Naslov i uvod
Na križanju 30. ulice i Broadwaya u New Yorku jedan štand s meksičkom hranom odjednom se čudno „neprimjetno“ ponaša: nema brundanja agregata, nema mirisa benzina. Umjesto toga, struju dobiva iz baterija koje inače voze dostavljače na električnim biciklima. To je eksperiment startupa PopWheels iz Brooklyna.
Na prvu, tek simpatična klima‑priča. Ali zapravo se testira model ultra‑distribuirane baterijske infrastrukture, koji je izravno relevantan i za Zagreb, Split ili Ljubljanu. U nastavku analiziramo što ovaj potez znači za male poduzetnike, gradove i energetiku.
Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, PopWheels iz Brooklyna započeo je testiranje upotrebe svojih zamjenjivih baterija za e‑bicikle kao izvora energije za ulične štandove s hranom u New Yorku.
Tvrtka trenutno upravlja s oko 30 vatrootpornih ormara za punjenje po Manhattanu. Osnovni posao je pretplatnička usluga za dostavljače na električnim biciklima (često modeli Arrow i Whizz). Ti radnici su ranije plaćali oko 100 američkih dolara mjesečno lokalnim trgovinama za punjenje baterija, a kada se uračuna trošenje baterije, godišnji trošak može doseći blizu 2.000 dolara. PopWheels nudi neograničen pristup svojoj mreži za oko 75 dolara mjesečno.
Godine 2025. tvrtka je prikupila 2,3 milijuna dolara seed ulaganja za širenje infrastrukture. Svaki ormar prima 16 baterija i povlači približno onoliko snage koliko klasični AC punjač za električno vozilo razine 2.
Nakon što je grad New York najavio planove za dekarbonizaciju uličnih štandova, PopWheels je razvio adapter kojim se štand može u potpunosti napajati iz njihovih baterija. Četiri baterije daju oko 5 kWh energije – dovoljno za donji dio tipične dnevne potrošnje. Prvi cjelodnevni pilot s kioskom La Chona Mexican na križanju 30. ulice i Broadwaya prošao je uspješno, u partnerstvu s udrugom Street Vendor Project. PopWheels najavljuje agresivno širenje ovog modela od ljeta, uz cilj da cijena za vlasnika bude blizu postojećeg troška benzinskog agregata, ali bez buke i ispušnih plinova.
Zašto je to važno
Na površini – zamjena benzina baterijama. U stvarnosti – test triju važnih pomaka.
Prvo, elektrifikacija se spušta do onih koje politika najčešće zaboravlja. Većina klimatskih mjera fokusirana je na kućanstva, aute i velike kompanije. Ulični prodavači, često migranti s tankim marginama i nesigurnim dozvolama, ostaju po strani. Ako PopWheels uspije tim ljudima ponuditi čistu energiju koja je jeftinija i jednostavnija od agregata, to je primjer inkluzivne dekarbonizacije, a ne još jedan „zeleni luksuz“ za srednji sloj.
Drugo, ruši se pretpostavka da gradsku elektrifikaciju moraju nositi veliki, spori infrastrukturni projekti. Umjesto novih trafostanica i debelih kabela do svakog kioska, PopWheels koristi niz manjih priključaka raspršenih po gradu – svaki ormar je opterećenje reda jedne klasične punionice za EV. Glavni posao je u softveru, logistici i požarnoj sigurnosti, a ne u betonu. Za gradove s ograničenim proračunima to je vrlo privlačan koncept.
Treće, baterija postaje nova „mikro‑mrežna“ infrastruktura. PopWheels već sada s nekoliko tipova baterija opslužuje stotine dostavljača. Ako isti paketi mogu napajati i štandove, tržnice, pa kasnije možda i građevinske barake ili privremene pozornice, tvrtka gradi fleksibilnu mrežu visokog iskorištenja, a ne samo nišnu uslugu za bicikle. To čini model zanimljivijim investitorima, osiguravateljima i potencijalnim partnerima poput energetskih kompanija.
Kratkoročno gube prodavači malih agregata i dio lanaca opskrbe gorivom u sivoj ekonomiji. Dugoročno bi najveći gubitnik mogla biti naša navika da buku i dim prihvaćamo kao „cijenu života na ulici“.
Šira slika
PopWheels se uklapa u globalne trendove u mobilnosti i energetici, ali s važnim zaokretom.
Zamjena baterija je poznati koncept: Gogoro na Tajvanu ima mrežu za skutere, Nio u Kini mijenja baterije električnih automobila, a u Europi tvrtke poput Swobbeeja nude ormare za različite tipove baterija mikromobilnosti. U gustim gradovima često pobjeđuje model u kojem vozilo za par sekundi zamijeni praznu bateriju punom, umjesto da stoji na punjaču.
Ono što PopWheels radi drugačije jest da baterije koristi i izvan svijeta vozila. Tretiraju ih kao univerzalne energetske module za male potrošače. Mnogi najtvrdokorniji fosilni potrošači u gradovima — štandovi, vašari, sajmovi, manji alati na gradilištima — trebaju svega nekoliko kilovatsati dnevno, ali nemaju ni volje ni mogućnosti ulaziti u skupe i spore priključke na mrežu.
Dosad su se ti sektori rješavali svaki za sebe: poseban projekt elektrifikacije tržnica, drugi za dostavu, treći za građevinu. Svaki sa svojim kabelima, pravilima i papirima. Zajednička baterijska okosnica omogućuje drugačiji pristup: prvo se izgradi sigurna, pouzdana mreža ormara, a zatim se na nju „kače“ novi slučajevi uporabe – često samo kroz drugačiji adapter i tarifu.
To se lijepo poklapa s konceptom „prave veličine“ u klimatskim tehnologijama. Umjesto svuda gurati velike baterije i brze punjače, pita se: koja je najmanja zajednička oprema koja rješava konkretan problem? Za dostavljača hrane ili štand s burgerima to možda nije auto s 70 kWh baterijom, već mali paket od otprilike 1–1,5 kWh koji nosite u ruci, ali ga zbog mreže i dijeljenja maksimalno koristite.
U budućnosti, tisuće takvih ormara mogle bi postati i resurs za elektroenergetski sustav – decentralizirana pohrana koja pomaže prihvatiti više obnovljivih izvora ili ublažavati vršna opterećenja. U EU taj smjer već guraju politike poput Zelenog plana i novih pravila o baterijama. PopWheels još nije na toj razini, ali arhitektura ide u tom smjeru.
Europski i regionalni kut
Za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe, PopWheelsov pilot je više ogledalo nego egzotika iz New Yorka.
EU‑regulativa ide prema većoj elektrifikaciji i kružnoj ekonomiji baterija (Uredba o baterijama, Zeleni plan, pravila o energetskim zajednicama). Na terenu, međutim, još uvijek dominiraju agregati: na sajmovima, manifestacijama, ljetnim festivalima i gradilištima od Zagreba do Splita. Količina dima i buke koju smo spremni trpjeti često je rezultat inercije, ne nužnosti.
Mreža dijeljenih baterija koja danju služi dostavljačima, a navečer štandovima, dobro se uklapa u ciljeve smanjenja buke i onečišćenja zraka u gradovima. U Zagrebu već imamo snažan rast dostave i mikromobilnosti, a sve više i električnih teretnih bicikala. Logičan sljedeći korak je pitati se: može li ista infrastruktura poslužiti i drugim malim biznisima?
Regulativno će ključna pitanja biti:
- Požarna sigurnost i odgovornost. Hrvatski i EU propisi uglavnom pretpostavljaju stacionarne baterijske sustave ili baterije ugrađene u uređaje. Kad baterija stalno prelazi iz ruke u ruku, tko odgovara za ispravnost, testiranje i povlačenje iz upotrebe?
- Energetski propisi i naknade. U kojem trenutku operater mreže baterija postaje „dobavljač električne energije“ u smislu zakona, sa svim dozvolama i davanjima? Bez pametnih izuzeća mali modeli mogu biti ugušeni birokracijom.
Za gradove poput Zagreba, Splita ili Rijeke PopWheels šalje poruku: nije nužno čekati golema ulaganja HEP‑a ili EU fondova. Može se krenuti od postojećeg – mreža e‑bicikala, dostave, parkirališta – i na to nadograditi fleksibilnu, modularnu energetsku uslugu za male poduzetnike.
Pogled unaprijed
PopWheels je zasad u fazi „pametnog pilota“. Pravi izazovi dolaze s rastom.
Tehnički, pitanje broj jedan je vijek trajanja baterija pod mješovitom, intenzivnom uporabom. Ako se ciklusi punjenja/pražnjenja ubrzaju, koliko brzo baterije degradiraju i kako to utječe na cijenu usluge? Drugo, može li softver dovoljno dobro predviđati potražnju – recimo kombinaciju kišnog dana, vrhunca dostave i velikog događaja – i rasporediti baterije tako da ni dostavljači ni štandovi ne ostanu bez struje?
Poslovno, tvrtka će morati odlučiti što želi biti:
- Specijalist za New York i možda još nekoliko velikih gradova u SAD‑u.
- Franšizni model, koji bi se mogao licencirati energetskim tvrtkama ili startupima u Europi i regiji.
- Infrastrukturna platforma, koja pruža tehnologiju, softver i standarde, dok lokalni partneri vode operativu i odnose s gradovima.
Za čitatelje iz Hrvatske i regije vrijedi pratiti tri stvari u idućih 18–24 mjeseca:
- Hoće li grad New York formalno ugraditi ovakav model u svoje planove dekarbonizacije.
- Hoće li se pojaviti slični piloti u Europi – primjerice nadogradnja postojećih mreža za e‑bicikle na sajmove i manifestacije.
- Hoće li veliki igrači (logističke tvrtke, HEP‑u slične kompanije) početi razvijati vlastite verzije.
Ako se to dogodi, PopWheelsov tihi štand mogao bi se jednog dana pokazati jednako važnim kao i prvi javni punjači za električne aute.
Zaključak
PopWheelsovo širenje s e‑bicikala na štandove s hranom nije samo simpatičan klimatološki detalj iz New Yorka, nego najava nove gradske „strujne kože“: sloja sitnih, dijeljenih baterija koje tiho skidaju potrebu za agregatima i dizelom. Ako model zaživi u velikom gradu poput New Yorka, teško će biti opravdati zašto naši sajmovi i fešte i dalje moraju treštati i dimiti. Ključno pitanje postaje: hoće li ovu novu infrastrukturu izgraditi mali, brzi startupi ili će je, kao i toliko puta do sada, na kraju preuzeti veliki sustavi?
