Kad AI pojede RAM: što nestašica znači za Steam Deck i PC gamere
Valve nije trebao loš novi proizvod da bi upao u probleme – dovoljan je bio AI boom. Globalna nestašica radne memorije i flash čipova sada je toliko ozbiljna da je čak i četverogodišnji Steam Deck dostupan samo „povremeno“. To nije još jedan dosadni natpis „out of stock“, nego rani znak kako će podatkovni centri za umjetnu inteligenciju u idućim godinama prekrojiti tržište PC hardvera. U ovoj analizi gledamo zašto to posebno pogađa Valve, kakve posljedice ima za Linux gaming i što sve to znači za igrače u Hrvatskoj i regiji.
Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, Valve je na prodajnu stranicu za Steam Deck dodao upozorenje da će se uređaj u nekim regijama pojavljivati u prodaji samo povremeno, zbog nestašice RAM‑a i flash memorije.
Trenutačno nijedan od tri OLED modela Steam Decka nije moguće naručiti, a nema ni uobičajenih obnovljenih (refurbished) primjeraka. Posljednji LCD model sa 256 GB prostora je rasprodan i službeno povučen iz ponude, što de facto diže početnu cijenu novog Decka s 399 na 549 američkih dolara.
To se nadovezuje na nedavnu odluku Valvea da odgodi lansiranje stolnog računala Steam Machine i VR uređaja Steam Frame, također zbog problema s nabavom RAM‑a i flash memorije koji muče PC industriju od kraja 2025. Analitičari očekuju da će ova ograničenja, pogonjena prije svega potražnjom iz AI podatkovnih centara, potrajati najmanje kroz 2026.
Zašto je ovo važno
Na prvoj, najvidljivijoj razini priča je jednostavna: bit će teže kupiti Steam Deck, a i ulazna cijena je viša nego prije. No prava drama odvija se u pozadini, gdje se odlučuje tko ima prednost u borbi za ograničene kapacitete proizvodnje memorije.
Danas najveći kupci nisu proizvođači konzola ni laptopa, nego cloud divovi i AI tvrtke. Oni gutaju gotovo svaki čip visoke marže koji izađe iz tvornica – posebno memoriju s visokim propusnim putem i skuplje DRAM/NAND konfiguracije za akceleratorske kartice. Kada tih resursa nema dovoljno, potrošački proizvodi ostaju kratkih rukava.
Valve je tu relativno mali igrač. Za razliku od Applea, Samsunga ili čak Sonyja, nema dugoročne ugovore za ogromne količine komponenti. Steam Deck je popularan među entuzijastima, ali u usporedbi s pametnim telefonima ili PlayStationom ostaje nišna platforma. U situaciji nestašice proizvođači čipova logično će se prvo pobrinuti za klijente koji naručuju milijune komada.
Vremenski trenutak je posebno nezgodan. Steam Deck je glavna poluga kojom Valve gura SteamOS i Proton – kombinaciju koja je Linux gaming učinila realno upotrebljivim, bez stalnog „tweakanja“. Svaki prodani Deck je jedan korisnik manje koji je potpuno vezan uz Windows. Ako potencijalni kupci, zbog praznih polica, posegnu za Windows handheldom (Asus ROG Ally, Lenovo Legion Go i slični), Microsoft bez puno truda vraća dio utjecaja koji je počeo gubiti.
Tu je i cijena: skok s 399 na 549 dolara za najjeftiniji novi model ogroman je, osobito na tržištima s nižom kupovnom moći. U Hrvatskoj, uz PDV i marže distributera, govorimo o osjetno višem iznosu. Za mnoge će Steam Deck iz kategorije „zanimljiv gadget uz PC ili konzolu“ preći u kategoriju ozbiljne investicije, gdje konkurira nadogradnji stolnog računala ili kupnji laptopa.
Šira slika
Ono što se događa Steam Decku dio je šireg trenda: potražnja za AI‑om ne poskupljuje samo grafičke kartice, nego remeti cijelu strukturu poluvodičke industrije.
Prvo su stradale high‑end GPU kartice, zatim je uslijedilo usko grlo kod HBM‑a (high‑bandwidth memorije). Sada ista logika pogađa „dosadne“ komponente poput LPDDR RAM‑a i klasičnog NAND‑a za SSD‑ove, laptope i ručne konzole. Najprofitabilniji kupci – hiperskalni cloud, veliki AI laboratoriji – zaključavaju kapacitete višegodišnjim ugovorima. Mali i srednji proizvođači potrošačke elektronike snalaze se s onim što ostane.
Istodobno, tržište PC handhelda upravo prolazi fazu eksplozije. Nakon što je prvi Steam Deck dokazao da postoji stvarna potražnja, Asus (ROG Ally), Lenovo (Legion Go) i niz kineskih brendova izbacili su vlastite uređaje, uglavnom na AMD‑ovim čipovima i sličnim memorijskim konfiguracijama. U okruženju nestašice više šanse za dobar deal s dobavljačima imaju oni koji već kupuju milijune laptopa i desktopa, nego tvrtka koja prodaje specijalizirani gaming gadget.
Da, slično smo nešto već vidjeli tijekom pandemije, kada su grafičke kartice i nove konzole mjesecima bile praktički nedostupne. No tada je kombinacija lockdowna i kriptokopanja stvorila kratkotrajan, ali brutalan šok. Sada je glavni pokretač dugoročan: treniranje i izvođenje AI modela postalo je temeljni posao najvećih tehnoloških kompanija.
Rezultat je rizik da će cijela klasa uređaja koji trebaju puno RAM‑a i pohrane, ali se prodaju s relativno tankim maržama – uključujući handhelde, jeftinije laptope i mainstream SSD‑ove – trajno skliznuti niže na listi prioriteta. Dok se ne izgrade nove tvornice i dok se kapacitet ozbiljno ne proširi, taj problem neće nestati.
Europski i regionalni kut
Za igrače u Hrvatskoj i širem jugoistočnom susjedstvu ova epizoda vrlo jasno naglašava dvije stvari: tehnološku ovisnost i osjetljivost na cijenu.
Europska unija kroz „EU Chips Act“ pokušava vratiti dio proizvodnje čipova na kontinent, ali realno, u području DRAM‑a i NAND‑a za potrošačku elektroniku i dalje smo ovisni o Aziji i SAD‑u. Kada dođe do nestašice, najzanimljiviji kontingenti odlaze na najveća tržišta; manji se moraju zadovoljiti ostatkom.
Hrvatska je na kraju te lance. Distributeri i trgovci poput Sancta Domenice, Instara ili Linksa mogu nabaviti samo ono što veliki dobavljači uopće dobiju. U praksi to znači duže periode bez dostupnog Steam Decka i veći pritisak na cijenu kad se pojavi ograničena količina.
S regulativne strane, EU s aktima poput DMA‑a, DSA‑a i nadolazećeg AI Acta pokušava razbiti dominaciju velikih platformi i potaknuti tehnološku raznolikost. SteamOS na Decku savršeno se uklapa u tu priču kao vidljiva, user‑friendly alternativa Windowsima. Ako zbog problema s dobavom igrači opet masovno završavaju na Windows uređajima jer su jedini koji se mogu kupiti, ekonomska realnost poništava dio efekta tih politika.
Za zemlje izvan EU, poput susjedne Bosne i Hercegovine ili Srbije, situacija je još neugodnija: dodatni carinski troškovi i složeniji uvoz čine Steam Deck još skupljim i rjeđim. U takvom okruženju logično je očekivati jači oslonac na Windows laptope, konzole ili jeftinije kineske handhelde.
Što slijedi
Ako prihvatimo procjene da će nestašica memorije trajati barem do kraja 2026., možemo skicirati nekoliko realnih scenarija.
Za Valve je najizgledniji potez kratkoročno prebacivanje fokusa sa „svojeg“ hardvera na širenje SteamOS‑a. Već sada postoji beta podrška za neke Asus i Lenovo handhelde, a taj će se popis gotovo sigurno širiti. Ako već ne može proizvesti dovoljno vlastitih Deckova, Valve može pokušati isporučiti iskustvo Decka na tuđem hardveru.
Što se cijena tiče, situacija je osjetljiva. Trenutačno službene cijene OLED modela ostaju iste, no ako ugovorene cijene RAM‑a i NAND‑a ostanu visoke, netko će morati progutati razliku. Ili će Valve prihvatiti niže marže, ili će u nekoj idućoj reviziji potiho rezati specifikacije, ili će podići cijenu. Ni jedna opcija nije idealna za uređaj koji je nekad bio „best buy“ ulaz u PC handheld svijet.
Na razini industrije vrijedi pratiti koliko će se agresivno proizvođači memorije okrenuti AI segmentu. Ako previše kapaciteta zakapare za HBM i premium DRAM, moglo bi se dogoditi da obični korisnici godinama plaćaju „AI dodatak“ na cijenu svakog laptopa, handhelda ili SSD‑a.
Za vas kao igrače poruka je prizemljena: ako naletite na Steam Deck po cijeni koja vam je prihvatljiva, nemojte računati da će ponuda za pola godine biti bolja. Istodobno pratite razvoj SteamOS‑a na drugim ručnim konzolama i mini PC‑jima – sasvim je moguće da će „najbolji Steam Deck“ za nekog iz Zagreba, Splita ili Osijeka 2026. zapravo nositi logo nekog drugog brenda.
Zaključak
Povremena nedostupnost Steam Decka nije trivijalna epizoda, nego jedan od prvih vidljivih potrošačkih efekata AI utrke za memorijom. Valve – i s njim ideja snažnog Linux gaming ekosustava – našao se stiješnjen između interesa podatkovnih centara i ograničenih proizvodnih kapaciteta. Kratkoročno nas čekaju viši efektivni ulazni troškovi, slabija dostupnost i jača Windows konkurencija. Ključno je pitanje hoće li taj pritisak na kraju dovesti do širenja SteamOS‑a na raznoliki hardver ili ćemo se polako vratiti u poznati, ali zatvoren, Windows monopol nad PC gamingom.
