Naslov i uvod
Redwood Materials dugo se predstavljao kao gotovo savršena klimatsko‑tehnološka priča: tvrtka koju vodi suosnivač Tesle, poduprta milijardama privatnog kapitala i američkih poticaja, s atraktivnom vizijom kružne ekonomije baterija. Danas ista ta kompanija otpušta radnike, ukida upravljačke razine i gubi nekoliko ključnih bivših Teslinih direktora. To nije samo interni kadrovski potres – to je podsjetnik koliko je zapravo tvrda industrijska stvarnost iza zelene tranzicije.
U nastavku analiziramo što se točno događa u Redwoodeu, što to znači za recikliranje baterija i poslovanje s spremnicima energije te zašto bi hrvatske i regionalne tvrtke trebale jako pažljivo pratiti ovaj razvoj.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, tvrtka Redwood Materials, specijalizirana za recikliranje baterija i proizvodnju kritičnih materijala, ostala je bez glavnog operativnog direktora (COO) Chrisa Listera usred procesa restrukturiranja i otpuštanja.
Lister, bivši Teslin menadžer koji je vodio operacije u Gigafactoryju u Nevadi, pridružio se Redwoodeu krajem 2023. kao direktor opskrbnog lanca, a 2024. je unaprijeđen u COO‑a. Tvrtka je zaposlenima priopćila da odlazi u mirovinu; Redwood je njegov odlazak potvrdio za TechCrunch.
Ovaj potez dolazi neposredno nakon što je Redwood otpustio oko 10 % radnika – otprilike 135 ljudi – u sklopu interne reorganizacije. U e‑poruci zaposlenima, osnivač i izvršni direktor JB Straubel naveo je, prema TechCruncho, da će promjene pomoći jačanju rastućeg posla sa spremnicima energije i smanjiti broj upravljačkih slojeva.
TechCrunch također navodi da je u posljednjim mjesecima otišlo još nekoliko potpredsjednika, uključujući one zadužene za integrirani opskrbni lanac, strojarski inženjering i proizvodnju, pri čemu su neki također bivši Teslini zaposlenici. Redwood je nedavno potpisao ugovore s proizvođačem električnih vozila Rivian i tvrtkom Crusoe, usmjerenom na umjetnu inteligenciju, za isporuku obnovljenih baterija za mrežne spremnike.
Zašto je to važno
Redwood nije običan start‑up. Riječ je o jednoj od ključnih tvrtki u zapadnim planovima za izgradnju vlastitog lanca vrijednosti baterija – od recikliranja do materijala za katode. To je kapitalno izuzetno zahtjevan posao, u kojem se isprepliću industrijska politika i geopolitika, jer SAD i EU žele smanjiti ovisnost o Kini.
Kada tvrtka s takvom ulogom odjednom otpusti desetinu radne snage i ostane bez niza visokih rukovoditelja, to je jasan signal da je ekonomika ovog posla mnogo napetija nego što su sugerirale optimistične prezentacije.
Kratkoročno, više prostora dobivaju konkurenti – od velikih kineskih reciklera do europskih igrača poput Umicorea. Automobilski proizvođači i energetske tvrtke koje su se oslanjale na Redwood dodatno će diverzificirati opskrbu.
Gubitnici su, naravno, otpušteni radnici i lokalne zajednice oko Redwoodovih pogona. No na strateškoj razini gubi i narativ da će sami poticaji i "zelene" oznake automatski stvoriti stabilne, profitabilne industrijske aktere.
Temeljni problem je jednostavan: recikliranje baterija i proizvodnja materijala su klasični ciklični industrijski poslovi s niskim maržama, samo umotani u klimatsku priču. Traže desetke milijardi ulaganja, besprijekornu izvedbu i dugoročne ugovore – i to u trenutku kad se rast tržišta električnih vozila usporava, a cijene metala snažno variraju.
Redwoodov pomak prema većem naglasku na spremnike energije, odnosno ponovnoj uporabi baterijskih paketa za stacionarne svrhe, strateški je logičan. Potražnja raste zahvaljujući podatkovnim centrima, umjetnoj inteligenciji i obnovljivim izvorima. No to je i implicitno priznanje da samo recikliranje zasad ne donosi povrate koje je tržište očekivalo.
Šira slika
Situacija u Redwoodeu uklapa se u širu fazu "otrježnjenja" kroz koju prolazi industrija baterija i čiste energije.
U Sjevernoj Americi recikleri poput Li‑Cyclea zaustavili su ili preoblikovali velike projekte nakon što su troškovi izgradnje eskalirali, a financiranje postalo skuplje. Start‑upovi koji razvijaju materijale za katode i anode potiho odgađaju početak proizvodnje. Čak i dobro financirani proizvođači ćelija preispituju investicijske planove jer rast prodaje električnih vozila u SAD‑u i Europi više nije eksponencijalan.
Povijest se donekle ponavlja: slično smo vidjeli s fotonaponskom industrijom prije desetak godina – preveliki kapaciteti potaknuti poticajima, kolaps cijena i nestanak niza zapadnih proizvođača naspram bržih i jeftinijih azijskih konkurenata. U baterijama Zapad želi izbjeći isti scenarij kroz instrumente poput američkog IRA‑a i europskog Zelene industrijske strategije, ali poticaji ne mogu dugoročno sakriti lošu ekonomiku projekta.
Uz to, baterijski materijali su sada formalno "kritične sirovine" u EU, a nova Uredba o baterijama postavlja ambiciozne ciljeve za prikupljanje, recikliranje i udio recikliranog sadržaja. U tom je kontekstu Redwood često služio kao pozitivan primjer naspram brojnih neuspjelih SPAC‑ova: privatna tvrtka, jaka tehnologija, vodstvo iz Tesle. Aktualni odlasci u vrhu pokazuju da ni takvi aduti ne jamče imunitet na tržišne cikluse.
Bitna je i promjena fokusa: očekivani volumen otpadnih baterija iz električnih vozila zasad je manji od prvotnih modela, jer proizvođači produljuju jamstva i poboljšavaju kemije. Istodobno, elektroenergetski sustavi vape za dodatnim kapacitetom spremnika. Vrijednost se sve više stvara kroz logistiku, upravljanje životnim ciklusom i integraciju u mrežu, a manje kroz samu metalurgiju.
Europski i regionalni kut
Za Europsku uniju, pa tako i za Hrvatsku, Redwood je svojevrsno probno ogledalo.
Uredba o baterijama pretpostavlja da će se u EU razviti dovoljan broj snažnih reciklera i proizvođača materijala koji mogu ispuniti stroge ciljeve i pritom ostati financijski održivi. U Europi postoje ozbiljni igrači – Umicore u Belgiji, Northvolt u Švedskoj, BASF u Njemačkoj, te niz manjih reciklera u Francuskoj, Španjolskoj i nordijskim zemljama – no i oni se suočavaju s istim temeljnim rizicima kao Redwood.
Za hrvatske i regionalne tvrtke važno je shvatiti: recikliranje baterija i spremnici energije neće biti samo "još jedan compliance trošak" koji će netko drugi riješiti. Energetske kompanije, industrija i veći korisnici flota morat će aktivno odlučivati s kim ulaze u partnerstva, kako diverzificiraju dobavu i koliko će se sami baviti upravljanjem baterijama tijekom cijelog životnog ciklusa.
Istodobno, otvara se i prilika. Jugoistočna Europa, uključujući Hrvatsku, može kroz EU fondove i inicijative (npr. IPCEI projekti, Kohezijski fondovi) privući dio pratećih aktivnosti: logističke centre, servisne kapacitete za baterije, specijalizirane linije za određene kemije. Položaj između srednjoeuropskih automobilskih klastera i jadranskih luka potencijalno je jak adut – ali samo ako su poslovni modeli realistični, a ne temeljeni na prevelikom entuzijazmu.
Pogled unaprijed
Restrukturiranje u Redwoodeu zasad više nalikuje na bolno prizemljenje u realnost nego na početak raspada. No sljedećih 12–24 mjeseca bit će ključno, i za Redwood i za širi sektor.
Treba pratiti nekoliko stvari:
- Daljnju konsolidaciju – vjerojatni su spajanja, prodaje i gašenja projekata u recikliranju i materijalima. Veliki proizvođači automobila i ćelija vjerojatno će se osloniti na manji broj financijski jakih partnera.
- Strategiju u spremnicima energije – hoće li Redwood ostati prvenstveno dobavljač materijala, ili će se snažnije pozicionirati kao integrirani pružatelj usluga spremnika (projektiranje, upravljanje, optimizacija)? U drugom slučaju ulazi u prostor klasičnih energetskih tvrtki i operatora sustava, s novim regulatornim i tržišnim rizicima.
- Upravljanje i investitore – hoće li tvrtka privući nove industrijske ili financijske partnere, te kako će popuniti ispražnjene rukovodne pozicije. Gubitak iskusnih operativaca može se nadoknaditi, ali samo ako novi model upravljanja doista smanjuje birokraciju, a ne i kontrolu.
Za hrvatske čitatelje ključna je poruka: pri planiranju vlastitih projekata baterijskih spremnika, flotnih električnih vozila ili sudjelovanja u lancu recikliranja, ne promatrajte Redwood kao iznimku, nego kao rani signal kakvi rizici vas čekaju. Regulatori pak trebaju voditi računa da nacionalne i EU mjere (od potpora do javnih nabava) ne stvaraju nerealne rokove i očekivanja za industriju.
Najveća opasnost je da nakon prvog ozbiljnog ciklusa razočaranja kapital pobjegne iz industrijske klimatske tehnologije upravo kad projekti ulaze u fazu skaliranja. Najveća prilika je da sada, dok je vrijeme, prilagodimo poslovne planove i politike tako da prežive i loše godine, a ne samo optimistične scenarije.
Zaključak
Odlazak COO‑a, serija raskida s potpredsjednicima i rezanje 10 % radne snage u Redwoodeu nisu slučajna turbulencija, već simptom cijelog sektora koji otkriva da dekarbonizacija znači dug, skup i nesavršen industrijski posao. Redwood i dalje ima važnu ulogu u pokušajima Zapada da osigura vlastite lance baterijskih materijala, ali njegova korekcija kursa pokazuje koliko je malo prostora za pogreške. Pitanje za Hrvatsku i regiju je jednostavno: jesmo li spremni na ovakve cikluse ili još uvijek zamišljamo zelenu industriju kao ravnu, uzlaznu liniju bez zastoja?
