1. Naslov i uvod
U petom Toy Storyju Woody i Buzz više se ne bore protiv drugih igračaka, nego protiv onoga što je već osvojilo dječje sobe: ekrana koji je stalno spojen i stalno sluša. U prvom traileru za Toy Story 5 glavni negativac je tablet s umjetnom inteligencijom koji se ne odvaja od djevojčice Bonnie. To je mnogo više od filmske dosjetke. Radi se o tome da najpoznatija animirana franšiza izravno ulazi u raspravu o tome koliko daleko smo otišli s dječjim ekranima, nadzorom i podacima. U ovom tekstu analiziramo zašto je taj trenutak važan, što znači za tehnološke i igračke kompanije te kako se uklapa u europski i regionalni kontekst.
2. Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, Pixar je objavio prvi trailer za Toy Story 5 u kojem se pojavljuje novi ključni lik – AI tablet nazvan Lilypad, odnosno Lily. U Bonnieinu obitelj tablet stiže kao iznenadni paket, a djevojčica ubrzo gotovo svu pažnju posvećuje upravo njemu, dok na svoje stare igračke, poput Woodyja i Buzza, jedva obraća pogled.
Lily se ponaša poput glasovnog asistenta: reagira na govor, ponavlja rečeno robotskim glasom i prevodi na španjolski. Trailer jasno ističe da Lily „uvijek sluša“ te je prikazuje kao pomalo prijeteću prisutnost u kući. Klasične igračke osjećaju da je „tehnologija okupirala kuću“ i boje se da će u toj borbi izgubiti Bonnie.
3. Zašto je to važno
Nije slučajno da baš Toy Story, serijal koji definira kako danas zamišljamo dječje igračke, u centar radnje stavlja „pametni“ uređaj. Pixar time artikulira osjećaj koji mnogi roditelji u Hrvatskoj i regiji već imaju: da je ravnoteža između djetinjstva i digitalne tehnologije ozbiljno narušena.
Tko bi mogao imati korist?
- Roditelji i škole dobivaju moćan alat za razgovor. Lakše je započeti raspravu o ekranima kada možete pitati dijete: želiš li da se u tvom životu pojavi „Lily“ koja te stalno sluša?
- Regulatori i stručnjaci za zaštitu podataka dobivaju pop‑kulturni primjer koji jasno ilustrira zašto su mikrofoni i kamere u dječjim sobama problematični.
- Proizvođači klasičnih igračaka mogu dodatno naglasiti vrijednost maštovite igre bez ekrana upravo u trenutku kada ih djeca često zamjenjuju mobitelom.
Tko bi mogao izgubiti?
- Velike tehnološke tvrtke koje prodaju pametne zvučnike, dječje tablete i AI igračke, jer bi javnost mogla početi svaku „pametnu“ igračku promatrati kroz lik Lily – kao potencijalni nadzor, a ne pomoć.
- Startupi koji razvijaju AI „prijatelje“ za djecu, jer će morati odgovarati na sve teža pitanja o utjecaju na psihologiju djece, o privatnosti i o sigurnosti.
Ključni problem je širi: AI koji ulazi u intimni prostor djeteta, koji sluša, uči i prilagođava se, mijenja odnose moći u obitelji. Toy Story 5 pojednostavljuje to u sukob između drvene igračke i sjajnog tableta, ali iza toga stoji vrlo stvarno pitanje: tko odgaja dijete – obitelj ili algoritam?
4. Šira slika
Trailer se uklapa u nekoliko već vidljivih trendova.
Prvo, digitalni pratitelji s AI‑jem postali su uobičajeni. Od chatbota i virtualnih prijatelja do aplikacija koje se predstavljaju kao osobni tutor – sve je više servisa koji prate ponašanje korisnika i prilagođavaju se njegovim navikama. Nije daleko scenarij u kojem plišani medvjedić s ugrađenom AI priča s djetetom, pamti njegove brige i povratno mu sugerira odgovore.
Drugo, tu je iskustvo skandala s „pametnim“ igračkama. Bilo je slučajeva proboja baza podataka s glasovnim zapisima djece, lutaka s mikrofonom koje su neke države proglasile potencijalnim prislušnim uređajima, te pametnih zvučnika koji su čuvali više razgovora nego što su roditelji očekivali. Rečenica „uvijek slušam“ zato zvuči puno manje karikirano nego što bismo željeli.
Treće, film dolazi u trenutku kada ulazimo u trezveniju fazu razvoja umjetne inteligencije. Nakon razdoblja oduševljenja generativnim AI alatima, sve se više govori o posljedicama na tržište rada, demokraciju i – djecu. Toy Story 5 taj razgovor seli iz stručnih konferencija u kino dvorane.
Za razliku od mračnih distopija, ovdje nema robota koji uništava svijet, nego tablet koji polako nagriza dječju maštu i odnose u obitelji. Upravo zato će mnogi roditelji ovaj film doživjeti osobno.
5. Europski i regionalni kut
Iz perspektive EU‑a, Lily izgleda kao savršen primjer iz udžbenika za Akt o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act). Sustavi koji ciljaju djecu i pokušavaju utjecati na njihova ponašanja i emocije nalaze se u središtu regulatorne pažnje. AI tablet koji stalno sluša, analizira i reagira na dijete vrlo bi vjerojatno završio u visoko rizičnoj kategoriji, s obvezama strogog nadzora, transparentnosti i ograničenja.
Uz to dolazi GDPR: glas djeteta, navike korištenja i potencijalno lokacija iznimno su osjetljivi osobni podaci. Hrvatska agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) već je više puta naglašavala potrebu posebne zaštite djece na internetu, a EU direktive o audiovizualnim medijima i Digital Services Act dodatno pooštravaju pravila oko oglašavanja i profiliranja maloljetnika.
Za hrvatske roditelje Toy Story 5 će se uklopiti u širi osjećaj opreza prema platformama koje prikupljaju podatke. Tržište je malo, ali penetracija pametnih telefona i društvenih mreža među djecom je visoka. U takvom okruženju lik poput Lily nije samo fikcija, nego upozorenje.
Istovremeno, za startupe i tvrtke iz Hrvatske i regije koje razvijaju edukativnu tehnologiju ovo je prilika. Rješenja koja koriste AI lokalno na uređaju, bez slanja podataka u oblak, i koja roditeljima daju jasnu kontrolu, mogu se predstavljati kao suprotnost „crnoj kutiji“ u kojoj završavaju dječji razgovori.
6. Što slijedi
U sljedećih godinu‑dvije možemo očekivati nekoliko trendova:
- Pomak u komunikaciji proizvođača: kompanije koje nude AI igračke naglašavat će „privacy by design“, prekidače za mikrofon, obradu podataka na uređaju i jasne roditeljske kontrole. Samo sličnost s Lily mogla bi postati reputacijski problem.
- Jačanje digitalne pismenosti: škole, centri za mlade i udruge u Hrvatskoj i regiji mogli bi iskoristiti scene iz filma za radionice o tome što znači da uređaj stalno sluša i što se događa s tim podacima.
- Dodatna regulativa i smjernice: kako AI igračke budu sve vidljivije na tržištu, moguće su dodatne preporuke ili čak ograničenja na razini EU‑a, ali i na nacionalnoj razini – osobito oko oglašavanja djeci i korištenja biometrijskih ili emocionalnih podataka.
Ostaje pitanje hoće li film ponuditi nijansiran pogled. Hoće li pokazati i pozitivne, odgovorno dizajnirane primjene tehnologije, ili će poruka biti jednostavna: tehnika loša, drvene igračke dobre? Za društva poput hrvatskog, gdje je digitalna infrastruktura napredna, ali povjerenje u institucije i platforme krhko, crno‑bijela slika ne bi bila od pomoći. Trebamo raspravu o uvjetima pod kojima je tehnologija prihvatljiva, ne samo o tome je li nam se emocionalno sviđa.
7. Zaključak
S time što je „uvijek slušajući“ AI tablet pretvorio u negativca, Toy Story 5 je ozbiljnu raspravu o privatnosti djece i pametnim igračkama prenio u najširu moguću publiku. To samo po sebi neće zaustaviti širenje takvih proizvoda, ali će pooštriti pitanja koja roditelji, škole i zakonodavci postavljaju proizvođačima. Pravo je pitanje hoćemo li tu nelagodu pretvoriti u konkretne zahtjeve – za transparentnijom, sigurnijom i djetetu prilagođenom tehnologijom – ili ćemo nakon odjavne špice jednostavno posegnuti za sljedećim „pametnim“ gadgetom.
