Tko je živio u starijoj zgradi u Zagrebu, Splitu ili Beogradu zna kako izgleda energetska prošlost: centralna kotlovnica koja ili prži ili jedva grije, klima uređaji natrpani na fasadu, ljeti sparina, zimi hladni kutovi. Dubinska energetska obnova takvih zgrada je skupa, spora i često blokirana nesuglasicama suvlasnika.
Zato je potez američkog startupa Gradient, o kojem piše TechCrunch, zanimljiv i za našu regiju. Tvrtka kombinira relativno jednostavne prozorske dizalice topline s novim softverom Nexus koji povezuje desetke uređaja u jednu cjelinu – na razini zgrade, a potencijalno i elektroenergetske mreže. To je pragmatičan model koji bi se lako mogao preslikati na hrvatske i regionalne višestambene blokove.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, Gradient je razvio Nexus, softverski i uslužni sloj za svoje podkvaste prozorske dizalice topline. Ti uređaji zamjenjuju klasične prozorske klime, ali mogu i grijati i hladiti, bez potpunog zatvaranja prozora.
Nexus omogućuje da se više jedinica u višestambenoj zgradi poveže u jedinstven sustav. Upravitelji zgrada mogu postaviti temperaturne granice i pravila kako bi spriječili pretjerano grijanje ili hlađenje, osobito u objektima s jednim brojilom električne energije. U jednom pilotu, navodi TechCrunch, spuštanje gornje granice za grijanje na oko 26 stupnjeva Celzijusa smanjilo je potrošnju energije za približno 25 % već idući dan.
Gradient cilja na starije zgrade s dotrajalim kotlovima, uključujući javne stanove u New Yorku i novi kompleks pristupačnih stanova u Kaliforniji, te pregovara sa sveučilištima oko studentskih domova. Uređaji se priključuju na postojeće utičnice, ugradnja traje nekoliko sati i ne zahtijeva građevinske radove. Nexus može smanjiti struju koju uređaj vuče iz utičnice kada je instalacija stara i osjetljiva, a u razvoju je i funkcija odgovora na stanje u mreži – ciljano smanjenje rada pojedinih jedinica za vrijeme vršnog opterećenja.
Zašto je to važno
Glavno usko grlo zelene tranzicije nisu nove, nZEB zgrade, već postojeći stambeni fond. U EU je većina zgrada energetski neučinkovita, a slično vrijedi i u državama jugoistočne Europe. Veliki dio tih objekata i dalje će stajati 2050. godine. Zamjena svake kotlovnice sustavnom dizalicom topline, rekonstrukcija instalacija i obnova fasade – to je ideal, ali u praksi često nerealan po cijeni, vremenu i organizacijskim zahtjevima.
Gradientova prozorska dizalica topline nudi drugačiju logiku. Ona ne traži dogovor svih suvlasnika, ne razbija stubišta i ne traži novu trafostanicu u kvartu. Jedinice se dodaju stan po stan, ponekad i samo u nekoliko najproblematičnijih prostora (potkrovlja, jugozapadne sobe). Time se značajno smanjuju početni troškovi i politički rizik za investitora, bilo da je riječ o gradu, javnoj tvrtki ili privatnom vlasniku.
Nexus dodatno mijenja igru. Umjesto gomile neovisnih klima, imate flotu uređaja koja se može zajednički upravljati. Upravitelj zgrade može ograničiti ekstremne postavke koje dižu račun za zajedničku električnu energiju, ublažiti vršna opterećenja i lakše planirati troškove. Elektrodistributer bi u budućnosti mogao gledati na takve uređaje kao na „raspršenu toplinsku bateriju“ – malo manje hlađenja na zasjenjenoj strani fasade možda znači da jedna trafostanica ne mora u skupu rekonstrukciju.
Tko dobiva?
- vlasnici i upravitelji starih zgrada, koji dobivaju korak‑po‑korak put prema razugljičenju,
- stanari u javnim i socijalnim stanovima, koji prvi put mogu dobiti kvalitetno hlađenje,
- operatori mreže, kojima trebaju fleksibilna opterećenja za integraciju više obnovljivih izvora.
Tko gubi? Dugoročno gledano, dobavljači plina i proizvođači klasičnih kotlova te centralnih sustava bez pametnih funkcija. Ključna poruka ipak je šira: vrijednost se seli s velikih projekata na pametno upravljanje mnogim malim, povezanim uređajima.
Šira slika
Gradientov potez uklapa se u nekoliko značajnih trendova.
Prvo, dizalice topline izašle su iz niše. U EU i SAD-u postale su jedno od glavnih oruđa klimatske politike, snažno subvencionirano. No većina rasprave vrti se oko obiteljskih kuća. Višestambene zgrade – dominantne u gradovima poput Zagreba, Splita ili Sarajeva – ostaju „teški slučajevi“. Rješenja koja se mogu ugraditi bez velikih zahvata u konstrukciju su zato posebno vrijedna.
Drugo, zgrade postaju aktivni sudionici elektroenergetskog sustava. Koncept virtualnih elektrana, u kojima se baterije, električna vozila i potrošači koordiniraju kroz softver, sve je prisutniji i u Europi. U našoj regiji klima uređaji su već sada ključni izvor ljetnih vršnih opterećenja – vidimo to u Dalmaciji tijekom turističke sezone. Ako takvi uređaji postanu predvidljivi i upravljivi, umjesto problema dobivate alat za stabilizaciju mreže.
Treće, softver postaje glavno diferencijalno obilježje i u tradicionalno „hardverskim“ sektorima. Dizalica topline koja prikuplja podatke, prima naredbe i surađuje s mrežom otvara nove modele poslovanja: od ugovora temeljenih na ostvarenom uštedi do sudjelovanja u tržištima fleksibilnosti. To je prostor u kojem se mogu pojaviti i regionalni igrači, ne samo globalne korporacije.
Naravno, postoje i prethodnici. Japanski i korejski proizvođači odavno nude napredne klimatizacijske sustave, a europski proizvođači ubrzano dodaju mogućnosti odgovora na stanje u mreži. No kombinacija vrlo „retrofit‑prijateljskog“ prozorskog formata i platforme koja misli istovremeno o zgradi i mreži još uvijek je rijetka.
Europski i regionalni kut
Za Hrvatsku i širu jugoistočnu Europu, ovaj koncept dolazi u zanimljiv trenutak. EU kroz revidiranu direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada i paket Fit for 55 pojačava pritisak na postupno napuštanje fosilnih kotlova. Hrvatska ima vlastite ciljeve obnove zgrada i programe sufinanciranja putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Istodobno, realnost je da u mnogim naseljima – od zagrebačkih blokova u Novom Zagrebu do splitskih i zadarskih višekatnica – suvlasnici teško dolaze do dogovora oko velikih zahvata. Rješenja koja se mogu uvoditi postepeno, na razini pojedinog stana, politički su lakša. Prozorske dizalice topline tu se uklapaju.
Regionalno, tu su i specifičnosti daljinskog grijanja (toplane) i sezonskih opterećenja zbog turizma. U gradovima na obali mreža ljeti već trpi zbog masovne uporabe klima uređaja, dok su zimi neki stanovi u višim etažama i dalje hladni. Dodavanje pametnih, reverzibilnih uređaja može istovremeno poboljšati udobnost i rasteretiti mrežu – pod uvjetom da se integriraju u programe upravljanja potrošnjom.
S druge strane, europski regulatorni okvir donosi i obveze. Uređaji koji prikupljaju podatke o temperaturama i navikama stanara moraju poštovati GDPR – minimalno prikupljanje, jasna svrha i dobra kibernetička zaštita. Stanarski zakoni ograničavaju koliko daleko upravitelji mogu zadirati u postavke grijanja i hlađenja. A socijalna dimenzija je ključna: ne smije se dogoditi da upravo korisnici socijalnih stanova trpe najstrože limite u ime uštede.
Što slijedi
Što ovo znači u narednih pet do deset godina? Vrlo je vjerojatno da će se logika koju uvodi Gradient proširiti. Veliki europski proizvođači i novi startupi ponudit će vlastite verzije upravljačkih platformi za dizalice topline. Operatorima mreže i državama članicama EU‑a bit će sve važnije da kućanski uređaji mogu sudjelovati u fleksibilnosti potrošnje.
Za Hrvatsku i susjedne države vrijedi pratiti nekoliko signala:
- Hoće li se javiti domaće ili regionalne tvrtke koje će kombinirati jednostavan hardver s naprednim softverom za višestambene zgrade?
- Hoće li se programi sufinanciranja proširiti i na modularna, postupna rješenja, a ne samo na „velike“ obnove?
- Hoće li HERA i operatori distribucije razviti jasna pravila i tarife za male fleksibilne potrošače, uključujući pametne dizalice topline?
Rizici su konkretni: od sigurnosnih propusta i mogućih kibernetičkih napada do zlouporabe daljinskog upravljanja na štetu stanara s najmanje pregovaračke moći. Ali alternativa je nastavak sadašnjeg stanja: produžavanje života starih kotlovnica i sve više jeftinih, neefikasnih klima uređaja koji opterećuju mrežu.
Zaključak
Gradientov Nexus pokazuje da se ključni pomaci u zelenoj tranziciji zgrada možda neće dogoditi kroz monumentalne projekte, nego kroz pametno upravljanje malim, diskretnim uređajima. Pretvaranjem prozorskih dizalica topline u umreženu flotu, tvrtka nudi izvediv put za poboljšanje udobnosti, smanjenje emisija i rasterećenje mreže u starim zgradama – bez godinama dugih gradilišta. Za Hrvatsku i regiju pitanje je hoćemo li na vrijeme prilagoditi regulativu, poticaje i poslovne modele da takav pristup iskoristimo. Ili ćemo čekati sljedeći toplinski val i još jednu sezonu žalbi na pregrijane stanove i previsoke račune.
