1. Naslov i uvod
Uber se nije odrekao autonomne vožnje – promijenio je taktiku. Umjesto da sam razvija i vozi vlastite robotaksije, želi biti sloj iznad svih budućih autonomnih sustava. Dogovor vrijedan do milijardu dolara s startupom Waabi otkriva koliko je Uber ozbiljan u namjeri da bude operativni sustav mobilnosti, a ne prijevoznik.
U ovom tekstu analiziram što Uber zapravo dobiva ovim partnerstvom, zašto strategija „kladimo se na sve“ može imati smisla, kako to mijenja odnose snaga u industriji te što bi to moglo značiti za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe, gdje Uber igra važnu ulogu u turizmu i gradskom prijevozu.
2. Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, startup Waabi, koji se do sada uglavnom bavio autonomnim kamionima, osigurao je financijski paket do 1 milijarde američkih dolara povezan s Uberom.
Raspored sredstava: 750 milijuna dolara svježeg kapitala i do 250 milijuna dolara izravno od Ubera, uz uvjet da Waabi ostvari određene prekretnice u stvarnom uvođenju vozila. Waabi je osnovala bivša voditeljica Uberova AI odjela Raquel Urtasun, a tvrtka se ističe pristupom „prvo simulacija“, gdje sustav uči u virtualnim okruženjima prije masovnog izlaska na ceste.
Prema TechCrunchu, dogovor označava velik iskorak prema robotaksijima – Waabi planira uvesti više od 25.000 takvih vozila, a Uber je ključni partner za pristup korisnicima i naplatu usluge.
Istovremeno, TechCrunch podsjeća da Uber već ima više od 20 partnera na području autonomne vožnje širom svijeta te u podcastu Equity propituje koliko je održiva takva razgranata strategija.
3. Zašto je to važno
Iza ove vijesti krije se bitna promjena u Uberovoj poziciji prema autonomnoj vožnji.
Uber želi kontrolirati tok vožnji, a ne posjedovati vozila.
Ključna slabost Uberova modela je to što ne kontrolira ponudu. Vozači mogu raditi za više aplikacija, odabrati kada će voziti ili se jednostavno isključiti. Autonomna vozila nude nešto što platforme obožavaju: stalno dostupnu i predvidljivu flotu.
Uber je ranije pokušao razvijati vlastitu AV tehnologiju – uz visoke troškove i reputacijske udarce – pa je taj odjel na kraju prodao. Sada ulaže u Waabi i druge partnere kako bi si osigurao pristup budućim robotaksijima bez ogromnih ulaganja u hardver i regulativu.
Ograničeno financijsko i tehničko riziko.
Dio od 250 milijuna dolara vezan je uz jasno definirane rezultate. To je velika razlika u odnosu na staru fazu „spaljujemo milijarde u istraživanje“. Ako Waabi ne uspije, Uberova šteta je ograničena. Ako uspije, Uber dobiva veliku autonomnu flotu koja će se, sasvim sigurno, prvo pojaviti u njegovoj aplikaciji.
Za Waabi – ogroman skok, ali i ovisnost.
Waabi dobiva kapital, podatke i najveću moguću platformu za distribuciju. No, time se i veže za Uber. Ako veći dio prihoda dolazi preko jedne aplikacije, tvrtka dugoročno liči na dobavljača, a ne na samostalnog prijevoznika.
Tihi gubitnici: vozači i mali AV igrači.
Za tisuće Uberovih vozača u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji ili Bugarskoj to sutra neće promijeniti ništa. Regulativa, cijena i infrastruktura još dugo će usporavati robotaksije u regiji. Ali smjer je jasan: kad kilometar vožnje autonomnim vozilom postane jeftiniji od kilometra s vozačem, računica će pritiskati u jednom smjeru.
Istovremeno, manji startupi za autonomnu vožnju bez jakih partnera poput Ubera imat će sve teži zadatak uvjeriti investitore da imaju realan put do tržišta.
4. Šira slika
Dogovor Uber–Waabi dobro ilustrira nekoliko trendova u razvoju autonomne vožnje i AI‑a.
Od vertikalne integracije do platforme.
Prva generacija AV strategija išla je u smjeru „sve pod jednim krovom“: razvoj algoritama, izrada senzora, vlastita flota i brendirani robotaksi servisi. Uber je i sam igrao tu igru dok nije postalo jasno koliko je skupa i rizična.
Sada se kristalizira drugo rješenje: Uber želi biti sloj koji upravlja odnosom s korisnikom, cijenama, rutama i plaćanjem, dok tehnologiju vožnje preuzima od partnera. U tom scenariju Waabi i ostali AV igrači natječu se da postanu „motor“ ispod iste aplikacije.
Simulacija kao novi standard učenja.
Waabijev pristup “simulation‑first” uklapa se u širi pomak u AI‑u: sve više se uči u digitalnim blizancima stvarnog svijeta, jer su stvarni podaci preskupi, prespori ili preopasni za prikupljanje. U robotici, logistici i proizvodnji već vidimo ovakve prakse.
U svijetu AV‑a, to je jasan izazov ideji da su jedino važne „stvarne kilometre“. Naravno da su potrebni za završnu provjeru sigurnosti, ali ako simulacija može pokriti veći dio učenja, barijera ulaska za nove igrače se smanjuje, a razvoj ubrzava.
Manje euforije, više industrijske logike.
Prvi val hypea oko samovozećih automobila pratio je niz raskošnih obećanja i promašenih rokova. U međuvremenu su novac i pažnja preusmjereni s općih vizija („full self‑driving svugdje“) na konkretne domene: kamioni na autocestama, robotaksiji u ograničenim zonama, logistika na zadnjem kilometru.
Waabi‑Uber dogovor uklapa se u tu realističniju fazu: ima definiranu komercijalnu rutu (Uberovu platformu), financiranje vezano uz rezultate i jasno usmjerenje na robotaksije, a ne „rješavanje“ svih mogućih cestovnih situacija odjednom.
5. Europski i regionalni kut
Za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe ova vijest djeluje udaljeno, ali je strateški važna.
EU već postavlja vrlo stroge okvire za autonomnu vožnju kroz kombinaciju postojećih propisa, nadolazeći AI Act i pravila o homologaciji vozila. GDPR dodatno komplicira stalno prikupljanje podataka s kamera i senzora po gradovima. Svaki veći incident u nekoj drugoj zemlji samo će pojačati skepticizam regulatora.
Istovremeno, hrvatske i regionalne specifičnosti stvaraju poseban kontekst:
- Uber je snažno prisutan u turističkim središtima (Zagreb, Split, Zadar, Dubrovnik), gdje se domaći taksisti već godinama žale na nelojalnu konkurenciju.
- Sezonalnost potražnje znači da bi eventualni robotaksiji najprije „pojeli“ dio ljetnog kolača na obali, gdje je marža najveća.
- Lokalni igrači (taksi udruženja, domaće aplikacije, pa i gradovi s vlastitim prijevozom) zasad nemaju jasnu strategiju kako će se postaviti prema autonomnoj vožnji.
Ako Uber s partnerima poput Waabija u idućim godinama pokaže da može sigurno i jeftino voziti u SAD‑u ili Kanadi, tlak će se postupno preliti i na EU. Pitanje neće biti „hoće li robotaksiji doći u Dubrovnik ili Zagreb“, već „tko će ih kontrolirati i pod čijim uvjetima“.
6. Pogled unaprijed
Što je realno očekivati u sljedećih pet do deset godina?
Prvo, koncentrirani pilot‑projekti. Ograničene rute (npr. zračna luka – centar grada), noćne vožnje, tehnološki jednostavnije zone. To će se vjerojatno dogoditi u Sjevernoj Americi, a tek kasnije u Europi.
Za hrvatske i regionalne čitatelje bitno je pratiti:
- Koliko će koštati kilometar robotaksija u odnosu na sadašnje cijene vožnje.
- Kako će reagirati regulatori u EU, posebno oko odgovornosti u slučaju nesreća i oko obrade podataka.
- Odnos Ubera prema vozačima – hoće li pokušati ponuditi nove uloge (nadzor flote, podrška putnicima) ili će se sve svesti na tihu zamjenu ljudi strojevima.
- Stav gradova i turističkih destinacija – hoće li tražiti vlastite projekte, možda u suradnji s europskim proizvođačima, kako bi zadržali veći dio kontrole i prihoda.
Moja procjena: do kraja desetljeća vidjet ćemo prve ozbiljnije robotaksi koridore na globalnoj razini, ali u Hrvatskoj će to, u najboljem slučaju, biti eksperimentalni projekti u suradnji s gradovima i uz stroge uvjete. Uber će te projekte pokušati vezati uz svoju aplikaciju – pitanje je hoće li lokalni političari to prihvatiti.
7. Zaključak
Uber ovim dogovorom još jasnije pokazuje da u eri autonomne vožnje želi biti platforma, a ne prijevoznik. Waabi dobiva kapital i globalni kanal do korisnika, ali riskira da postane još jedan dobavljač u Uberovom ekosustavu.
Za Hrvatsku i regiju pravo pitanje nije hoće li autonomna vozila doći, već tko će definirati pravila igre. Hoćemo li prepustiti da o budućnosti gradskog i turističkog prijevoza odlučuju globalne aplikacije, ili ćemo kao gradovi i države tražiti modele u kojima veći dio kontrole i vrijednosti ostaje kod lokalnih aktera? I kad vam jednog dana aplikacija ponudi robotaksi umjesto vozača – hoćete li kliknuti „Prihvati“?
