostati samo korisnici tuđih rješenja ili će aktivno tražiti ravnotežu: suradnja s globalnim platformama tamo gdje ima smisla, ali uz istovremenu gradnju vlastitih kapaciteta i uključivanje europskih AI rješenja.


7. Zaključak

OpenAI koristi indijska sveučilišta kao odskočnu dasku za utjecaj na to kako će budući inženjeri, liječnici i menadžeri razumjeti i koristiti umjetnu inteligenciju. To je pametna poteza u globalnoj utrci za talente, ali istovremeno produbljuje ovisnost velikih obrazovnih sustava – i tržišta rada – o uskom krugu američkih platformi. Europa i zemlje poput Hrvatske još uvijek imaju šansu izgraditi vlastiti model AI‑a u obrazovanju, usklađen s europskim vrijednostima i ciljevima digitalne suverenosti. Pitanje je hoćemo li tu šansu iskoristiti prije nego što standard trajno postave drugi.

Komentari

Ostavite komentar

Još nema komentara. Budite prvi!

Povezani članci

Ostani informiran

Primaj najnovije vijesti iz svijeta AI i tehnologije.