1. Naslov i uvod
Kada jedna kompanija najavi ulaganje od 110 milijardi dolara u infrastrukturu umjetne inteligencije, to više nije klasični data centar projekt. Reliance želi da Indija iz uloge globalne „IT radionice“ preraste u jednu od ključnih energetskih centrala za AI – u rangu s nacionalnim programima velikih sila.
Ako im to uspije, promijenit će se i cijena i geografija AI računalne snage, što može pogoditi i hrvatske, ali i šire regionalne tvrtke koje već danas teško dolaze do GPU‑a. U nastavku objašnjavam što je Reliance točno najavio, zašto je to strateški važno, kako se uklapa u globalnu AI utrku te kakve posljedice može imati za Europu i jugoistočnu Europu.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, predsjednik indijskog konglomerata Reliance Industries Mukesh Ambani na konferenciji India AI Impact Summit u New Delhiju predstavio je sedmogodišnji investicijski plan vrijedan oko 10 bilijuna rupija (približno 110 milijardi američkih dolara) za izgradnju AI infrastrukture u Indiji.
Plan obuhvaća podatkovne centre u gigavatnom razmjeru, nacionalnu mrežu edge computinga te nove AI usluge povezane s telekom operaterom Jio. TechCrunch navodi da je izgradnja višegigavatnih centara u Jamnagaru (država Gujarat) već započela i da se više od 120 MW kapaciteta očekuje u pogonu u drugoj polovici 2026.
Ovo se događa paralelno s drugim velikim AI ulaganjima u Indiji: grupa Adani najavila je, prema TechCrunchu, oko 100 milijardi dolara za AI podatkovne centre, dok indijska vlada očekuje više od 200 milijardi dolara ukupnih ulaganja u AI infrastrukturu u sljedeće dvije godine. Uključene su i globalne tvrtke: OpenAI surađuje s Tata Group na razvoju AI kapaciteta, a Jio ima dogovor s Googleom oko Gemini‑baziranih AI usluga. Reliance planira koristiti vlastite viškove zelene energije i razvijati AI funkcije na više indijskih jezika.
3. Zašto je to važno
Ovo nije samo impresivan broj za naslovnice. Reliance pokušava na području AI‑a ponoviti ono što je već učinio u mobilnim komunikacijama: ekstremnim obujmom investicija i vertikalnom integracijom dramatično srušiti cijenu usluge.
Tko dobiva?
- Indijski startupi i poduzeća dobivaju lokalnu, potencijalno jeftiniju AI infrastrukturu povezanu s dominantnom mobilnom i optičkom mrežom (Jio), što otvara prostor za masovnu primjenu AI‑a u financijama, trgovini, logistici, zdravstvu.
- Globalni AI igrači dobivaju novu regiju za smještaj modela i izvođenje AI workloadova, važnu za diverzifikaciju izvan SAD‑a i Kine.
- Dobavljači čipova i energetike dobivaju klijenta spremnog na dugoročne, višemilijardne ugovore za GPU‑e, opremu i energiju.
Tko gubi?
- Manji indijski data centar igrači, koji se teško mogu nositi s kapitalnom snagom i političkom podrškom koju ima Reliance.
- Države koje se žele profilirati kao AI hubovi – uključujući neke članice EU i zemlje regije – jer će im biti teško konkurirati Indiji po cijeni energije, zemljišta i regulativnoj fleksibilnosti.
Ambanijeva poruka da si Indija ne može priuštiti „unajmljivanje inteligencije“ vrlo je bliska raspravi koja se vodi i u Europi: o digitalnom suverenitetu. AI više nije samo softver; to je infrastruktura. Tko kontrolira GPU‑e i podatkovne centre, kontrolira tempo inovacija.
Reliance želi da Indija bude jedan od stupova te infrastrukture, između američke dominacije u foundation modelima i kineskog zatvorenog ekosustava. Ako zaista sagrade najavljene gigavate, globalna cijena AI računalne snage mogla bi pasti, slično kao što su nakon dolaska Jia drastično pale cijene mobilnih podataka u Indiji.
4. Šira slika
Najava Reliancea savršeno se uklapa u današnju utrku za izgradnju „AI elektrana“ diljem svijeta.
1. Od cloud regija do AI industrijskih zona
Američki hyperscaleri – Microsoft (s OpenAI‑em), Amazon i Google – već ulažu desetke milijardi dolara godišnje u AI‑optimizirane podatkovne centre. Zemlje Zaljeva agresivno grade vlastite AI hubove. S Relianceom i Adanijem, Indija sada želi u isti rang: ne samo kao veliko tržište korisnika, nego i kao izvor računalnih kapaciteta.
2. „Suvereni AI“ kao infrastruktura
Pojam suverenog AI‑a se u EU uglavnom veže uz podatke i modele. Indija ga prevodi na razinu infrastrukture: suvereni compute koji uglavnom gradi privatni sektor, dok država definira smjer i potiče ulaganja. To je drukčiji model od europskog, koji počiva na konzorcijima, fondovima i regulaciji.
3. Povijesna paralela: Jio i šok u mobilnoj telefoniji
Ulazak Jia na indijsko telekom tržište primjer je kako jedna kompanija može poremetiti cijeli sektor – masovno ulaganje u 4G, zatim agresivno snižavanje cijena. Tržište se konsolidiralo, ali digitalne usluge su eksplodirale.
Ako Reliance ponovi isti pristup u AI‑u, možemo očekivati pokušaj da se AI inferenca (a možda kasnije i treniranje) učini toliko jeftinom da postaje standardni dio gotovo svake usluge u Indiji. Ostatak svijeta – uključujući i tvrtke iz Hrvatske i regije – mogao bi te cijene iskoristiti posredno, kroz outsourcing dijela AI workloadova u Indiju.
Ključna poruka: AI više nije samo pitanje algoritama i istraživačkih timova, već industrijske i energetske politike. Oni koji uspiju uskladiti te elemente, imat će strukturnu prednost.
5. Europski i regionalni kut
Za EU i Hrvatsku ovo je u isto vrijeme alarm i prilika.
Europska unija već godinama govori o digitalnom suverenitetu, Gaia‑X projektu, europskim superračunalima (EuroHPC) i Chips Actu. Ipak, dostupnost AI infrastrukture na razini hyperscalera u Europi ostaje ograničena i fragmentirana po državama.
Istovremeno, jedan indijski konglomerat sada objavljuje ulaganje koje je po obujmu usporedivo s nacionalnim digitalnim strategijama. Europa ima snažnu regulativu – GDPR, Akt o digitalnim uslugama, uskoro i Akt o umjetnoj inteligenciji – ali joj nedostaje brzina i odlučnost u izgradnji velikih podatkovnih centara.
Za hrvatske i regionalne tvrtke postavlja se nekoliko pitanja:
- Koji AI workloadovi moraju ostati unutar EU jurisdikcije (zbog osobnih podataka, bankarske tajne, javnog sektora), a koji bi se dugoročno mogli izvoditi na infrastrukturama izvan Unije, npr. u Indiji, pod strogim ugovornim i sigurnosnim uvjetima?
- Može li se Indija koristiti kao „back‑end“ za treniranje modela na anonimiziranim ili sintetičkim skupovima podataka, uz inferencu u EU kako bi se poštovala pravila GDPR‑a?
Za regiju jugoistočne Europe postoji i dodatna dimenzija: već dugo postoji tradicija outsourcinga razvoja softvera prema Indiji i obrnuto. Ako indijski partneri uskoro budu kontrolirali i vlastitu AI infrastrukturu velikih razmjera, mogu se pojaviti novi modeli suradnje – od zajedničkog razvoja domen‑specifičnih modela (npr. za turizam, logistiku, proizvodnju) do zajedničkih istraživačkih projekata EU–Indija.
Ključno je da EU i nacionalni regulatori, uključujući Hrvatsku, definiraju jasna pravila za korištenje AI infrastrukture izvan EU, umjesto da je de facto onemoguće kroz sivu zonu i birokraciju.
6. Pogled unaprijed
Hoće li se 110 milijardi dolara pretvoriti u realne gigavate ili samo u impresivne slajdove, ovisit će o nekoliko faktora.
1. Opskrba hardverom
Napredni GPU‑i su globalno usko grlo. Nvidia i konkurencija već su prebukirani narudžbama američkih hyperscalera i kupaca iz Kine (gdje to dopušta izvozna kontrola). Reliance će trebati dugoročne ugovore i geopolitički prostor kako bi osigurao dovoljnu količinu čipova po prihvatljivoj cijeni.
2. Energija, voda i okoliš
Podatkovni centri u gigavatnom rangu su golemi potrošači električne energije i resursa za hlađenje. Reliance računa na svoje solarne projekte, ali ostaju pitanja stabilnosti mreže, utjecaja na lokalne zajednice i otpornosti na klimatske ekstreme – što je i u Indiji već realan problem.
3. Kadrovi i operativno znanje
Indija ima ogroman broj inženjera, no vođenje AI superklastera svjetske klase zahtijeva specifična znanja koja su još uvijek koncentrirana u nekoliko globalnih centara. Bez uvoza stručnjaka ili dubokih partnerstava s postojećim cloud gigantima, učenje „na vlastitoj koži“ moglo bi biti skupo i sporo.
4. Otvorenost platforme
Hoće li ova infrastruktura biti primarno interna (za Jio, maloprodaju, financije) ili će se otvoriti kao platforma za treće strane – uključujući strane startupove i korporacije? Od toga ovisi koliko će ova priča uopće biti relevantna za hrvatske, europske i regionalne korisnike.
Moja procjena: do početka 2030‑ih Indija će biti među tri‑četiri najvažnije regije na svijetu po AI računalnim kapacitetima, uz SAD, istočnu Aziju i vjerojatno države Zaljeva. Cijene AI inferenc će padati, a Indija će postati jedan od referentnih tržišta po pitanju troška računa.
Za tvrtke iz Hrvatske i regije sljedećih 3–5 godina treba iskoristiti za:
- klasifikaciju podataka i AI use caseova prema regulativnom riziku,
- izradu strategije višestrukih regija (EU + eventualno treće zemlje),
- razumijevanje gdje se dugoročno isplati plaćati „premiju“ za lokalni EU cloud, a gdje ima smisla razmišljati i o destinacijama poput Indije.
7. Zaključak
Relianceov plan ulaganja 110 milijardi dolara u AI infrastrukturu poruka je da se sljedeća faza AI utrke neće odlučivati samo u istraživačkim laboratorijima, nego i u energetici, industrijskoj politici i gradnji podatkovnih centara.
Indija želi postati jedan od globalnih mjerila za cijenu i opseg AI računa. Za Europu i našu regiju to znači jaču konkurenciju, ali i priliku za pametna partnerstva. Pitanje za donositelje odluka i poduzetnike kod nas je jednostavno: hoćemo li Indiju promatrati samo kao još jednog izvođača radova – ili kao ključnog partnera u gradnji vlastite AI budućnosti?
