Slaviti novoga jednoroga uz tortu u kijevskom uredu dok u pozadini zavijaju sirene protuzračne obrane zvuči gotovo nestvarno. No upravo takve scene danas dolaze iz Ukrajine – i otkrivaju da tamošnji startup ekosustav u ratu ne samo da preživljava, nego i napreduje. Za hrvatske i regionalne igrače to nije daleka egzotika, već budući konkurent i potencijalni partner.
U ovom tekstu promatramo ukrajinske startupe kao to što jesu: dio ratne ekonomije zemlje i budući stub jedinstvenog europskog tržišta. Analizirat ćemo tko dobiva, tko gubi, kako se mijenja odnos snaga u Europi – te što bi na to trebali odgovoriti Zagreb, Ljubljana ili Beograd.
Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, četiri godine nakon početka ruske invazije u punom opsegu ukrajinski startupi i dalje rade punom parom: podižu nove runde, zapošljavaju i lansiraju proizvode iz same Ukrajine.
Platforma za učenje jezika Preply početkom godine postala je jednorog i planira zaposliti oko 100 novih inženjera u globalnim timovima, pri čemu otprilike trećina inženjerskog tima ostaje u Ukrajini. Prema TechCrunchu, tehnološka zajednica u Kijevu prilagodila se čestim prekidima struje generatorima, snažnim baterijama i uredima koji 24 sata na dan služe kao grijana skloništa.
Istaknut je i startup Aspichi, koji se nakon početka rata potpuno preorijentirao i sada razvija Luminify, platformu za mentalno zdravlje temeljenu na miješanoj stvarnosti, namijenjenu vojnicima, veteranima i civilima suočenima s traumom. Startupi u Ukrajini mogu dobiti poseban status koji ključne zaposlenike štiti od mobilizacije ako se njihovi proizvodi smatraju važnima za obranu i društvo.
Pored Kijeva, kao drugo važno čvorište ističe se Lavov (Lviv) s prostorima poput LEM Station i konferencijom IT Arena 2025, koja je okupila više od 6.000 sudionika iz preko 40 zemalja. Lokalni VC fondovi 1991, Flyer One Ventures i SMRK ostaju aktivni, a ukrajinske delegacije unatoč dugom putu redovito dolaze na europske tech konferencije.
Zašto je to važno
Iz Zagreba je lako ovu priču svesti na „inspirativnu lekciju iz otpornosti“. No za svakoga tko razvija ili financira tehnologiju, to je puno više od toga.
Prvo, tehnološki sektor postaje jedan od stupova ukrajinske ratne ekonomije. Softverski izvozi i prihodi od digitalnih proizvoda donose devize, pune državni proračun i zadržavaju visokoobrazovane ljude u zemlji umjesto u trajnom iseljavanju. Svaki novi jednorog ili održivo profitabilan SaaS‑startup ne jača samo startup scenu, nego posredno i obrambenu sposobnost države.
Drugo, mijenja se tržište talenata. Ukrajina je i prije rata bila jedna od najvećih baza iskusnih developera u Europi. Danas ti ljudi ne rade samo kao „outsourcing“ za Zapad, već grade vlastite proizvode s globalnim ambicijama. To znači da se hrvatske i regionalne tvrtke – od Rimca do fintech startupa u Zagrebu – sve češće za isti senior kadar natječu s ukrajinskim timovima koji nude zanimljive projekte i rad na daljinu.
Treće, poseban status kojim država izuzima ključne zaposlenike „strateških“ startupa od mobilizacije jasno poručuje: kritična infrastruktura više nije samo cesta, most i električna mreža, nego i softver – od dronova do aplikacija za mentalno zdravlje. To otvara ogroman prostor za dual‑use inovacije na sjecištu obrane, zdravstva, logistike i umjetne inteligencije.
Gubitnici u ovoj priči su investitori i korporacije koji Ukrajinu i dalje vide isključivo kao geopolitčki rizik. Kapital koji čeka „da rat završi“ mogao bi za nekoliko godina shvatiti da su najzanimljivije kompanije već zaključale svoje runde s hrabrijim fondovima iz Poljske, Baltika, Velike Britanije ili SAD‑a.
Šira slika
Povijest pokazuje da rat često ubrzava određene tehnologije. Izrael je razvio vrhunsku cyber i defence‑tech industriju upravo kroz dugogodišnje sigurnosne prijetnje. Ukrajina taj obrazac ponavlja, ali u potpuno drugačijem tehnološkom okruženju: remote rad, cloud i globalni developer alati već su standard.
Danas tim iz Lavova može iz ureda u staroj tramvajskoj remizi izgraditi i prodavati SaaS proizvod širom svijeta, bez otvaranja klasične „zapadne“ centrale. Plaćanja, distribucija i infrastruktura već postoje; ono što Ukrajina donosi jest kombinacija tehničke zrelosti, konkurentnih troškova i sposobnosti rada u ekstremnim uvjetima – od nestanaka struje do granatiranja.
Nakon 2022. ni NATO ni Europska unija više ne gledaju na tehnologiju istim očima. Prošireni su programi poput NATO‑va DIANA akceleratora i Europskog obrambenog fonda. Ukrajinski startupi praktički su živi laboratorij za dronove, elektroničko ratovanje, sustave za izviđanje i logistiku na bojištu, s povratnom informacijom u roku od tjedana. Takav tempo iteracija gotovo je nemoguće postići u mirnodopskim uvjetima.
I civilni dio ekosustava uči razmišljati „za najgori scenarij“: proizvodi moraju raditi offline, biti štedljivi, sigurni i jednostavni za korištenje u kaotičnim okolnostima. To ih čini prirodno prikladnima i za tržišta s krhkom infrastrukturom – od pojedinih dijelova Afrike do zapadnog Balkana.
Konačno, uporna prisutnost ukrajinskih delegacija na događajima od Stockholma do Lisabona upisuje ih na novu kartu tech svijeta. Uz Silicijsku dolinu, Berlin i London, jačaju klasteri u Baltiku, na Balkanu i sada u zemlji u ratu. Kada osnivači u kijevskom skloništu nabrajaju svoje jednoroge, time poručuju da žele biti ravnopravan igrač, a ne samo objekt sažaljenja.
Europski i regionalni kut gledanja
Za Europsku uniju ukrajinska startup scena je najava budućnosti u kojoj bi Ukrajina mogla postati punopravna članica. Tada bi jedinstveno tržište odjednom dobilo ekosustav sa stotinama tisuća inženjera, snažnim defence‑tech segmentom i nekoliko globalnih brandova.
To će se morati uklopiti u postojeći regulatorni okvir. GDPR već danas definira kako se smiju obrađivati izuzetno osjetljivi podaci o mentalnom zdravlju u rješenjima poput Luminifyja. Akt o digitalnim uslugama (DSA) i Akt o digitalnim tržištima (DMA) odnose se na platforme i posrednike koje ukrajinske tvrtke grade. EU‑ov Akt o umjetnoj inteligenciji dodatno će otvoriti osjetljiva pitanja oko AI sustava koji se mogu koristiti i civilno i vojno.
Za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe postoji još jedna dimenzija: geografska i kulturna blizina. Zagreb, Ljubljana, Beograd i Sofija već se pozicioniraju kao regionalna središta. Ulazak Ukrajine u igru znači da će se u Bruxellesu i u fondovima sve češće razmišljati o „istočnoj“ vertikali koja uključuje i Kijev i jugoistok Europe. To može biti prijetnja – u borbi za isti kapital i talente – ali i prilika za partnerstva u EU projektima, konzorcijima za obnovu i zajedničkim R&D centrima.
Hrvatske tvrtke, posebno one iz energetike, građevine i obrambene industrije, mogle bi na vrijeme početi tražiti ukrajinske partnere za projekte obnove, pametne mreže ili sigurnosna rješenja. Obje su zemlje članice EU ili kandidati, što olakšava financiranje kroz europske fondove.
Pogled unaprijed
Kratkoročno (u sljedećih 12–24 mjeseca) Ukrajina će vjerojatno ostati ono što je sada: država u ratu u kojoj je tech ključni oslonac. Vidjet ćemo još specijaliziranih defence i dual‑use startupa, s R&D‑om u Kijevu ili Lavovu i prodajom usmjerenom prema EU‑u i SAD‑u. Paralelno će se etabliranije tvrtke – od edtecha preko healthtecha do B2B SaaS‑a – i dalje oslanjati na domaće inženjerske timove.
U horizontu od tri do pet godina prava priča mogla bi postati obnova. Rekonstrukcija cjelokupne infrastrukture, stanogradnje, energetike i javnih servisa otvorit će golemo tržište za digitalna rješenja. Startupi koji danas improviziraju s dizel‑generatorima sutra bi mogli voditi projekte pametnih mreža, digitalne uprave ili pametnih gradova, često u partnerstvu s velikim europskim igračima.
Najveći rizik nije samo financijski, nego ljudski. Dugotrajna mobilizacija, psihološki teret i iscrpljenost mogli bi iznutra isprazniti ekosustav. Odljev mozgova prema sigurnijim i bogatijim europskim prijestolnicama već je vidljiv. Izazov za Kijev i Bruxelles bit će osmisliti modele u kojima ljudi mogu privremeno raditi vani, ali imaju dovoljno razloga i prilika vratiti se i graditi kod kuće.
Za hrvatske investitore i kompanije poruka je jasna: tko Ukrajinu vidi samo kroz leću humanitarne pomoći, lako će propustiti poslovnu i tehnološku priliku desetljeća. Vrijeme je za prelazak s jednokratnih donacija na dugoročne strukture – zajedničke fondove, razvojne centre, višegodišnja partnerstva.
Zaključak
Ukrajinski startup ekosustav više nije fusnota rata, već sve važniji faktor u preoblikovanju europske tehnološke scene. Rad u ekstremnim uvjetima rađa kompanije koje su vitke, otporne i po difoltu globalne – često više nego one iz komfornih zapadnih tržišta. Ključno pitanje za hrvatske i regionalne poduzetnike, ulagače i donositelje odluka nije hoće li „pomoći“ Ukrajini, nego hoće li je na vrijeme prihvatiti kao strateškog tech partnera ili će tu ulogu prepustiti drugima.
